Djevica-Majka utjehe Beaugency -Rim: Uršulinke za vrijeme progona Francuska revolucije
Tog 12. kolovoza 1792. godine, dogodilo se čudo s kipom Djevice-Majke utjehe u Beaugencyju. Kip je načinjen 1647. godine. Za vrijeme strahovlade Francuske revolucije, toga 12. kolovoza, redovnice uršulinke, kao i tolike druge, bile su istjerane iz samostana. Revolucionari su pokupili sve što je bilo moguće, ostavivši sestrama najnužnije, a svetinje su nemilice uništavali. Tako su pokušali uništiti i kip, ali ga, ni u bjesnilu koje daje nevjerojatnu snagu, nisu mogli ni pomaknuti. Tada je s. Eufrazija (Françoise de Léry) došla do Marije i pobožno joj preporučila sve nevolje koje su ih zadesile. Došlo joj je na pamet da zamoli samostanskog radnika da zajedno uklone kip na sigurnije mjesto. I na veliko čudo, radnik ga je sam podigao i odnio u kola koja su sadržavala stvari koje su im revolucionari „velikodušno“ dopustili da ponesu sa sobom. Djevica Marija bila im je jedina utjeha, jer je Majka.
Kad su se sestre vratile u Beaugency, ponovno su se okupljale uz Djevicu Utjehe. No početkom 20. stoljeća opet je u Francuskoj došlo do novog progona Crkve i redovničkih zajednica. 21. siječnja 1904. godine, zajednica u Beaugencyju stupila je u Internacionalni institut Rimske unije. U srpnju te godine Parlament je izglasao zakon protiv odgojnih ustanova. Tada je zajednica odlučila zauvijek se oprostiti s dragim kipom da ne bi opet bio izvrgnut novim napadima. Sve su se sestre 6. srpnja te 1904. godine okupile ispred kipa moleći blagoslov, te isti dan otposlale kip vlakom u Rim. Tamo je stigao već 9. srpnja. Bio je svečano dočekan u tadašnjem novicijatu u „Villa Maria“, u ulici Regina Margarita, da bi potom bio premješten u
Via Nomentana 34. Kada je bio dovršen novi današnji Generalat Via Nomentana br. 236, bio je smješten na današnjem mjestu gdje dočekuje posjetitelje i hodočasnike. Ove je godine (2012.) upravo 80 godina što se Generalno vijeće preselilo u novu veličanstvenu zgradu. S Generalnom majkom M. de St Jean Martin stigle su i savjetnice, a među njima i naša M. Anđela Zemljak. Bilo je to 21. studenoga 1932. godine, a na sv. Ceciliju, sljedeći dan, služena je prva sveta Misa. Samostan će biti blagoslovljen sljedeće godine, 26. ožujka 1933., a kapela Krista Kralja 25. studenoga 1934.
Oslikao ju je čuveni rimski slikar Mario Barberis. Gore u apsidi bio je prikazan Bog Otac s Duhom Svetim i s mnoštvom anđela po cijeloj apsidi, ali je 1978. sve uklonjeno. Krajem prošle godine (2011.) kapelica je bila ponovno obojana. Sada je svetište plavo, a oko križa je žuta svjetlost.
Kip Majke Utjehe odiše nježnošću. Drži Isusa kao da ga želi nama predati. On pak sam kao da želi izletjeti iz Marijina naručja da nam se što više približi. Desnom rukom pokazuje dvostruku gestu: blagoslov i poziv: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. A u lijevoj drži križ u „kojem je spas, život i uskrsnuće naše“.
Klaudija Đuran, Rim, 1. kolovoza 2012.
