To doista nema smisla, da se nekoj državi omogući ili tolerira postavljati uvjete primirja u ratu kojega je ta država sama skrivila i pokrenula. Eto to je moguće i to se danas događa, da se Rusiji bez ikakve vojne i druge logike čini potpuno bespotrebna i za cijelu Europu štetna usluga. Od kuda takve ideje?
Pokušajmo odgovoriti što jednostavnije, jer se ovo pitanje namjerno ili nespretno naivno zapliće oko navodnih „argumenata prednosti i neminovne pobjede Rusije u ratu s Ukrajinom“.Prisjetimo se završetka drugog svjetskog rata i pogledajmo koje je uvjete postavljala Hitlerova Njemačka za kraj rata? Nikakve. Niti jedan uvjet. Nažalost u Sloveniji, koja je (slično kasnije i Hrvatska) pobijedila u ratu za samostalnost i nezavisnost države, javljaju se dva bivša predsjednika države, koja tu činjenicu ili zaboravljaju ili ignoriraju.
Prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan u nacionalnom tiskanom mediju kaže: „U tom ratu se ne može pobijediti“, a to bi značilo da nema ni agresora, ni posljedica, ni rješenja, ukratko magla. Drugi predsjednik Slovenije Danilo Türk kaže preciznije, ali za Ukrajinu poraznije: „Ukrajina nema nikakvih mogućnosti, da vrati svoje teritorije, koje su trenutačno pod ruskim nadzorom. Sada je vrijeme, da počnu pregovori i da to bude ozbiljno.
Netko mora reći, da je Ukrajina doživjela poraz“. Nezamislivo! Znači da Rusiji priznajemo svi u Europi, da ima pravo ili mogućnost postaviti diktat Ukrajini, žrtvi agresije. Naravno, nije dosta to reći, nego bi trebalo to i dokazati, a toga dokaza nema, ni bilo kakvog utemeljenog, a nema ni opravdanja. Ali ima čvrstih dokaza, da to nije tako. Prvo oko povoda za rat, razloga ili za neke može biti to i zamišljen uzrok, a to je bilo: spriječiti širenje NATO saveza.
I što se dogodilo? Odmah nakon početka ruske agresije, susjedne države Rusiji, na zajedničkom geografskom prostoru, na skandinavskom poluotoku: Švedska i Finska pokrenule su pitanje i molbu za prijem u punopravno članstvo NATO saveza. I to se dogodilo i ove dvije države svesrdno kao aktivne članice NATO daju značajnu vojnu pomoć Ukrajini. Poraz? Najveća država Euroazije Rusija s najvećem vojskom, u strateškoj zamisli Vrhovnog štaba i predsjednika Rusije Vladimira Putina planirala je, da u trodnevnom ratu, bez najave, uspostavi nadzor nad cijelom Ukrajinom i postavi režim privržen Rusiji, te priključi Rusiji istočne i južne regije Ukrajine. Rezultat? U TRI godine rata ovaj strateški cilj NIJE OSTVAREN, a ukrajinska vojska vrši napade i prodore na ruske teritorije, nanoseći svakodnevno velike gubitke, koje slabe vojnu pomoć i premoć Ruske vojske. Istina jest, da Ukrajina ne prima dovoljnu vojnu pomoć saveznika iz EU i NATO saveza, što smanjuje, ali nikako ne isključuje učinkovitost obrane ukrajinske državne teritorije. Rat i dalje traje i za sada jedna i druga strana planira konačnu pobjedu. Poznato jest, da su se u pokušaje rješavanja ove velike ratne krize Europe i svijeta uključile i SAD, posebice nakon nekih oscilacija u nestalnosti poteza predsjednika Trumpa, pa se došlo do stanja očekivanja prvog djelomičnog primirje, što treba još dogovoriti.
Znate već što je bilo na prvom koraku. SAD predlaže potpuno primirje, Rusija počinje postavljati uvjete, pa još nudi fazni pristup, u prvoj fazi samo 30-dnevno primirje, koje se ograničava na zaustavljanje napada na energetske objekte. Kada SAD i Ukrajina i na to pristanu, stižu novi uvjeti, da Ukrajina mora prestati s naoružavanjem i povećanjem broja ljudi u borbama. Sada stižemo do novog dana, u ponedjeljak 24. ožujka, kada će se u Saudijskoj Arabiji sastati tri strane u odvojenim duetima, Rusija i SAD, pa Ukrajina i SAD. Je li ostavljena mogućnost za trojni susret ili sastanak Ukrajina – Rusija - SAD, je u sferi nagađanja.
U svemu tome bitno je s kakvim polazištima ulazi u ovu fazu „pregovora“ Ukrajina. O tome smo poslušali mišljenja, teze i pitanja ukrajinskoga ministra vanjskih poslova Andrija Sibiha. Njegova je najvažnija teza: „Rusija nema pravo postavljati bilo kakve uvjete za prekid vatre (oružanih borbi)“!
Ukrajinski šef diplomacije ističe ono što se manje zna, da je u zadnje vrijeme doista „vrlo intenzivna diplomatska aktivnost. Nama je strateški cilj – postići pravedan i cjelovit mir za Ukrajinu i završiti rat u ovoj godini. Sada smo u normalnom diplomatskom kolosijeku ukrajinsko-američkih odnosa, dijaloga i dvostrane interakcije na različitim razinama„. Na konkretan napredak ključno je po mišljenju ministra Sibiha „konkretan odgovor ruske strane“. Do sada se čekanje na odgovor pretvaralo u odugovlačenje, pojačavanje napada na civilne objekte u Ukrajini i postavljanje raznih uvjeta. Ukratko, do sada je išlo vrlo teško, jer je kako i ministar zamjećuje „Rusiji je u interesu, da se rat duže traje„. U suprotnom se može očekivati, da će SAD ipak ići na novu paletu sankcija i drugih diplomatskih pritisaka, naravno uz veće angažiranje država EU. Ukrajinski ministar tvrdi, da je i u tom pogledu došlo do promjena, jer „Europa postaje sve više svjesnija, da mora povećati i vlastitu sigurnost, s time što će Ukrajina primiti brže i više naoružanja i streljiva, ali povećan je i interes za upućivanje vojnih postrojbi pojedinih država EU u Ukrajinu za održavanje primirja, što treba prihvatiti i ruska strana, da bi se tako na dugi rok spriječila nova ruska agresija“ Ukrajinski ministar je u razgovoru za ukrajinske medije nanizao glavne točke pregovora s ruskom stranom, u kojima su sadržane zapravo glavne teze i ciljevi tih pregovora:
Teritorijalna cjelovitost i suverenitet Ukrajine, te dosljedno nepriznavanje okupiranih teritorija, koje ostaju u cjelini ukrajinski teritorij.
Nijedna država ne može imati veto na izbor naroda Ukrajine za članstvo u EU i NATO.
Ne može biti nikakvih ograničenja u jačanju obrane Ukrajine, ni u pogledu jačine, niti u pogledu kapaciteta.
Ove tri točke su elementi mirovne formule Ukrajine, uz uvjet pregovora, da „Ništa o Ukrajini bez Ukrajine„i „Ništa o Europi bez Europe“
Na primjedbe koje se upućuju i od američke strane, da NATO nije na dnevnom redu za Ukrajinu, ministar Sibiha odgovara:“NATO nije moguće odstraniti s dnevnoga reda, jer to je zapisano u Ustavu Ukrajine i predstavlja najučinkovitiju garanciju sigurnosti Ukrajine!“
Tako do sada od pregovora tek nešto na početku minimalnog samo, djelomičnog dogovora o vrlo ograničenom primirju. Ni to još nije potvrđeno. Nekako do prekida vatre trebalo bi doći u ponedjeljak. Do sada se nije krenulo od početka. Rakete padaju i dalje, u nedjelju je u Kijevu smrtno stradala petogodišnja djevojčica.
Ivan Botteri
Zašto Rusija kao agresor postavlja uvjete primirja?
