Konferencija je održana u svjetlu predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske Unije, a u fokusu je bio položaj žena u politici. Panel žene u diplomaciji okupio je stoga i saborske zastupnice među kojima su bile Željka Josić, Irena Petrijevčanin Vuksanović, Marijana Petir, te Vera Tadić iz Hrvatskoga diplomatskog kluba i Delfa Kosić, zastupnica austrijske Narodne stranke (ÖVP) u Općinskom vijeću grada Salzburga. O svojim iskustvima iz Kanade i Hrvatske i europske politike govorila je zastupnica u Europskome parlamentu Ruža Tomašić.
Caroline Spivak je obrazložila svoju ideju okupljanja hrvatskih žena iz domovine i dijaspore tvrdnjom da su žene snaga društva i da ih treba poticati u svim područjima rada, bilo da je riječ o ekonomiji i poduzetništvu, medicini i znanosti, tehnologiji i gospodarstvu, ili kulturi i umjetnosti: - Žene posvuda u svijetu pozitivno utječu na sva područja života, čemu svjedoče i naše ovogodišnje dobitnice nagrada. Vrijednost je ovog projekta u umrežavanju uspješnih žena hrvatskoga podrijetla diljem svijeta iz svih područja djelovanja, a Međunarodni je dan žena globalni podsjetnik na jednakost šansi kao društvene i civilizacijske stečevine. Evo i našeg razgovora.
- Kako ste došli na ideju o osnivanju mreže hrvatskih žena i koji je bio cilj?
- Mreža hrvatskih žena je ideja koju sam pokrenula jer je u Hrvatskoj nije bilo. Po svijetu sam imala prilike prisustvovati dodjelama nagrada uspješnim ženama za razna područja njihova rada, a kod nas tog nije bilo i odlučila sam napraviti hrvatski network žena s ciljem da pronađemo i umrežimo uspješne Hrvatice u domovini i iseljeništvu. Danas, kad više nema rata i nemamo te probleme, a Hrvatska se razvija demokratski i neke veze s iseljeništvom su se izgubile mi u iseljeništvu smo se pitali kako da sada podupremo Hrvatsku kako da je podržimo i da se uključimo. Tijekom rata pomagali smo materijalno, financijski kako god smo znali ali nitko baš nije razmišljao što će biti i kako ćemo se ponašati jedni prema drugima kad Hrvatska bude slobodna i demokratska. Mislim da smo sada u toj jednoj fazi gdje nam nije jasno kamo i gdje pripadamo jer iako smo kao Hrvati ponosni na Hrvatsku imamo osjećaj da ste nas zaboravili da nas je Vlada zaboravila i da nas Hrvatska ne treba, iako smo željni još više i dalje pridonositi dobrobiti Hrvatske.
- Kako ta mreža funkcionira?
Ovo je jedan mali projekt koji spaja i pronalazi te dragulje i od kojih neke čak 42 godine pomažu svojoj zajednici i proširenoj zajednici u kojoj žive. Nisu te žene uspješne samo u poslu već i dalje gaje tu povezanost s domovinskom Hrvatskom i to je ključ za postati članicom i dobitnicom nagrade. Nije dovoljno da je samo sjajna na poslu, od potencijalne članice tražimo cjelovitu osobu. Uključenjem se žene umrežavaju, znanost se povezuje s poduzetništvom, stvaramo nove projekte i mreža živi.
-Tko su vaša članice?
Tražimo pa tako u članstvu i među dobitnicama nagrada i imamo žene sa svjetonazorom, žene koje su laureatkinje za Nobelovu nagradu, žene koje su dobile priznanja od predsjednika raznih država ali imamo i sve više uspješnih poduzetnica koje su pokrenule nove projekte. Jako je važno znati i da kada žena osnuje tvrtku ona zaposli žene, a kad žena zarađuje ona ne pomaže samo svojoj obitelji nego i brojnim drugima u proširenoj zajednici. Čimbenik umrežavanja je veliki. I kad su žene uključene u upravljanje velikim tvrtkama te tvrtke, govore statistike, posluju uspješnije od onih kojima upravlja suprotni spol i 15 do 20 posto. Žene imaju brojne vrline koje muškarci nemaju. Mi bolje slušamo, bolje surađujemo, tražimo suradnju, kreativnije smo, a naše karakteristike vodstva ili inovacija su drugačije i u takvim slučajevima svi uspijevaju.
- O ravnopravnosti žena u Kanadi bilo je riječi ina konferenciji, što biste poručili hrvatskim ženama u iseljeništvu i domovini?
Ja kao žena ne osjećam da sam u neravnopravnom položaju u Kanadi. Neke poteškoće postoje, ali od 2015. kanadska vlada ima u svom sastavu polovicu žena, a polovicu muškaraca.To je svjetski primjer, ali kako smo došli do toga? Ako se žene ne uključe u politički proces i ne izađu i ne dobiju izbore onda nisu tamo da bi bile izabrane. Jako je važno i potičem sve mlade da se uključe i u te procese i bez obzira na spol da se pokrenu jer ako želimo promjene, ako želimo promijeniti kulturu u kojoj živimo trebamo nove ideje, nove kreativnosti i nove ljude. Treba nam vremena, ali ako počnemo s novim ljudima idejama i pratimo svjetske primjere dobre prakse i preuzmemo ih za sebe već smo unaprijedili svoju situaciju.
- Kako ste se vi našli u iseljeništvu, jeste li rođeni u Kanadi?
Ja sam rođena u Njemačkoj, a živjela sam u Hrvatskoj i Njemačkoj. Moji su potom otišli u Kanadu i bio to petogodišnji plan koji traje već 40 godina i više. Odrasla sam u Hamiltonu gradu koji je oko sto kilometara udaljen od Toronta, ali već 30 godina živim u Torontu, bavim se odnosima s javnošću i medijima. Imam svoju agenciju 11 godina, a pretežito se bavimo kriznim komunikacijama.Mogu reći da sam uspješna u tome, a i klijenti nam se stalno vraćaju.
- Koliko Hrvata danas živi u Kanadi, kada je bio najjači val useljavanja i u koje dijelove Kanade?
U Kanadi živi oko 250.000 Hrvata. Najviše ih je u gradovima Toronto, Vancouver, Windsor, Montreal, Calgary, Edmonton, Hamilton, Winnipeg i Ottawa. Gotovo dvije trećine živi u Ontariju, najnaseljenijoj kanadskoj pokrajini. Druga je po redu po brojnosti stanovništva hrvatskog podrijetla pokrajina British Columbia, a onda slijede Alberta, Quebec, Manitoba Saskatchewan, Nova Scotia, New Brunswick, Prince Edward Island te Newfoundland i Labrador i Northwest Territories.
Broj hrvatskih iseljenika u Kanadi je u stalnome porastu. Iseljavanje Hrvata u Kanadu intenziviralo se 1925. godine, a vrhunac je dosegnulo krajem Drugoga svjetskog rata do sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća. Najnoviji val useljavanja u Kanadu bio je za vrijeme i poslije Domovinskog rata.
-Jesu li Hrvati uspješni i čime se uglavnom bave?
Kao i ostatku svijeta, Hrvati u Kanadi vrlo su uspješni, poznati kao dobri, marljivi i pouzdani radnici. Golem je njihov doprinos u izgradnji ove države, a prisutni su u gotovo svim područjima: od sve-industrijskih ureda, banaka, bolnica i rudnika pa sve do politike i znanosti. Možemo se pohvaliti da smo i mi Hrvati u Kanadi, ali kao i svi iseljenici općenito, na ponos naše domovine Hrvatske.
- Kako ste organizirani i koliko ima katoličkih misija i zajednica Hrvata u Kanadi i gdje se nalaze, imate li sva prava kao državljani Kanade?
Hrvatske zajednice su organizirane oko lokalnih crkava i katoličkih misija koje se nalaze u 17 gradova. Suradnja je značajna i kontinuirana i to ne samo u Kanadi, već širom Sjeverne Amerike. Budući da je Kanada svijet u malom, Hrvati, kao i svi kanadski državljani imaju jednaka prava .
- Kako se njeguje hrvatska kultura i čuva jezik?
Gotovo svaka hrvatska zajednica ima barem jednu folklornu skupinu, neki čak i više. Organiziraju se razni kulturni festivali i nogometna natjecanja. Postoje mnogobrojne organizacije koje se bave očuvanjem hrvatske kulturne baštine. Povezuje ih hrvatski jezik, koji je u Kanadi relativno dobro očuvan zahvaljujući starijem naraštaju iseljenika, koji je uspio prenijeti jezik na mlađe. U tome je jednako važna uloga obitelji, ali i šire zajednice. Imamo dobro organizirane škole hrvatskoga jezika u svim gradovima. Hrvatski se jezik uči od predškolskog odgoja pa sve do sveučilišne razine. Na sveučilištu Waterloo postoji i Katedra za hrvatski jezik i kulturu, a hrvatske studentske asocijacije prisutne su na mnogobrojnim kanadskim sveučilištima.
A kad je riječ o suradnji na području kulture s maticom zemljom treba je unaprijediti. Osobno, odrasla sam s folklorom i tamburicom i volim hrvatsku kulturnu baštinu, vrijeme je da kulturnu suradnju s domovinom proširimo na suvremenu kulturu. No ima i problema, ponekad nas smeta da čim netko razmišlja o dolasku u Kanadu podrazumijeva se da mi snosimo troškove, ali to nije uvijek moguće, trebalo bi urediti da to bude pola-pola.
- Znamo da ste puno pomagali u ratu, jeste li prikupljali i pomoć za Zagreb nakon potresa?
Hrvati izvan Hrvatske nikada nisu zaboravili na Domovinu i uvijek su spremni pomoći kad god zatreba. Razoran potres u Zagrebu i oni koji su kasnije uslijedili potresli su i nas pa su se hrvatske zajednice također svojim donacijama uključile u obnovu voljenog grada.
- Imate li vi osobno živuće rodbine u RH i gdje i koliko često komunicirate s njima?
Osim oca i moja dva brata (mama je preminula prije deset godina) moja je cijela obitelj u Odranskom Obrežu u Novom Zagrebu. S obzirom na to da barem četiri puta godišnje dolazim u Hrvatsku, njegujem i održavam vrlo čvrste veze s rodbinom.
- Koji su vaši daljnji planovi u okviru Croatian Women’s Network™/Mreže hrvatskih žena?
Mreža se pokazala kao vrlo bitna platforma za upoznavanje i umrežavanje hrvatskih žena u cijelome svijetu. Nastavit ćemo osnaživati Mrežu i unaprjeđivati suradnju kako bi i dalje upoznavali Hrvatsku i svijet sa ženama koje mijenjaju svijet na bolje, jer one su biseri, ponos i bogatstvo Hrvatske.
