Zbog iznimnih zasluga u matematici, akademiku Josipu Pečariću posvećen je cijeli broj međunarodnog znanstvenog časopisa Banach Journal of Mathematical Analysis (Vol. 2, No. 2, 2008). Riječ je o časopisu koji se nalazi na prestižnim SCIE i CC listama, što znači da pripada samome vrhu svjetske znanstvene periodike. U tom posebnom broju mnogobrojni svjetski matematičari objavili su članke posvećene Pečariću, čime su potvrdili da njegovo ime nije samo poznato, nego i duboko poštovano u međunarodnoj zajednici. Sam čin posvećivanja cijelog broja jednog uglednog časopisa pojedincu predstavlja jedno od najvećih priznanja koje znanstvenik može doživjeti za života. To je svojevrsna kruna karijere, dokaz da ono što je stvarao nije ostalo u sjenama biblioteka i baza podataka, nego je postalo inspiracija i obveza drugima da nastave njegovim putem.
U tom je broju objavljen i intervju s akademikom Pečarićem (str. 163–170), koji je kasnije preveden i objavljen na kineskom jeziku u časopisu Mathematics (2012). Sama činjenica da je intervju preveden i objavljen u Kini, zemlji koja danas prednjači u razvoju matematike i prirodnih znanosti, govori o univerzalnosti njegova znanstvenog autoriteta. Njegovo ime i njegovi stavovi prepoznati su na svim kontinentima, a njegova riječ nije bila samo stručno tumačenje već i glas znanstvenika s moralnim i intelektualnim integritetom.
Pečarićeva istraživanja bila su predmet interesa i u najutjecajnijim svjetskim časopisima. Njegovi su radovi citirani u Nature, jednom od najvažnijih i najpoznatijih znanstvenih časopisa uopće. Zajedno s P. T. Landsbergom objavio je članak u Physical Review (A35, 1987), što predstavlja dodatnu potvrdu širine njegova znanstvenog djelovanja – od matematike do fizike, od teorijskih konstrukcija do temeljnih prirodnih zakonitosti. Njegov je rad inspirirao i članke drugih autora, među kojima je posebno značajan tekst „Accentuate the negative“, objavljen 2009. godine u časopisu Mathematica Bohemica (Vol. 134, No. 4, str. 427–446), čiji je autor Peter Bullen, profesor emeritus sa Sveučilišta u Vancouveru. Kada se znanstveniku posvećuje takva pozornost, jasno je da njegovo djelo nadilazi osobni opus i postaje dio kolektivne baštine svjetske znanosti.
Da bi se razumjelo mjesto akademika Pečarića u širem kulturnom i znanstvenom kontekstu, dovoljno je pogledati publikaciju Matice hrvatske Prijelomna vremena – Hrvatske zemlje nakon 1918. Na stranici 413. poglavlja o znanosti spominju se najznačajniji hrvatski znanstvenici dvadesetog stoljeća. Uz nobelovce Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga, uz fizičara Ivana Supeka, matematičara Vilima Fellera, molekularne biologe Miroslava Radmana i Ivana Đikića, fizičare Davora Pavunu i Marina Soljačića, nalazi se i ime Josipa Pečarića, označenog kao jednog od najvećih autoriteta u teoriji nejednakosti. Samo prisustvo na toj listi znači uvrštavanje u najuži krug ljudi koji su oblikovali ne samo hrvatsku, nego i svjetsku znanost dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća.
Međutim, Pečarićev se rad nije zaustavio na apstraktnim formulama i znanstvenim konferencijama. Njegova misija bila je i ostala šira. Akademik Pečarić poznat je i po svom publicističkom radu, u kojem je objavio više od 210 knjiga. Taj je broj sam po sebi impresivan, ali važnije je ono što knjige donose – misao angažiranog intelektualca koji razumije da znanost ne može biti odvojena od društva. Njegove publicističke knjige bave se politikom, identitetom, kulturom, pitanjem položaja Hrvata u Crnoj Gori i Hrvatskoj, odnosom prema povijesti i suvremenim izazovima.
U tim knjigama Pečarić pokazuje drugu stranu svoje osobnosti – stranu intelektualca koji ne bježi od javnog prostora, već ulazi u njega spreman suprotstaviti se stereotipima, predrasudama i zaboravu. Ako je u matematici tražio jasnoću i strogoću dokaza, u publicistici je tražio jasnoću moralnog stava. Ako je u formulama tražio logički poredak, u društvu je tražio pravdu i priznanje onih koji su često ostajali na margini.
Njegov publicistički rad može se promatrati kao produžetak znanstvenog duha – ondje gdje matematika postaje tiha i apstraktna, Pečarićeva publicistika postaje glasna i angažirana. To ga čini ne samo matematičarom svjetskoga ranga, nego i jednim od rijetkih intelektualaca našega vremena koji su znali spojiti univerzalno i lokalno, znanstveno i društveno, apstraktno i konkretno.
Na kraju, valja naglasiti da akademik Josip Pečarić ostaje svjedok vremena i trajni podsjetnik na to koliko je važno ne odvajati znanje od odgovornosti. Njegovo ime stoji rame uz rame s nobelovcima i velikanima znanosti, ali i s piscima, publicistima i borcima za ljudska prava. To je spoj koji ga čini jedinstvenim i koji nam pokazuje da veličina ne dolazi samo iz laboratorija i biblioteka, već i iz hrabrosti da se govori i piše o onome što društvo ponekad želi prešutjeti.
