Program obilježavanja ove važne obljetnice započeo je svetom misom, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća u Čakovcu i Varaždinu, nakon čega je uslijedila svečana akademija. Bio je to trenutak dubokog sjećanja na dane kada su varaždinski i međimurski policajci, upućeni u vukovarsko-srijemsku Policijsku upravu kao zamjena dotadašnjoj smjeni, ostali na braniku domovine sve do samog pada Vukovara. Njihov odlazak nije bio tek obična policijska ili ratna zadaća, već čin neizmjerne hrabrosti, iskrenog domoljublja i spremnosti na polaganje najveće žrtve za slobodu neovisne Republike Hrvatske. Ovom su akademijom iznova odane počasti poginulim, zarobljenim i nestalim pripadnicima slavne postrojbe, kao i svim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
Glas ponosa, svjedočanstvo patnje i trajna zahvalnost
Na samom početku nazočnima se obratio predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnice Varaždinske županije, Damir Makovec. „Čast mi je pozdraviti vas na početku ove Svečane akademije kojom obilježavamo 35. obljetnicu odlaska naše Posebne jedinice policije u obranu Vukovara. Na današnji dan 1991. godine, 185 naših policajaca – sinova varaždinskog, međimurskog, podravskog i zagorskog zavičaja – krenulo je putem dostojanstva, hrabrosti i najveće žrtve. Otišli smo u pakao Vukovara i Borova Naselja, ostali na braniku do samoga kraja, podnijeli strašne gubitke, teške rane i mrak srbijanskih koncentracijskih logora. Danas smo ovdje kako bismo izrekli jedno veliko i trajno – HVALA. Hvala onima koji su za našu slobodu dali ono najvrjednije – svoje živote. Njihova imena i njihova žrtva nikada neće biti zaboravljeni. Hvala i vama, preživjelim logorašima i braniteljima, što i danas ponosno prenosite istinu o Domovinskom ratu i branite vrijednosti na kojima je nastala naša Hrvatska“, istaknuo je Makovec.
Emotivan govor održao je i Nenad Šantek, pripadnik PJP MUP-a RH, podsjetivši na dramatične dane rujna 1991. godine. „Prije 35 godina, 11. rujna 1991., 185 policajaca iz Varaždina, Ivanca, Ludbrega, Novog Marofa i Čakovca krenulo je prema Vukovaru. Nismo znali što nas čeka ni koliko će trajati, ali znali smo da moramo ići. Od 185 pripadnika, 21 suborac je poginuo, petoricu još uvijek tražimo, 65 ih je ranjeno, a nakon pada Vukovara 119 je prošlo kroz srpske logore. I sam sam jedan od njih. Iz rata smo ponijeli rane, ali i spoznaju o vrijednosti dostojanstva, nade i slobode. Iza svake brojke stoji čovjek i život koji je imao. Danas mislimo na poginule, nestale, ranjene i 20 pripadnika koji su poslije preminuli, kao i na njihove obitelji. Njihova žrtva obvezuje nas da istinu o Domovinskom ratu prenosimo budućim generacijama – istinito, dostojanstveno i bez mržnje. Sloboda nije bila darovana, iza nje stoje ljudi i njihove žrtve. Dugujemo im vječnu zahvalnost i odgovornost da ih nikada ne zaboravimo“, poručio je Šantek.
Prigodnim riječima okupljenima su se obratili i Dalibor Đurdek, predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Stjepan Adanić, ratni gradonačelnik Varaždina i predsjednik Uprave JANAF-a, Predrag Benčić, načelnik Policijske uprave varaždinske, u ime glavnog ravnatelja policije te u ime Policijske uprave varaždinske, Policijske uprave međimurske i Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Ivica Nikolić, predsjednik Savjeta za branitelje župana Vukovarsko-srijemske županije i izaslanik župana Vukovarsko-srijemske županije, Marko Ratković, savjetnik ministra hrvatskih branitelja i izaslanik potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra hrvatskih branitelja, te Siniša Jenkač gradonačelnik Grada Novog Marofa, u ime nazočnih gradonačelnika i načelnika s područja Varaždinske županije.
U ime Grada Čakovca i Međimurske županije gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini, naglasila je na samom kraju kako se u vukovarskom otporu ujedinila cijela Hrvatska, dok su grad osim Slavonaca branile vojne i policijske postrojbe te pojedinci iz svih krajeva Lijepe Naše i inozemstva. „Mi Međimurci unatoč tome što smo već u rujnu ’91. godine istjerali okupatora iz našeg kraja, svetom smo dužnošću smatrali obranu i oslobađanje cijele domovine. O tome svjedoči broj od preko 8 tisuća vojnika i policajaca koji su sudjelovali u borbama u svim dijelovima Hrvatske. 78 se iz rata nikad nije vratilo, njihovi životi izgubljeni u brojnim bitkama zauvijek su upisani u temelje naše Hrvatske. Mislim da je važno da nakon 35 godina i vi kao njihovi suborci i mi kao društvo čuvamo sjećanje na te dane i ljude koji su svojom žrtvom doprinijeli da danas živimo u slobodi. To je najbolji način da im zahvalimo, ne zaboravimo koliko krvi je ugrađeno u temelje današnje Hrvatske te mladima prenesemo sjećanje na te teške, ali i slavne dane hrvatske povijesti“, istaknula je gradonačelnica Cividini.
Zahvalnice i glazba kao snaga iscjeljenja i očuvanja tradicije
Svečana akademija bila je ujedno i prigoda za dodjelu Zahvalnica gradovima i županijama, Ministarstvu hrvatskih branitelja, PU varaždinskoj i međimurskoj za dugogodišnju podršku radu i djelovanju Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.
Poseban trenutak na svečanosti pripao je Tamburaškom sastavu Biseri. Ovaj rado viđen sastav čine upravo bivši pripadnici Posebne postrojbe PU Varaždin i branitelji s Dubrovačkog ratišta iz redova Puma. Prošavši najteže ratne užase, ranjavanja i torture zloglasnih logora, ovi su ljudi nakon povratka pronašli put do nade i budućnosti te prije desetak godina osnovali tamburaški sastav kao dio psihosocijalne rehabilitacije i nepokolebljive želje za životom, djelujući pod vodstvom profesorice Nevenke Pandža. Program svečane akademije vodila je Andreja Loparić.
Obilježavanje 35. obljetnice tako je još jednom podsjetilo na ljude koji su prije tri i pol desetljeća krenuli prema Vukovaru ne znajući što ih ondje čeka. Njihova imena, njihove žrtve i njihova svjedočanstva ostaju trajna obveza sadašnjih i budućih generacija. Jer iza svake brojke stoji čovjek. A iza njihove žrtve – sloboda koju danas živimo.
