S otvorenjem izložbe istaknute američke fotografkinje Lekhe Singh “Žene nose svijet” i koncertom uz baroknu kavu s nastupom švicarskog ansambla za ranu glazbu Concerto Scirocco, s programom Barokni vrt, u sklopu 53. izdanja Varaždinskih baroknih večeri, Nacionalni muzej Dvor Trakošćan bio je u subotu, 24. rujna poprište kulturnih događanja svjetskoga ranga i kvalitete.
Kako je navedeno u programskom letku festivala ansambl Scirocco već svojim nazivom Scirocco koji predstavlja olujni vruć južni vjetar upućuje na obavijajući topao zvuk korneta, blok flauti i dulciana koji uz barokno čembalo, teorbu i violu čine njegovu osnovu. Ansambl je osnovala i vodi ga Giulia Genini koja je trakošćanskoj publici, uz najave pred izvedbu svakog pojedinog glazbenog broja, sjajnim pričama približila glazbu i epohu i pridonijela njezinu užitku i razumijevanju rane glazbi.
Sam koncert upriličen je u predivnoj viteškoj dvorani dvorca, a ansambl koji je publici s velikim užitkom muziciranja prenosio umilne zvuke glazbe iz razdoblja ranog baroka činili su Alfia Bakieva na violini, Luca Bandini, viola, Michelle Vanelli, čembalo, Giovanni Bellini, teorba uz već spomenutu Giulliu na blok-flauti i dulcianu. Bio je to glazbeni doživljaj za pamćenje.
U galeriji u podnožju dvorca otvorena je izložba Žene nose svijet
Drugo takvo događanje bilo je u galeriji u podnožju dvorca gdje je otvorena izložba Žene nose svijet. - Izložba čini okosnicu interdisciplinarnog međunarodnog projekta osmišljenoga u suradnji nekoliko ustanova i udruga, a propituje položaj žena u svijetu rada. Angažirana umjetnosti, a posebno Lekhina izložba fotografija žena koje nose teške terete, služi kao interpretativno sredstvo za dijalog o ulozi žena u području rada danas i u prošlosti. Uz Lekhine ženske portrete, snimljene u više zemalja svijeta, u sklopu izložbe prikazali smo i baštinski fotografski materijal iz Dvora Trakošćan, Muzeja za umjetnost i obrt te Etnografskog muzeja u Zagrebu. On je jezgra hrvatskog dijela izložbe s fotografijama nastalim u 19. stoljeću, a kojih su autori Juraj i Karlo Drašković, te onima na prijelazu stoljeća odnosno s početka 20. stoljeća iz fundusa Etnografskog muzeja. - Rekla nam je Goranka Horjan, ravnateljica muzeja Dvor Trakošćan i dodala: To je izložba koja u rasponu od gotovo dva stoljeća dokumentira i ukazuje na konstante u diskriminaciji unatoč drukčijem društvenom kontekstu.
Na otvorenju je upriličen i nastup KUD-a iz Bednje koji je inspiriran temom sudjelovao u snimanju filma kako se nekad nosio teret u produkciji Dvora Trakošćan. Izložba je otvorena u sklopu Dana europske baštine, a snimljeni film, uz prikaz tradicije nošenja tereta u selima bednjanskog kraja promovira i zaštićeno nematerijalno kulturno dobro – bednjanski govor. Izložba ostaje otvorena do kraja godine, a popratit će je paneli i predavanja. Prvi se održava već 25. rujna U 18 sati. Tema panela su žene u svijetu rada s pogledom na nekad i danas, a panelisti su umjetnica Lekha Singh, inicijator projekta André Delpuech, zamjenica župana Varaždinske županije Silvija Zagorec, te poduzetnica Snježana Leljak. Panel će moderirati ravnateljica muzeja Goranka Horjan, a svi sudionici moći se sudjelovati u diskusiji.
Sama izložba koja je bila iznimno posjećena stigla je u Trakošćan nakon gostovanja u Musée de l'Homme u Parizu i Centro de Exposiciones de Benalmádena u Malagi, a omogućilo ju je Ministarstvo kulture i medija.
- Žene nose svijet projekt je kojim se pomoću umjetnosti problematizira činjenicu da kad god je društvo u krizi, njegovi najslabiji članovi su izloženi većim poteškoćama. U ovom slučaju to su žene, povezane s temom nošenja tereta koje je putujući svijetom ovjekovječila koristeći umjetničku fotografiju kao komunikacijski medij ova sjajna umjetnica i aktivistkinja za prva žena koja napominje:
- Projekt povezuje ideju fizičkog rada i nepovoljnog položaja u svijetu rada. Simbolika žena koje nose teret na svojim ramenima, glavama, leđima povezuje se sa sposobnošću suočavanja sa svim teškoćama svijeta i tako dobiva novu dimenziju u višeznačnim interpretacijama. U mitovima su muškarci nositelji svijeta, sublimirani u liku Atlasa, ali kroz objektiv kamere u svakodnevnom životu svjedočimo da su žene iz različitih krajeva i razdoblja one koje često preuzimaju značajnu težinu stvarnoga života. Svrha izložbe je ukazati na nejednakost, predrasude i diskriminaciju koja je još uvijek prisutna u globalnom okruženju i zahtijeva društvenu reakciju. - Kaže Lekha Singh koja je izložbu posvetila mnogim ženama koje I danas nadljudskim naporima prehranjuju svoje obitelji diljem svijeta.
Goranka Horjan, ravnateljica muzeja je i inicijatorica i glavna organizatorica izložbe i skupa u Trakošćanu: Tijekom nedavne pandemije UNESCO je upozorio da kao njezinu veliku posljedicu možemo imati smanjenje prava žena. Phumzile Mlambo-Ngcuka, izvršna direktorica UN Women u intervjuu za UNESCO rekla je „da ne postoji kriza koja je rodno neutralna, i ona naglašava nejednakosti između muškaraca i žena koje već postoje.“ Projekt „Žene nose svijet“ istražuje jedno posebno područje ženskih poteškoća povezanih s nošenjem teških tereta koje problematiziraju odnos prema ženama na više načina. Koncept propituje položaj žene kroz sam njezin stav prema nošenju tereta, kroz komunikaciju s drugim likovima kao i okruženje u kome su fotografije nastale.
Okosnicu projekta čini izlaganje portreta koje je snimila američka umjetnica Lekha Singh u više zemalja svijeta
- Okosnicu projekta čini izlaganje portreta koje je na svojim putovanjima svijetom snimila Lekha Singh u više zemalja svijeta te ih se zatim povezuje s pomno odabranim fotografima u Hrvatskoj koji su prikazivali rad žena. Naglasak je stavljen na žene iz ruralnih krajeva, a kako je Dvor Trakošćan rodno mjesto pionira hrvatske fotografije, Jurja Draškovića i Karla Draškovića, jedinstvena je prilika da se dio njihovog opusa osvijetli u međunarodnom okruženju u okviru ove intrigantne podteme. Ekonomske poteškoće žena, koje su općenito radile na nesigurnijim i slabije plaćenim poslovima od muškaraca ili su radile kao neplaćene radnice kod kuće, u polju ili vinogradu, dokumentirane su kroz objektive fotoaparata u različitim položajima nošenja stvari ili obavljanja poslova povezanih s podizanjem tereta. Dodatno, projekt je fokusiran na ulogu žena kao hraniteljica svojih obitelji i zajednica što uključuje i bavljenje fizičkim radom. Stigmatizacija fizičkog rada kao manje vrijednog provlači se kroz vrijeme do današnjih dana, poprimajući nove oblike nejednakosti i kreirajući nove izazove. U suvremenom zapadnom društvu to svakako otvara pitanje tko si može priuštiti fizičku radnu snagu za obavljanje težih manualnih poslova i kako kroz tu prizmu sagledati položaj žena na okruglom stolu “Svijet kućnih pomoćnica” kojeg planiramo organizirati u studenom 2023.
Lekha Singh snimila je žene diljem svijeta i svjedoči o njihovom položaju u svijetu teškog rada čime pobija raširenu predrasudu o slabom spolu. Svoje terete žene na fotografijama nose na glavi, u rukama, a često je riječ o drvima za ogrjev, vodi.... Isto potvrđuju i anonimni fotografi čije se fotografije žena koje nose terete čuvaju u Etnografskom muzeju u Zagrebu kao i fotografije legendarnog novinara Andre Damjanića čiji je prikaz žena koje nose teret ostavio veliki odjek kod tadašnje publike.
Za Muzej Dvor Trakošćan važno je sagledati kontekst prikaza žena na fotografijama iz ostavštine obitelji Drašković. U prvom redu to je kontrast između idealiziranja žena prikazanih u idealiziranom okruženju i svakodnevnih poteškoća koje su žene nižih staleža proživljavale u stvarnom životu. U djelu Jurja Draškovića dominiraju portreti žena iz visokoga staleža, dok je Karlo Drašković već pokazivao veliko zanimanje za fotografiranje seljanki, pa čak i žena na poslu, osobito u svojim vinogradima. Juraj Drašković bio je začetnik fotografije u 19. stoljeću u Hrvatskoj, a njegov rođak Karlo Drašković postao je poznati fotograf i član Kamer kluba u Beču krajem 19. stoljeća.
