U Istanbulu ništa novo. Ponovno je postignut dogovor o razmjeni ratnih zarobljenika, ali o bilo čemu drugome što bi vodilo miru – ni riječi. Stajališta ruske i ukrajinske strane o tome što treba najprije riješiti nemaju nijednu zajedničku crtu. Ukrajinska strana želi izravan razgovor s ruskim predsjednikom Putinom, koji o svemu odlučuje, dok ruska strana uzvraća da njihov predsjednik dolazi samo na potpis konačnog dogovora.
Polazno strateško stajalište i operativna pozicija zaraćenih strana za Rusiju su osvojeni i okupirani teritoriji Ukrajine koje je Rusija jednostrano priključila, dok ukrajinska strana predlaže povratak na početak i povlačenje ruskih vojnih snaga sa svih okupiranih područja Ukrajine od 2014. godine (okupacija Krima) do danas. Eto što je učinio Trump s "prijetnjom" sankcija Rusiji 2. rujna, ako ne bude zaključen sporazum o primirju na bojištu rata s Ukrajinom. Rusija se i dalje ponaša komotno, razvlači „harmoniku“ ponavljanja ciklusa besplodnih susreta i navodnih pregovora te tako štiti svoje nove i nove osvajačke pohode prema zapadu i jugu Ukrajine.
Noću, nakon susreta u Istanbulu, raketama je najviše napadnuta glavna ukrajinska luka Odesa, treći grad po veličini s više od milijun stanovnika. Pogođen je stari kulturni dio grada, koji je pod zaštitom UNESCO-a, a drevna starogradska tržnica gorjela je u požaru sve do jutra. Ni to nije bilo dovoljno Trumpu da shvati koje su prave namjere Putina. U posljednje vrijeme na takav njegov odnos prema Putinu – i čudnu želju da ga udobrovolji – sve mu više zamjera i supruga Melania, kako doznajemo iz njezinih domaćih slovenskih krugova.
Iz sadržaja razgovora dviju delegacija u Istanbulu, koji je trajao svega 40 minuta, nema se što konkretnije reći – osim ako nešto značajnije nije izrečeno u četiri oka, u desetak minuta susreta voditelja delegacija: Vladimira Medinskoga, savjetnika ruskog predsjednika, i Rustema Umerova, donedavnog ministra obrane Ukrajine, a sadašnjeg voditelja Vijeća nacionalne sigurnosti.
Ipak, saznajemo da su njih dvojica razmijenili poruke svojih predsjednika o realnim mogućnostima susreta Putin–Zelenski. No, do toga će teško doći ako se posebno ne angažira američki predsjednik Donald Trump.
Dakle, sve ostaje na razmjeni 1200 ratnih zarobljenika – što je svakako značajno iz humanitarnih razloga. Medinski je u svojoj izjavi nakon razgovora rekao da, unatoč velikim razlikama, „moguće je imati nadu u operativne susrete delegacija po radnim skupinama (vojna, politička i humanitarna)“ i to putem elektroničke mreže. To bi bio još jedan pokušaj razvlačenja rješenja za prekid rata, postizanje primirja i rješavanje međusobnih problema u krizi odnosa.
Predstavnik Ukrajine mu je uzvratio da „Ukrajina ustraje na potpunom i bezuvjetnom prekidu borbi kao nužnome temelju za učinkovitu diplomaciju. Spremni smo odmah prekinuti svaku borbu i paljbu, ali to mora biti obostrano i iskreno, s potpunim prestankom napada – i na civile i na infrastrukturu. Obje strane moraju to prihvatiti konstruktivno i realistički.“
Prema riječima Umerova, možda bi bilo moguće održati sastanak Putina i Zelenskog zajedno s američkim i turskim predsjednikom „negdje pri kraju kolovoza“. O tome će sada uslijediti razni komentari, usmjereni prema 2. rujnu, kada istječe rok Rusiji za sporazum o primirju prema Trumpovoj zamisli. Zelenskom ne nedostaje problema – sada pokušava srediti stanje i status antikorupcijskih institucija. U pitanju je njihova neovisnost, kao što je to uobičajeno u Europskoj uniji. To izričito, nakon Marte Kos, povjerenice, zahtijeva i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Zelenski je, nakon svega, poručio da će izmijeniti sporni zakon koji je nedavno usvojen, ali prosvjedi još uvijek traju dok se ne postigne početno rješenje koje će zajamčiti neovisnost tih institucija u borbi protiv korupcije.
