Dr. Franju Kuharića, (Gornji Pribić, 15.4.1919.- Zagreb, 11. 3. 2002.) nazivali su kardinal ljubavi i dobrote. Bio je blag i strpljiv, jedan od najpopularnijih crkvenih velikodostojnika, kojem se pljeskalo u crkvi i izvan nje.
Zajedno s hrvatskim braniteljima, s krunicom u ruci, sudjelovalo je i u stvaranju hrvatske države. Bio je i jedan od omiljenijih suradnika prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja hrvatske države dr. Franje Tuđmana.
Uvijek je ustajao i ustrajao u obrani vjere i prava pojedinaca.
-Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu. Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova. Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre – poručio je Hrvatima kardinal Kuharić, u propovjedi na blagdan sv. Lovre u Petrinji teške 1991. godine.
Često je hrabro i neumorno propovijedao i isticao zasluge kardinala Alojzija Stepinca. Sudjelovao je, kao umirovljeni kardinal, 1998. u Mariji Bistrici na proglašenju blaženim ovog velikog čovjeka, koji je za Hrvate već odavno- sveti.
Veliki humanist i domoljub, preminuo je na glasu svetosti 11. ožujka 2002. Na isti dan , deset godina kasnije, kardinal Bozanić najavio je pokretanje postupka za njegovu beatifikaciju.
Kardinal Kuharić pokopan je u kripti zagrebačke katedrale, uz velike hrvatske mučenike- Stepinca, Franje Šepera, Eugena Kvaternika, Zrinskog i Frankopana i druge.
Međutim, po ovom velikanu, još se danas Zagrebu, glavnom gradu, kojeg je toliko volio, ne zove ni jedna ulica, trg ili park, pa čak ni jedna značajnija kulturna ustanova, ali ni nagrada.
Bivša predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar – Kitarović, tijekom svog mandata, osmislila je prvi Velered Franje Tuđmana s lentom i Danicom, jedno od najviših državnih odličja, a posthumno ga je na veliku radost brojnih građana, dodijelila kardinalu Franji Kuhariću
Međutim, dok smo s jedne strane bili iznimno radosni i ponosni što će jedan takav čovjek i na ovaj način biti odlikovan, toliko smo bili i jesmo i žalosni, što još u vrijeme života nije primio „sva“ državna odličja, ili zašto se moralo čekati čak 17 godina od njegove smrti da se netko sjeti da je i on zaslužio neko visoko državno odličje?
Jedan kontraverzni hrvatski branitelj, bivši ministar branitelja, saborski i ini zastupnik pok. Fred Matić, zvani Predrag, u isto je vrijeme već prikupio desetak visokih državnih odličja, a dobio je i ono za „teško ranjavanje“!?
U životopisu kardinala Kuharić nema ni jedne mrlje, uvijek je uz ostalo bio trajno na načelima vjere, branio je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je i s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.
Međutim, nakon odlaska Kolinde Grabar-Kitarović, s predsjedničke dužnosti, ovo je odličje, koje je svake godine trebalo pripasti nekom drugom velikanu, naprosto bačeno u marginu, u ropotarnicu, i više ga nitko nije dobio, niti ono više postoji!
Na pitanje, kako i zašto se to dogodilo, aktualni predsjednik države Zoran Milanović svojedobno nam je odgovorio, da u službenim dokumentima, koje je ostavila bivša predsjednica, ono – ne postoji, što znači da ga je dodijelila „na svoju ruku“ jednom i – zauvijek!
Ali…moglo se i može ovo odličje s imenom dr. Tuđmana ponovno staviti u „opticaj“, zar ne, gospodine Milanoviću?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)