Dana 15. studenog, završava posljednja ovogodišnja sjednica SZO-ovih pregovora oko međunarodnih zdravstvenih propisa (INB-a). SZO još nije postigao dogovor. Čak su odlučili odustati od održavanja posebne Svjetske zdravstvene skupštine u prosincu, koja je trebala ubrzati donošenje Pandemijskog sporazuma. Globalisti će nastaviti pregovore početkom 2025. s ciljem finaliziranja Sporazuma do svibnja. Pandemijski sporazum i dalje predstavlja značajnu prijetnju osobnim slobodama, nacionalnom suverenitetu i mogućnosti donošenja vlastitih zdravstvenih odluka.
Ovaj Sporazum nije samo još jedna politika. On je prema mnogima, uključujući i Citizen GO globalna shema brzog bogaćenja, osmišljena kako bi milijarde dolara usmjerila u džepove velikih farmaceutskih kompanija i globalne elite, koja bi gurala nedovoljno testirane proizvode na globalnoj razini. Ključno je pojačati pritisak na naše predstavnike i zatražiti čvrsto suprotstavljanje ovom prekoračenju. Što u tom pogledu radi naš predstavnik u UN Ivan Šimunović, što rade naši političari koji rukovode zdravstvom?
Pandemijski Sporazum SZO-u daje ovlast prisiljavanja naše i drugih vlada na prihvaćanje eksperimentalnih cjepiva i proizvoda, nedovoljno testiranih i nesigurnih, a sve od istih globalnih elita koje će profitirati od ovog sporazuma. Vlada je prisiljena kupiti određeni proizvod, a vi nemate izbora odbiti ga. Istodobno globalne elite ubiru profit. Zahtijevaju milijarde eura vaših poreznih novaca kako bi financirali prenapuhane birokracije i upitna 'istraživanja'.
Rhoda Wilson piše nedavno: „Izlazak iz SZO-a nije dovoljan; moramo izaći iz cijele korumpirane industrije javnog zdravstva Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) orkestrirala je i opravdala jedan od najrazornijih napada na zdravlje pojedinca i društva koje je svijet vidio. Osim toga, SZO je promicala politike koje su naštetile najsiromašnijim slojevima svijeta. Njezine akcije dovele su do uskraćivanja hrane, obrazovanja i zdravstvene skrbi milijunima ljudi te su doprinijele rastu nacionalnih dugova i nejednakosti.“
Sve je to dovelo do rastućeg nezadovoljstva i pokreta „Izađimo iz SZO“ . Međutim, korupcija SZO-a i napuštanje etike nisu jedinstveni. Globalnu zdravstvenu industriju u cjelini pokreće pristup temeljen na robi koji daje prednost profitu nad ljudima. Stoga promjene koje su svijetu potrebne moraju se odnositi na cijeli sektor, a ne samo na SZO.
U članku Davida Bella. „Globalna zdravstvena reforma mora ići znatno dalje od Svjetske zdravstvene organizacije“ (https://brownstone.org/articles/global-health-reform-must-go-far-beyond-who/) naglašena je misao da globalna zdravstvena reforma mora ići znatno dalje od SZO. Članak kao da je inspiriran posljednjim događajima u hrvatskom zdravstvu. Bell piše da je neophodno razumijevanje dubine problema.
Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je ušla u svijest mnogih u zemljama Zapada kao primjer destruktivnog, neodgovornog birokratskog nadmudrivanja. Nastojeći nametnuti ograničenja i izvući novac od ljudi i nacija za dobrobit imućnih sponzora, ne igra nikakvu korisnu ulogu u životima mnogih osim pružanja potencijalne karijere za one koji žele putovanja, dobru plaću i osjećaj altruizma superiornost. Bell dalje nastavlja po meni ispravnim tezama: ako SZO treba srušiti, oni koji to zagovaraju prvo bi trebali shvatiti zašto postoji, te njegova ograničenja i kontekst. Ona nije svjetska hegemonijska sila i ne može biti, ali odražava daleko dublju i složeniju prijetnju osnovnim ljudskim pravima, demokraciji i samom globalnom zdravlju. Osnovana kako bi pomogla smanjiti globalnu nejednakost u ljudskom zdravlju, pridonijela je stalnom poboljšanju zdravlja stanovništva u prošlosti. Nedavno je pokazala međutim da može pogoršati stvari.
Jednom rječju, SZO je izdala narod pa je stoga nevjerojatna upornost (osim ako nije glupost) naših zdavstvenjaka da zastupaju ono čega se većina zemalja želi odreći. Ova međunarodna birokracija promicala je politike koje su velikom većinom naštetile najnepovoljnijim slojevima svijeta. Organizacija se okomila na one kojima je bila postavljena da služi, vraćajući se tehnokratskom autoritarizmu prije Drugog svjetskog rata koji je karakterizirao javno zdravstvo u eri eugenike, kolonijalizma i europskog fašizma.
Svjesna u potpunosti utjecaja svojih postupaka, SZO je pomogla natjerati više od sto milijuna ljudi u ozbiljnu nesigurnost hrane i u siromaštvo te oko deset milijuna djevojčica u dječje brakove i seksualno ropstvo. Pomogla je da generacija bude lišena školovanja potrebnog da se izvuku iz siromaštva i rastućih nacionalnih dugova kako bi se zemlje ostavile na milost i nemilost globalnim predatorima. SZO je pomogla organizirati prijenos bogatstva bez presedana od onih koje je izvorno trebala zaštititi do onih koji sada sponzoriraju i usmjeravaju većinu njezina rada. U nedostatku imalo kajanja, WHO sada traži povećanje javnog financiranja lažnim predstavljanjem rizika i povrata ulaganja kako bi učvrstio ovaj odgovor.
Sjetimo se načela po kojima je SZO nastala i koju je promovirao naš Andrija Štampar, jedan od osnivača. Putem svog Ustava napisanog 1946. godine, SZO je trebao promicati jednakost naroda koji su izašli iz ruševina svjetskog rata i kolonijalizma, sa svim nacionalnim državama koje su ravnopravne i neovisne kao jedini autoritet. To se nastavilo kroz Deklaraciju iz Alma Ate 1978., stavljajući potrebe i zahtjeve zajednica pod njihovim suverenim vladama kao središnji fokus i informator javnog zdravlja.
Sadašnji generalni direktor SZO priča je za sebe. Prema riječima Davida Bella: „Gledati direktora mog odjela u SZO-u kako odustaje od svega kad ga privatni sponzor nazove na telefon bilo je ponižavajuće, ali i izdaja temeljne misije SZO-a. Rukovanje generalnog direktora s predstavnicima korporativnog autoritarizma u Davosu slična je izdaja. Sluga ne može služiti dva gospodara“.
SZO se čini zrelim za smetlište povijesti. Kao dio goleme i rastuće globalne zdravstvene industrije koja pokreće pristup temeljen na robi, to je jedna od mnogih institucija koje služe željama onih koji su je oteli.
Ukratko, problemi koje SZO predstavlja kao primjer neće nestati ako SZO nestane. Pandemijska agenda koja je dominirala posljednjih nekoliko godina služi kao primjer tj. kao alat za koncentraciju bogatstva privatnih korporacija, njihovih investitora i nacionalnih birokracija s kojima sve više surađuju. Nedavni krug izmjena i dopuna Međunarodne zdravstvene regulative u SZO-u pokrenula je administracija Sjedinjenih Država, a ne sama SZO. Farmaceutski ulagači i zemlje s teškim farmaceutskim sektorima dominiraju financiranjem WHO-a i određuju njezine radnje.
„ Ipak, treba reći da neke od aktivnosti SZO-a još uvijek spašavaju živote. Oni podupiru zemlje s niskim resursima u suočavanju s endemskim zaraznim bolestima i time vidljivo smanjuju smrtnost. Igraju značajnu ulogu u smanjenju izloženosti lažnim lijekovima – jednoj od najvećih kriminalnih industrija na svijetu. Još uvijek podržavaju jačanje zdravstvenih sustava s nedostatkom sredstava. Zagovornici potpunog otkazivanja WHO-a trebaju objasniti kako će nastaviti s potporom tamo gdje je SZO potpora trenutno potrebna. Nije na njima da biraju tko će živjeti, a tko umrijeti.“
Ovakva SZO treba izaći iz malverzacija i pohlepe. Kako bismo zaustavili degradaciju zdravlja, ljudskih prava i suvereniteta, potrebna nam je izlazna strategija iz neetičkog javnog zdravstva. To će zahtijevati izlaznu strategiju iz pristupa zaglibljenih u sukobu interesa i naglasak na dokazima, a ne na korporativnoj dobiti. I za dobrobit poreznih obveznika zemlje donatora i primatelja njihove potpore, potrebna nam je izlazna strategija iz vanjske ovisnosti kako bismo postigli zdravstvenu neovisnost. To je ono što znače održivost i pravičnost, riječi koje toliko vole globalni zdravstveni profiteri. Te promjene moraju biti u cijelom sektoru, a ne samo u SZO-u.
Bogate zemlje prema Bellu sada ne trebaju SZO, unatoč pompi, krivom predstavljanju i tvrdnjama o beskrajnim krizama koje su osmišljene kako bi međunarodne agencije izgledale relevantne. Legitimni SZO bio bi u Nairobiju, a ne u Ženevi, blizu područja s najvećim potrebama, i ako bi bio učinkovit u njihovom rješavanju, postao bi postupno irelevantan faktor.
Kako ćemo suzbiti ovu pošast, bit će zanimljivo vidjeti. Pažljivo postupanje i prepoznavanje različitih potreba svih bitna je polazna točka. Ali to se također mora dogoditi brzo, jer svijet neće izdržati još jednu rundu pljačke poput Covida. Nedavne političke promjene u najvećem financijeru SZO-a, Sjedinjenim Državama, iako su uznemirujuće za one koji su toliko profitirali kroz korupciju posljednjih godina, otvaraju uzbudljiva vrata kroz koja bi se početak ovog putovanje mogao dogoditi. (Exiting WHO is not enough; we need to exit the entire corrupted public health industry)
https://epoha.com.hr/2024/11/19/dr-kresimir-pavelic-szo-treba-hitno-rasformirati-i-pomno-razmotriti-sto-nakon-toga/#google_vignette
Ovaj Sporazum nije samo još jedna politika. On je prema mnogima, uključujući i Citizen GO globalna shema brzog bogaćenja, osmišljena kako bi milijarde dolara usmjerila u džepove velikih farmaceutskih kompanija i globalne elite, koja bi gurala nedovoljno testirane proizvode na globalnoj razini. Ključno je pojačati pritisak na naše predstavnike i zatražiti čvrsto suprotstavljanje ovom prekoračenju. Što u tom pogledu radi naš predstavnik u UN Ivan Šimunović, što rade naši političari koji rukovode zdravstvom?
Pandemijski Sporazum SZO-u daje ovlast prisiljavanja naše i drugih vlada na prihvaćanje eksperimentalnih cjepiva i proizvoda, nedovoljno testiranih i nesigurnih, a sve od istih globalnih elita koje će profitirati od ovog sporazuma. Vlada je prisiljena kupiti određeni proizvod, a vi nemate izbora odbiti ga. Istodobno globalne elite ubiru profit. Zahtijevaju milijarde eura vaših poreznih novaca kako bi financirali prenapuhane birokracije i upitna 'istraživanja'.
Rhoda Wilson piše nedavno: „Izlazak iz SZO-a nije dovoljan; moramo izaći iz cijele korumpirane industrije javnog zdravstva Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) orkestrirala je i opravdala jedan od najrazornijih napada na zdravlje pojedinca i društva koje je svijet vidio. Osim toga, SZO je promicala politike koje su naštetile najsiromašnijim slojevima svijeta. Njezine akcije dovele su do uskraćivanja hrane, obrazovanja i zdravstvene skrbi milijunima ljudi te su doprinijele rastu nacionalnih dugova i nejednakosti.“
Sve je to dovelo do rastućeg nezadovoljstva i pokreta „Izađimo iz SZO“ . Međutim, korupcija SZO-a i napuštanje etike nisu jedinstveni. Globalnu zdravstvenu industriju u cjelini pokreće pristup temeljen na robi koji daje prednost profitu nad ljudima. Stoga promjene koje su svijetu potrebne moraju se odnositi na cijeli sektor, a ne samo na SZO.
U članku Davida Bella. „Globalna zdravstvena reforma mora ići znatno dalje od Svjetske zdravstvene organizacije“ (https://brownstone.org/articles/global-health-reform-must-go-far-beyond-who/) naglašena je misao da globalna zdravstvena reforma mora ići znatno dalje od SZO. Članak kao da je inspiriran posljednjim događajima u hrvatskom zdravstvu. Bell piše da je neophodno razumijevanje dubine problema.
Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je ušla u svijest mnogih u zemljama Zapada kao primjer destruktivnog, neodgovornog birokratskog nadmudrivanja. Nastojeći nametnuti ograničenja i izvući novac od ljudi i nacija za dobrobit imućnih sponzora, ne igra nikakvu korisnu ulogu u životima mnogih osim pružanja potencijalne karijere za one koji žele putovanja, dobru plaću i osjećaj altruizma superiornost. Bell dalje nastavlja po meni ispravnim tezama: ako SZO treba srušiti, oni koji to zagovaraju prvo bi trebali shvatiti zašto postoji, te njegova ograničenja i kontekst. Ona nije svjetska hegemonijska sila i ne može biti, ali odražava daleko dublju i složeniju prijetnju osnovnim ljudskim pravima, demokraciji i samom globalnom zdravlju. Osnovana kako bi pomogla smanjiti globalnu nejednakost u ljudskom zdravlju, pridonijela je stalnom poboljšanju zdravlja stanovništva u prošlosti. Nedavno je pokazala međutim da može pogoršati stvari.
Jednom rječju, SZO je izdala narod pa je stoga nevjerojatna upornost (osim ako nije glupost) naših zdavstvenjaka da zastupaju ono čega se većina zemalja želi odreći. Ova međunarodna birokracija promicala je politike koje su velikom većinom naštetile najnepovoljnijim slojevima svijeta. Organizacija se okomila na one kojima je bila postavljena da služi, vraćajući se tehnokratskom autoritarizmu prije Drugog svjetskog rata koji je karakterizirao javno zdravstvo u eri eugenike, kolonijalizma i europskog fašizma.
Svjesna u potpunosti utjecaja svojih postupaka, SZO je pomogla natjerati više od sto milijuna ljudi u ozbiljnu nesigurnost hrane i u siromaštvo te oko deset milijuna djevojčica u dječje brakove i seksualno ropstvo. Pomogla je da generacija bude lišena školovanja potrebnog da se izvuku iz siromaštva i rastućih nacionalnih dugova kako bi se zemlje ostavile na milost i nemilost globalnim predatorima. SZO je pomogla organizirati prijenos bogatstva bez presedana od onih koje je izvorno trebala zaštititi do onih koji sada sponzoriraju i usmjeravaju većinu njezina rada. U nedostatku imalo kajanja, WHO sada traži povećanje javnog financiranja lažnim predstavljanjem rizika i povrata ulaganja kako bi učvrstio ovaj odgovor.
Sjetimo se načela po kojima je SZO nastala i koju je promovirao naš Andrija Štampar, jedan od osnivača. Putem svog Ustava napisanog 1946. godine, SZO je trebao promicati jednakost naroda koji su izašli iz ruševina svjetskog rata i kolonijalizma, sa svim nacionalnim državama koje su ravnopravne i neovisne kao jedini autoritet. To se nastavilo kroz Deklaraciju iz Alma Ate 1978., stavljajući potrebe i zahtjeve zajednica pod njihovim suverenim vladama kao središnji fokus i informator javnog zdravlja.
Sadašnji generalni direktor SZO priča je za sebe. Prema riječima Davida Bella: „Gledati direktora mog odjela u SZO-u kako odustaje od svega kad ga privatni sponzor nazove na telefon bilo je ponižavajuće, ali i izdaja temeljne misije SZO-a. Rukovanje generalnog direktora s predstavnicima korporativnog autoritarizma u Davosu slična je izdaja. Sluga ne može služiti dva gospodara“.
SZO se čini zrelim za smetlište povijesti. Kao dio goleme i rastuće globalne zdravstvene industrije koja pokreće pristup temeljen na robi, to je jedna od mnogih institucija koje služe željama onih koji su je oteli.
Ukratko, problemi koje SZO predstavlja kao primjer neće nestati ako SZO nestane. Pandemijska agenda koja je dominirala posljednjih nekoliko godina služi kao primjer tj. kao alat za koncentraciju bogatstva privatnih korporacija, njihovih investitora i nacionalnih birokracija s kojima sve više surađuju. Nedavni krug izmjena i dopuna Međunarodne zdravstvene regulative u SZO-u pokrenula je administracija Sjedinjenih Država, a ne sama SZO. Farmaceutski ulagači i zemlje s teškim farmaceutskim sektorima dominiraju financiranjem WHO-a i određuju njezine radnje.
„ Ipak, treba reći da neke od aktivnosti SZO-a još uvijek spašavaju živote. Oni podupiru zemlje s niskim resursima u suočavanju s endemskim zaraznim bolestima i time vidljivo smanjuju smrtnost. Igraju značajnu ulogu u smanjenju izloženosti lažnim lijekovima – jednoj od najvećih kriminalnih industrija na svijetu. Još uvijek podržavaju jačanje zdravstvenih sustava s nedostatkom sredstava. Zagovornici potpunog otkazivanja WHO-a trebaju objasniti kako će nastaviti s potporom tamo gdje je SZO potpora trenutno potrebna. Nije na njima da biraju tko će živjeti, a tko umrijeti.“
Ovakva SZO treba izaći iz malverzacija i pohlepe. Kako bismo zaustavili degradaciju zdravlja, ljudskih prava i suvereniteta, potrebna nam je izlazna strategija iz neetičkog javnog zdravstva. To će zahtijevati izlaznu strategiju iz pristupa zaglibljenih u sukobu interesa i naglasak na dokazima, a ne na korporativnoj dobiti. I za dobrobit poreznih obveznika zemlje donatora i primatelja njihove potpore, potrebna nam je izlazna strategija iz vanjske ovisnosti kako bismo postigli zdravstvenu neovisnost. To je ono što znače održivost i pravičnost, riječi koje toliko vole globalni zdravstveni profiteri. Te promjene moraju biti u cijelom sektoru, a ne samo u SZO-u.
Bogate zemlje prema Bellu sada ne trebaju SZO, unatoč pompi, krivom predstavljanju i tvrdnjama o beskrajnim krizama koje su osmišljene kako bi međunarodne agencije izgledale relevantne. Legitimni SZO bio bi u Nairobiju, a ne u Ženevi, blizu područja s najvećim potrebama, i ako bi bio učinkovit u njihovom rješavanju, postao bi postupno irelevantan faktor.
Kako ćemo suzbiti ovu pošast, bit će zanimljivo vidjeti. Pažljivo postupanje i prepoznavanje različitih potreba svih bitna je polazna točka. Ali to se također mora dogoditi brzo, jer svijet neće izdržati još jednu rundu pljačke poput Covida. Nedavne političke promjene u najvećem financijeru SZO-a, Sjedinjenim Državama, iako su uznemirujuće za one koji su toliko profitirali kroz korupciju posljednjih godina, otvaraju uzbudljiva vrata kroz koja bi se početak ovog putovanje mogao dogoditi. (Exiting WHO is not enough; we need to exit the entire corrupted public health industry)
https://epoha.com.hr/2024/11/19/dr-kresimir-pavelic-szo-treba-hitno-rasformirati-i-pomno-razmotriti-sto-nakon-toga/#google_vignette
