Za sve žrtve pandemije, ... et lux aeterna luceat eis.
Giuseppe Verdi Messa da Requiem
IZ PROGRAMSKE KNJIŽICE:
Nema u koralnom repertoaru katoličke liturgije dramatičnijeg teksta koji govori o suočavanju s vlastitim postupcima i djelima, s rezimeom vlastitog života od sekvence Dies irae, dies illa, kao što nema ni dramatičnijeg uglazbljenja te sekvence od Verdijevog. Majstor glazbene drame, Verdi stavlja težište – kao prije njega samo Mozart, a nakon njega Berlioz, Dvorak, i Penderecki - upravo na taj dio katoličke mise za mrtve oblikujući ga kao središnji, najduži dio svojeg Requiema. Čak i u ostalim dijelovima koji su prije svega molitve za izbavljenjem i spasenjem te hvale Božjem milosrđu, probija dramatski ton tjeskobe i straha od konačnog suda što se posebice odnosi na zaključni Libera me, koji tek na samom kraju donosi smirenje.
Poticaj za nastanak Requiema bila je smrt talijanskog pisca Alessandra Manzonija s kojim je Verdi prijateljevao i kojemu se neizmjerno divio. Izveden je na prvu godišnjicu piščeve smrti 22. svibnja 1874. u crkvi San Marco u Milanu. Prije toga je s uglazbljenjem Libera me sudjelovao u zajedničkom projektu s dvanaestoricom skladatelja u pisanju Requiema za Gioacchina Rossinija. Taj Requiem nije izveden za skladateljeva života (tek 1988. godine, dakle više od sto godina kasnije), ali je Libera me u ponešto izmijenjenoj verziji bio ishodište za nastanak njegovog samostalnog requiema te je u konačnici postao dramaturški i glazbeni rezime djela kao cjeline.
Nastao nakon gotovo cijelog Verdijevog opernog opusa (iza njega je napisao još samo Otella i Falstaffa), Requiem je – osim izvodilački tour de force - sukus skladateljevog glazbenog jezika i dramatskog izričaja: bel canto, opsežni, moćni, teksturom kompleksni zborovi, stupnjevanje napetosti harmonijom, ritmom i rastom zvukovne snage kako orkestra, tako i zbora i solista, dramatične cezure i nagli preokreti raspoloženja, solistička i zborska dramatska deklamacija, korištenje instrumenta za dočaravanje vanjskih efekata ... Budući profano glazbeno-scenska, njegova su glazbeno-izražajna sredstava na prvi pogled inkompatibilna sa sakralnom tematikom. Međutim Verdi crpi u egzistencijalno-emocionalnom, bitno ljudskom segmentu tekstualnog predloška pri čemu mu upravo glazbeno izražajna sredstva talijanske opere omogućavaju puni izražajni intenzitet. To je vjerojatno razlog što se Requiem vrlo često još naziva i „najboljom Verdijevom operom”.
Nataša Maričić
TEKST MISE LATINSKI I HRVATSKI
Sopranistica Valentina Fijačko Kobić (rođena u Varaždinu) jedna je od najznačajnijih umjetničkih osoba na aktualnoj hrvatskoj opernoj sceni, a podjednako je često prisutna i na koncertnom podiju. Njezino sugestivno pjevačko i glumačko umijeće te iznimnu interpretacijsku spontanost jednako dobro poznaju posjetitelji nacionalnih kazališnih kuća u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Osijeku, ali i publika svih značajnih glazbenih festivala koji se održavaju u Hrvatskoj u protekla dva desetljeća.
Pjevanje je počela učiti u rodnom gradu Varaždinu. Studij pjevanja upisala je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala i magistrirala u razredu Lidije Horvat Dunjko, a usavršavala u Beču pod pedagoškim vodstvom Kammersängerin Olivere Miljaković. Tijekom školovanja sudjelovala je na brojnim hrvatskim i inozemnim natjecanjima, a u dva je navrata osvojila prvu nagradu na Natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (Dubrovnik, 2001. i 2003.). Tijekom studija nagrađena je Dekanovom nagradom Muzičke akademije i Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu, a kao najuspješnija studentica Odsjeka za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu dobila je nagradu koja nosi ime zaslužne pjevačke pedagoginje Marije Borčić. Spomenutim nagradama valja pribrojiti još dva priznanja: Nagradu Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u godini 2003. te Nagradu Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2004. godini. Operni, pak, dosezi Valentine Fijačko Kobić također su zarana prepoznati i potvrđeni trima značajnim strukovnim priznanjima: Nagrada hrvatskog glumišta (2007.), Nagrada Antun Marušić koju joj je dodijelilo Hrvatsko narodno kazalište u Splitu za iznimne uspjehe u sezoni 2007./2008., Nagrada Milka Trnina (2008.), te godišnja Nagrada “Marijana Radev” Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2014. i 2018. za najbolja umjetnička ostvarenja. Za izniman i kreativan stvaralački opus u području glazbene umjetnosti 2019. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 2021. dobitnica je Godišnje nagrade Vladimir Nazor.
Godine 2001. debitirala je na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kao Lauretta u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija. Od rujna 2003. do konca 2006. bila je solistica Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a od siječnja 2007. do lipnja 2018.godine članica je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. U lipnju 2018. postaje prvakinja opere Hrvarskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Kako je Valentina Fijačko Kobić punih 20godina kontinuirano prisutna na scenama svih četiriju hrvatskih nacionalnih opernih kuća (Split, Zagreb, Rijeka i Osijek), s pravom se može reći da je upravo ona pjevačka miljenica sveukupne hrvatske operne publike.
Kao koncertna pjevačica, sopranistica Valentina Fijačko Kobić nastupa često, surađujući sa svim vodećim hrvatskim dirigentima, simfonijskim ansamblima, te pijanistima i orguljašima. I u tom apstraktnom glazbenom kontekstu, lišenom magije kazališne scene, umjetnica je ostvarila cijeli niz sugestivno iznesenih solističkih dionica u stilski vrlo raznolikim vokalno-instrumentalnim partiturama Giovannija Pergolesija, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Gioachina Rossinija, Giuseppea Verdija, Juraja Wiesnera Morgensterna, Richarda Straussa, Leoša Janáčeka, Arthura Honeggera, Benjamina Brittena i Igora Kuljerića, kao i cijelu paletu umjetničkih popijevki i sakralnih skladbi hrvatskih i svjetskih skladatelja.
Francesca PROVVISIONATO
Mezzosopranistica snažnog kulturnog i glazbenog porijekla, dokazanog sveučilišnom diplomom iz suvremenih stranih jezika i književnosti te diplomom iz klavira, Francesca Provvisionato započela je svoju karijeru mezzosopranistice nakon što je s odličnim ocjenama diplomirala solo pjevanje. Trenutno je na specijalizaciji pod vodstvom Mo Sergija Bertocchija.
- godine dobila je prvu nagradu na Međunarodnm natjecanju za pjevače pod nazivom “Toti dal Monte” u Trevisu izašavši po prvi puta na pozornicu u tada nadolazećoj opernoj sezoni gdje je igrala ulogu Cherubina u Le Nozze di Figaro pod ravnanjem Mo Petera Maaga.
Od tada je pjevala u glavnim kazališnim kućama u Italiji i inozemstvu kao što je Ancona (Teatro delle Muse, kod ponovnog otvaranja tog kazališta u listopadu 2003. s operom Idomeneo u ulozi Idamante), Bologna (Comunale), Catania (Teatro Massimo “V. Bellini”), Firenca (Comunale), Milano (Teatro alla Scala e Piccolo Teatro), Modena (Comunale), Napulj (Conservatorio, San Carlo), Parma (Teatro Regio), Rim (Santa Cecilia), Amsterdam, Lausanne (Municipal), Montpellier (Opéra Berlioz), Frankfurt (Operntheater), Berlin (Staatsoper), Budimpešta (Opera House), München (Staatsoper), Zürich (Opernhaus), Lyon (Opéra), Trst (G. Verdi), radeći s najistaknutijim dirigentima kao što su Alessandrini, Bolton, Curtis, von Dohnányi, Gatti, Jacobs, Muti, Oren, Viotti, gdje je dobivala viske ocjene kako kritike tako i publike. U njenom nedavnom intervjuu koji je dala Operi International, G. Dominique Meyer ju je naznačio kao jednu od trenutno najznačajnijih talijanskih mezzosopranistica. Njena trenutna aktivnost obuhvaća uloge u više od dvadeset opera te širok raspon koncertnog repertoara, od baroka (Monteverdi, Händel, Vivaldi, Hasse) preko “francuskog repertoara” (Stéphano, Siebel, Nicklausse), sve do glazbe 20. stoljeća (Berg, Debussy, Stravinsky, Ravel), fokusirajući se na vodeće uloge tipa “belcanto” kao što je uloga Idamante u Mozartovoj operi Idomeneo (Staatsoper Berlin), Sesto, Annio, Dorabella, Zerlina, Donna Elvira, Cherubino te Rossinijeva Rosina (Opernhaus Zürich) i Cenerentola.
Francesca ima poziv nekoliko poznatih glazbenih izdavačkih kuća za koje će snimiti cijeli niz djela klasične glazbe, a koja će izvoditi s uvaženim svjetskim imenima.
Stjepan Franetović (Stari Grad, Hvar, 1974.) prvak je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao je pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Miljenke Grđan. Nastupao je kao Cavaradossi u Puccinijevoj Tosci, kao Lenski u operi Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog, Rodolfo u Puccinijevoj operi La Bohème, Don Carlo u Verdijevu Don Carlu, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Nemorino u Donizettijevu Ljubavnom napitku, Rinuccio u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi, Florville u Rossinijevu Il signor Bruschino, Bastien u Mozartovoj operi Bastien i Bastiena, Alfred u Straussovu Šišmišu, Juranić i Sokolović u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom, Mića u Gotovčevu Eri s onoga svijeta, Adel u Hatzeovoj Adel i Mare, Tonči u Tijardovićevu Spli'skom akvarelu, Pijetao u Stravinskijevu Renardu te kao Steva u Janáčekovoj Jenůfi. Za doprinos u operi Marco Polo Tana Duna 2001. godine nominiran je za Nagradu Hrvatskog glumišta. Kao solist nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Cantus Ansamblom, Orkestrom Oružanih snaga Republike Hrvatske, francuskim ansamblom Dialogos, Jazz orkestrom HRT-a, Zborom HRT-a, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, zborom Palma i brojnim drugima. Član je Faroskih kantadura iz Staroga Grada te klape Jelsa.
Christoph Seidl, bas - diplomirao je operu, lied i oratorij na Universität für Musik und darstellende kunst u Beču u klasi prof. Ralfa Döringa, prof. KS Roberta Holla i prof. Floriana Boescha.
U jesen 2020. postaje stalni član ansambla u Aalto teatru u Essenu. U studenom 2021. izvodi Wagnerovog Rheingolda u koncertnoj izvedbi u filharmoniji u Kölnu i u Concertgebouw u Amsterdamu pod vodstvom Kent Nagana.
Između 2016. i 2020. je bio stalni član ansambla u Staatstheater am Gärtnerplatz u Münchenu, gdje je pjevao mnoge važne uloge, između ostalog Sarastro (W.A. Mozart: Čarobna frula), Commentadore (W.A.Mozart: Don Giovanni) i Sparafucile (G. Verdi: Rigoletto).
- godine gostovao je u Americi koncertnim izvedbama Mozartove opere Idomeneo u Lincoln centru u New Yorku, pod ravnanjem Renéa Jacobsa. Pjevao je i u Boljšoj Teatr u Moskvi, i to kao Mago u Händelovoj operi Rinaldo.
2014.-2016. je bio član mladog ansambla u Theater an der Wien u Beču.
Ljeto 2013. godine provodi u Salzburgu. Kao sudionik young singers projekta između brojnih uloga tamo je tumačio i ulogu Osmina iz Mozartove Otmice iz Saraja za djecu.
Debitirao je 2013. godine u Zürichu ulogom u Šostakovičevoj operi Lady Macbeth Mcenskog okruga, a već sljedeće godine postaje članom istog opernog studija.
Surađivao je s mnogim poznatim dirigentima, kao što su Bertrand de Billy, Sebastian Weigle, Fabio Luisi, Nello Santi, René Jacobs, Antonio Pappano, Theodor Currentzis, Thomas Hengelbrock, Kent Nagano i dr.
Uz operne uloge Cristoph Seidl ima i vrlo opsežan koncertni repertoar. Kraj tridesetak različitih misa i rekvijema ovaj mladi austrijski bas pjevao je i mnoge oratorije, kao što su primjerice Stvaranje svijeta i Stabat mater J. Haydna, Rossinijev Stabat Mater te Verdijev Requiem.
Anđelko Igrec je završio studije kompozicije, crkvene glazbe i orkestralnog dirigiranja na Sveučilištu za glazbu u Beču. Među njegovim profesorima su Hans Haselböck, Erwin Ortner, Ivan Eröd, Uroš Lajovic i Johannes Wildner. Od 1999. do 2017. bio je katedralni orguljaš i zborovođa u Varaždinu.
Kao dirigent ili skladatelj surađuje s Varaždinskim i Hrvatskim komornim orkestrom, Zborom i Orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkom filharmonijom, Hrvatskim baroknim ansamblom, kao i mnogim međunarodnim ansamblima.
Niz godina djelovao je kao predavač na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu i Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku.
Posebno mjesto u njegovu djelovanju zauzima varaždinski zbor “Chorus angelicus” s kojim je, kao osnivač i zborovođa, prošao razvojni put od zbora mladih, katedralnog zbora, do izvedbenog tijela koje s velikim entuzijazmom izvodi i najzahtjevnija djela klasične glazbene literature.
Među nagradama se ističu skladateljska nagrada “Josip Štolcer Slavenski”, “Jurica Murai” za orguljski recital na Varaždinskim baroknim večerima, “Ivan Lukačić” za Bachovu Muku po Ivanu, Diploma “Milka Trnina” Hrvatskog društva glazbenih umjetnika te poticajne nagrade Ministarstva kulture..
Nosači zvuka s njegovom glazbom (Pashalne slike, Kyrie, Psalmi, Pjesme štovanja i hvale, Glasi veseli…) više puta su nagrađivani, među ostalim i hrvatskom diskografskom nagradom “Porin”.
Mješoviti pjevački zbor Chorus angelicus oratorijski je zbor koji djeluje na području Varaždina, a okuplja profesionalne i amaterske pjevače svih dobnih skupina. Zbor je 1999. godine osnovao mo. Anđelko Igrec, akademski dirigent, skladatelj i orguljaš, isprva kao zbor varaždinske katedrale, dok od 2018. godine zbor djeluje kao udruga građana. U 20 godina postojanja zbor redovito izvodi velebna djela svjetske kulturne baštine: J. S. Bach: Muka po Ivanu i Misa u h-molu, G. F. Händel: Mesija, C. Orff: Carmina burana, J. Haydn: oratorij Stvaranje svijeta, C. Monteverdi: Vespro della beata Virgine, J. Rutter: Magnificat, A. Bruckner: Te Deum, W. A. Mozart: Krunidbena misa, Requiem, A. Vivaldi: Gloria, C. Ph. E. Bach: Magnificat, A. Honegger: Kralj David.
Za izvedbu Muke po Ivanu J. S. Bacha zbor je 2016. godine primio Nagradu Ivan Lukačić Varaždinskih baroknih večeri, dobitnik je nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2018. godinu te plakete Grada Varaždina za 2010. godinu.
Također, zbor često izvodi i snima nosače zvuka djela mo. Igreca (Pjesme štovanja i hvale, Kyrie, Glasi veseli) za što je primio i nagradu Porin 2010. godine te nominaciju za Porina 2016. godine. Ukupno je izdano deset nosača zvuka: W. A. Mozart: Requiem, Božić u varaždinskoj katedrali, Velika nam djela učini Gospodin, A. Igrec: Kyrie, A. Igrec: Psalmi, A. Igrec: Pjesme štovanja i hvale, J. S. Bach: Muka po Ivanu, 20 godina: Glazbeni ulomci iz velikih djela baroka i klasike, A. Igrec: Glasi veseli, F: Mendelssohn: Ilija.
Zbor je tijekom godina surađivao s vrhunskim orkestrima (Hrvatski barokni ansambl, Varaždinski komorni ansambl, orkestar Accademia Bizantina iz Ravene, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar Savaria iz Szombathelyja...), dirigentima (Vladimir Kranjčević, Tomislav Fačini, Josef M. Döller, Ottavio Dantone, Hidemi Suzuki...) te solistima (Ivana Lazar, Margareta Klobučar, Matija Meić, Lidija Horvat Dunjko, Martina Gojčeta Silić, Hugo Hymas, Krešimir Stražanac, Sonja Runje, Armando Puklavec, Monika Cerovčec...). Osim nastupa diljem Hrvatske, zbor je gostovao i u Austriji (Graz, Beč, Baden), Izraelu, Italiji i Mađarskoj.
Osim koncertne djelatnosti, zbor u školama u manje razvijenim dijelovima Hrvatske održava radionice o baroku, renesansi i zborskom pjevanju s ciljem približavanja kulturnih programa i sadržaja djeci kojoj oni nisu dostupni. Navedeni program i radionice su već četiri godine uspješno prihvaćeni i realizirani na natječaju Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja u sklopu projekta Ruksak pun kulture.
https://chorusangelicus.hr
Ensemble Koinonía (grč. zajednica, javni duh) je zbor koji se javnosti prvi put predstavio u Bečkoj koncertnoj dvorani (Wiener Konzerthaus) s Mozartovim Requiemom u Mozartovoj godini, 1991, kao Chorgemeinschaft BORG Hegelgasse 12. Zbor su sačinjavali učenici glazbe i studenti koje je povezala radost zajedničkog muziciranja. Budući da su od 1991. mnogi učenici i studenti glazbe završili školovanje i ostali vjerni zboru, 2003/04 je osnovan neovisni komorni ansambl - Ensemble Koinonía – koji je ostvario vlastite koncerte, koprodukcije te gostovanja kod drugih ansambala (npr. kod Wiener Lehrer-A-Cappella-Chor, Wiener Evangelische Kantorei, Cantus Novus). Zbor je osim toga surađivao u nizu koncerata s Wiener Mozart Orchester. U protekle 23 godine, otkad ansambl vodi Hans Hausreither, zbor je proradio gotovo sva velika djela zborske literature: Händelovog Mesiju, Haydnovo Stvaranje svijeta i Godišnja doba, Bachov Božićni oratorij i Misu u h-molu, Mozartovu Misu u c-molu, Brahmsov Njemački requiem, Verdijev Requiem, Orffovu Carminu buranu itd. Zbor je snimio i nekoliko nosača zvuka, a djeluje i kao operni zbor.
Savaria simfonijski orkestar se tijekom proteklih desetljeća svrstao u red renomiranih predstavnika glazbenog života Mađarske. Njegov repertoar se sastoji od klasičnih, romantičnih i modernih djela 20. stoljeća. Osim izvođenja simfonijskih koncerata, ansambl sudjeluje i u opernim izvedbama na visokoj razini. Stalan je sudionik različitih mađarskih i međunarodnih festivala, poput „Proljetnog festivala Szombathely“,
„Panonskih jeseni“, „Svečanih tjedana“ u Sopronu, Međunarodnog seminara i festivala „Bartók“. Za iznimne umjetničke zasluge, ansambl je 1990. primio nagradu „Béla Bartók – Ditta Pásztory“.
Savaria simfonijski orkestar ima vodeću ulogu i u izvedbi suvremene glazbe. 2000. je primio nagradu Glazbene zaklade ARTISJUS za iznimna dostignuća u izvedbi i promociji mađarskih glazbenih djela. Umjetnička razina orkestra je potvrđena i na radijskim i televizijskim nastupima i snimkama. Orkestar je poznat diljem Europe. Uspješna koncertiranja vode ga u Francusku, Njemačku, Nizozemsku, Slovačku, Luxemburg, Švicarsku, Tursku, Irsku, Italiju i druge europske zemlje, te Južnu Koreju. Redovito nastupa po austrijskim gradovima.
Orkestar je surađivao sa svjetski poznatim dirigentima i solistima kao što su Kobayashi Ken-Ichiro, John Cage, Tamás Vásáry, Colman Pierce, Péter Eötvös, László Somogyi, János Ferencsik, Lajos Rajter, Gidon Kremer, John Ogdon, Dimitri Alexejev, István Ruha, György Sebök, Carlo Zardo, Pavel Kogan, Natalia Guttmann, Miklós Perényi, Csaba Onczay, Zoltán Kocsis, Sylvia Sass, Jenö Jandó, István Matuz i Vilmos Szabadi.
S mješovitim zborom “Chorus angelicus” orkestar je već sudjelovao u oratoriju “Stvaranje svijeta” J. Haydna na obljetničkom koncertu uz dvadesetu obljetnicu Varaždinske biskupije i izvedbi oratorija “Ilija” F. Mendelssohna-Bartholdya.
Koncertnu dvoranu Bartók Savaria simfonijskog orkestra u kojem orkestar redovito osim koncerata održava i pokuse, resi izvanredna akustika. Dvorana se nalazi u bivšoj sinagogi. Više o orkestru možete pronaći na sljedećim internetskim stranicama: www.sso.hu. ■
Zahvaljujemo svima koji su omogućili ovaj projekt, posebno braći franjevcima, te varaždinskim župama sv. Nikole i sv. Josipa koji su nam velikodušno otvorili svoja vrata za probe.
Sponzori..
