Papina molitvena nakana za rujan: za ukidanje smrtne kazne
U svojoj molitvenoj nakani za rujan papa Franjo poziva sve ljude dobre volje da se mobiliziraju kako bi se postiglo to da se ukine smrtna kazna u cijelome svijetu.
Svakim danom u čitavome svijetu raste taj „ne“ smrtnoj kazni. Za Crkvu je to znak nade, rekao je Sveti Otac u video poruci koju je pripremila Papina svjetska molitvena mreža.
Mora postojati prozor nade
Najavljujući molitvenu nakanu za mjesec rujan, Papa u poruci tvrdi kako društvo može učinkovito suzbiti zločin bez trajnog lišavanja počinitelja mogućnosti iskupljenja.
„U svakoj osudi uvijek mora postojati prozor nade. Smrtna kazna ne nudi pravdu žrtvama, nego potiče osvetu. I izbjegava svaku mogućnost ispravljanja moguće pravne pogreške.“
Smrtna kazna moralno je neadekvatna
Nadalje, Papa kaže kako je smrtna kazna moralno neadekvatna jer „uništava najvažniji dar koji smo dobili, a to je život“. Sveti Otac naglašava kako se „čovjek može do posljednjeg časa obratiti i promijeniti“.
U svjetlu evanđelja smrtna je kazna nedopustiva: zapovijed ‘ne ubij’ odnosi se jednako i na nevine i na krive, kaže papa Franjo, zaključujući poruku apelom svim ljudima dobre volje da se mobiliziraju kako bi se postiglo to da se ukine smrtnu kaznu u cijelome svijetu.
„Molimo da se smrtna kazna, koja napada nepovredivost i dostojanstvo osobe, ukine u zakonima svih zemalja svijeta.“
Papa: Obitelj je pod napadom, razne ideologije žele obezvrijediti ljudske vrijednosti .
Papa Franjo primio je u audijenciju Schönstattske patre povodom njihova generalnog kapitula te ih potaknuo da traže odgovore na brige muškaraca i žena našeg vremena.
U današnjim „mračnim situacijama“, dok je obitelj napadnuta, a „ideološke kolonizacije“ pokušavaju obezvrijediti ljudske vrijednosti, potrebno je postati nositelji nade. Istaknuo je to papa Franjo u susretu sa Schönstattskim patrima, katoličkim marijanskim pokretom koji je nastao u Njemačkoj 1914. godine.
Pozdrav novom generalnom poglavaru
Prije govora, Papa je pozdravio novog generalnog poglavara, oca Alexandrea Awi Mella, izabranog 21. kolovoza prošle godine. Inače je brazilski redovnik pet godina bio tajnik Dikasterija za laike, obitelj i život te mu je Papa na tome zahvalio.
Nositelji nade
Zahvalu je papa Franjo uputio i cijeloj zajednici: „Vi, draga braćo i sestre, činite lijepu službu Crkvi i svijetu, osobito prateći obitelji u raznim događajima i peripetijama kroz koje prolaze, navješćujući svim njezinim članovima ljepotu ‘Saveza ljubavi' koji je Gospodin utvrdio sa svojim narodom. Danas ima mnogo brakova u krizi, kušanih mladih ljudi, zaboravljenih starijih osoba, napaćene djece. Vi ste nositelji poruke nade u tim mračnim situacijama kroz koje prolazi svaka faza života“.
To, dodao je Papa mimo pripremljenoga govora, pomalo ide ruku pod ruku s tim obezvrijeđivanjem ljudskih vrijednosti, obezvrijeđivanjem koje se divljački provodi ideološkom kolonizacijom svih vrsta.
Udaljenosti i ideologije
Svijet sve češće traži da damo odgovore na pitanja i brige muškaraca i žena našeg vremena. Jedna od najozbiljnijih briga tiče se obitelji i njezine prirode:
„Često vidimo da je narav obitelji napadnuta različitim ideologijama, koje potkopavaju temelje koje podržavaju osobnost čovjeka i općenito cijelog društva. Nadalje, unutar obitelji u mnogim prilikama postoji jaz u razumijevanju između starijih i mladih.“
Savez među generacijama
Papa je podsjetio na svoj ciklus kateheza na općoj audijenciji, ponavljajući važnosti savezništva između generacija, odnosno starijih i mlađih, „što može spasiti čovječanstvo, jer na se taj način sačuva osobni i obiteljski identitet". U obitelji se „ne nasljeđuje samo genetsko naslijeđe ili prezime, nego se prije svega nasljeđuje mudrost o tome što znači biti čovjek, po Božjem planu“.
„Otajstvo našeg otkupljenja je stoga također prisno povezano s iskustvom ljubavi u obiteljima. I nemojmo zaboraviti da se u konačnici vjera uvijek prenosi na 'dijalektu' putem obitelji, starijih osoba, baka i djedova.“
Gospin primjer
Uzor je Sveta Obitelj, a nadasve Djevica Marija, „koja se nježnom i predanom ljubavlju brine za sve svoje sinove i kćeri, osobito one najsiromašnije, u duhu i tijelu“. Članovi Schönstattske zajednice s „velikom ljubavlju“ časte Djevicu, „Majku Triput divnu“.
„Temeljni je to model za sve, koji potiče na stvaranje mostova temeljenih na bratskoj ljubavi i zajedništvu dobara s najpotrebnijima”, naglasio je papa Franjo.
Otvaranje novih puteva
Stoga je govor zaključio ohrabrenjem članova Schönstatta da idu naprijed u svojim apostolatima, „uvijek se obnavljajući milošću Duha Svetoga i pokazujući hrabrost da otvore nove putove u službi obitelji, kako bi se utvrdila ljepota Saveza između Boga i ljudi, s duhovnošću i proživljenim iskustvom kršćanskih vrijednosti“.
Papa liturgičarima: Povratak korijenima ne znači vraćanje unatrag, već dopustiti da istinska tradicija vodi naprijed
Govoreći talijanskoj udruzi liturgičara, papa Franjo upozorio je na svjetovne pristupe liturgiji, navodeći kako liturgija mora biti usmjerena na Kristovo otajstvo, a da pritom ostane bliska svakodnevnom životu.
Primivši talijansku Udrugu profesora i praktičara liturgike (Associazione dei Professori e Cultori di Liturgia) povodom njihove 50. obljetnice osnutka, papa Franjo primijetio je kako pedeset godina odgovara „crkvenom vremenu ove liturgijske reforme”: nakon početne faze obilježene izdavanjem novih liturgijskih knjiga, „sada smo u razdoblju produbljivanja prihvaćanja reforme”. Taj proces, rekao je, ne zahtijeva samo vrijeme nego i „strastvenu i strpljivu brigu“, „duhovno i pastoralno razumijevanje“ te stalnu formaciju.
Potaknuo je članove Udruge da nastave svoj rad u duhu dijaloga. „Teologija može i mora imati sinodalni stil“.
Ključ slušanja u studiju liturgike
Kako bi se osiguralo da njihovi napori „nikada ne budu odvojeni od očekivanja i potreba Božjeg naroda”, rekao je papa Franjo, slušanje kršćanskih zajednica je „nezamjenjivo”.
Sveti je Otac također primijetio da se akademski rad liturgičara ne može odvojiti od pastoralne i duhovne dimenzije liturgije, ističući da liturgijska formacija mora doprijeti do Božjeg naroda. U tom smislu, istaknuo je kao uzor Romana Guardinija, njemačkog svećenika i učenjaka koji je, između ostalih značajnih postignuća, uspio širiti „dostignuća liturgijskog pokreta“ na način koji je bio dostupan običnim vjernicima.
„Neka vam njegov lik i njegov pristup liturgijskom odgoju, koliko modernom toliko i klasičnom, budu referentna točka.“
Napredak ukorijenjen u tradiciji
Naposljetku, Papa je naglasio da napredak u razumijevanju liturgije i njezino slavljenje „uvijek mora biti ukorijenjen u tradiciji“. Istodobno je upozorio na svjetovni duh nazadovanja (tal: „indietrismo”, zaostalost).
Povratak korijenima, rekao je, ne znači vraćanje unatrag, već znači dopustiti da istinska tradicija vodi naprijed. Upozorio je liturgičare neka pažljivo razlikuju tradiciju od „tradicionalizma”, upozorivši da je „danas napast ‘nazadnost’ prerušena u tradiciju”.
Zaključujući svoje obraćanje, papa Franjo podsjetio je svoje slušatelje da proučavanje i promicanje liturgije „mora biti prožeto molitvom i živim iskustvom Crkve koja slavi, kako bi liturgijska 'misao' uvijek mogla teći, poput životnog soka, iz proživljene liturgije“.
Sva teologija, rekao je, ali osobito studij liturgike – upravo zato što je usmjeren na „čin slavljenja ljepote i veličine otajstva Boga koji nam se daruje” – mora se izvoditi „otvorena uma, istovremeno 'na koljenima',” u molitvi“.
