Ako je u promjenjivom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu išta stalnoga, to je njegova nepredvidljivost. To je dobrano već u prvome susretu u Bijeloj kući prošle noći osjetio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Ako je išta Trump, za njegovo i opće dobro, trebao upamtiti nakon prvog sastanka s Macronom, onda su to vrlo jasne i jezgrovite riječi, koje mu je francuski visoki gost izrekao: “Mir ne smije značiti kapitulaciju Ukrajine!“ A sve ono što su te večeri govorili s američke strane u Bijeloj kući i na zasjedanju generalne skupštine OUN bilo je baš u tom smjeru apela na „potrebu“ europske poniznosti i pokornosti Rusiji i SAD. Na dan trogodišnjice brutalne agresije na europsku nezavisnu državu Ukrajinu trebamo se svi u svijetu pitati: „Ma je li to moguće?“
Ako se Europa i Europska unija još bolje udruže i podrže Ukrajinu nije sve izgubljeno u nastojanju, da ipak ove godine zavlada mir u Ukrajini. Ovoga tjedna Trumpa očekuje još mišljenja predsjednice Europske komisije (u srijedu) i britanskoga premijera (u četvrtak) u Bijeloj kući, u kojoj je Macron strpljivo, ali odlučno rekao Trumpu ono najbitnije u traženju izlaza iz ratne krize oko Ukrajine. Njegov prvi zahtjev Trumpu bio je da se postigne „čvrsti mir u Ukrajini i Europi, uz američka jamstva sigurnosti“. Skoro istodobno, u New Yorku u zgradi OUN na generalnoj skupštini raspravljalo se i odlučivalo o dvije rezolucije o istom: za mir i protiv rata u Ukrajini. Već samo ta činjenica o dvojnosti pristupa govori da u tome vlada razlaz unutar svjetske javnosti. U prvoj, ukrajinsko-europskoj rezoluciji naglašava se „teritorijalna cjelovitost i suverenitet Ukrajine, Rusija se označava kao agresor i zahtijeva se da odmah povuče svoje vojne snage iz Ukrajine“. U drugoj rezoluciji koju je predložila SAD zahtijeva se SAMO „konac rata“. Obje rezolucije su usvojene te time ostaje sve isto kao što je bilo, odnosno rat ide dalje. Što je zatim rekao Macron Trumpu? „Europa je spremna preuzeti veći dio tereta Ukrajine, ali uz to je prijeko potrebno jamstvo SAD“. Nije slučajno da Trump zahtijevano jamstvo nije htio potvrditi, nego je to pitanja ostavio otvoreno. Trumpu je bilo glavno, da „američka poduzeća dobiju pravo za iskorištavanje dragocjenih ruda u Ukrajini“, što tek predstoji ali u dogovorima SAD i Ukrajine, odnosno u zastoju dogovaranja zbog spora oko jamstva.
Macron je prema Trumpu nastupao, strpljivo, diplomatski i čak ga pohvalio da „ima dobar razlog za pregovore sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom“. Međutim francuski predsjednik želi brz, jasan i dosljedan odgovor:“ Ne možemo živjeti u svijetu, gdje se može nekažnjeno kršiti međunarodne norme“, rekao je Macron Trumpu.
Drukčija mišljenja oko vojne zaštite primirja Macron je razjasnio riječima da će Europa u tome biti konstruktivna: „Kada se postigne mir, Francuska će zajedno s Velikom Britanijom i drugim europskim i neeuropskim saveznicima spremno uputiti vojnike u Ukrajinu, ali ne za ratovanje nego kao izraz solidarnosti i jamstva mira“.
Dakako, bilo je riječi i o Trumpovim željama po većim carinama, jer da druge države „predugo vremena iskorištavaju SAD“. Macron mu je, očito dobro pripremljen, odgovorio racionalnim objašnjenjem, da treba podržavati „poštenu konkurenciju i povećanje uzajamnih ulaganja, posebno realnosti velike isprepletenosti američkog i europskog gospodarstva“. Ostaje još nastavak razgovora o istoj temi britanskog premijera Starmera i Trumpa, ali i susret sa predsjednicom Europske komisije, koja će Trumpu predstaviti šire potencijalne mogućnosti i namjere Europske unije u svjetskim okvirima. Nije isključeno da Trump nakon približavanja Rusiji dođe i do nekih saznanja, da je dobro i s Europom biti saveznik u svjetskoj politici, koja se mora bazirati na miru bez osvajačkih ambicija.
