U ratu Rusije i Ukrajine došli smo do zadnje faze očekivanja što će biti evo već za tjedan dana kada novoizabrani predsjednik Donald Trump bude ustoličen za svoj drugi mandat. Pitanje svih pitanja jest, hoće li njegov put biti put mira, dogovora i ublažavanja više kriznih točaka svijeta ili će njegova pojava s pozicija sile i visokog kapitala ići u korak s njegovim apetitima još veće i jače države? Prvo je pitanje o tome što može zaustaviti rat u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku (od Sirije do Gaze)? Trump je prošle jeseni dao obećanje, da će prekinuti rat Ukrajine i Rusije već u prvim danima poslije inauguracije, ali već sada je valjda i njemu jasno, da to nije moguće.
Slično je i na Bliskom istoku. Formalno pravno gledano puno je jasnija situacija u Ukrajini i u njezinome sukobu s Rusijom. Početak rata i najave ciljeva potvrđuju, da je Rusija agresor i odgovorna za prisvajanje tuđe teritorije. Prekid rata morao bi biti i početak povlačenja agresora iz Ukrajine(naravno to se odnosi i na povlačenje Ukrajinske vojske iz zaposjednutog teritorije ruske regije Kursk).Problem je odmah u tome što Rusija ne pristaje na povlačenje, jer tvrdi da je to njezina teritorija, koju je ona osvojila poslije izbora u time regijama i zbog zaštite ruske nacionalne manjine u Ukrajini. Drugi problem u eventualnim pregovorima bio bi svakako na ukrajinskoj strani potraživanja što bi ona u minimumu svojih zahtjeva tražila bezuvjetno povlačenje svih ruskih vojnih snaga s međunarodno priznatoga teritorija Ukrajine, uključujući i regiju poluotoka Krim u Crnom moru, te cjelovitu naknadu štete pričinjene od agresora na teritoriji Ukrajine, uz pokretanje postupaka utvrđivanja i osude počinjenih ratnih zločina.
Ukrajina u pregovorima može i treba računati na punu podršku Organizacije Ujedinjenih naroda, svih članica Europske unije i članica NATO saveza. Vjerojatno bi tijekom pregovora ruska strana ili obje strane pokrenule pitanje sankcija, koje su uvedene protiv Rusije kao agresora, a uspješnim završetkom pregovora bi te sankcije mogle biti ublažene i u perspektivi ukinute. Realno i jedna i druga strana kao svoj ratni adut bi uzimala svoju moć, ali teško je vjerovati da bi osvojene teritorije mogle poslužiti kao adut, što potvrđuje prošli svjetski rat iako se tada sve rješavalo poslije kapitulacije agresorske koalicije. U ovoj konstelaciji ratne situacije i međunarodnih odnosa teško je predvidjeti koliko će značiti uloga velikih sila, jer praktično nijedna od njih nije neutralna. Možda ta okolnost, da SAD i Rusija nisu bile u međusobnom ratnom sukobu može učiniti djelatnost i pristup SAD problemu prihvatljivijim.
Ratna i poratna iskustva potvrđuju, da strateška situacija na bojišnicama rata može utjecati povoljno ili nepovoljno na početak i tijek pregovora sve do postizanja mira i sporazuma za budućnost. To i jest razlog, da jedna (ukrajinska) i druga (ruska) strana nastoji ovih dana ostvarivati što veće prodore i sprječavati prodore suprotne strane, odnosno povećavati svoju poziciju na bojištu. Kako to učiniti ?Najviše djeluju iznenađenja i masovniji prodori. Prodori kod kojih dolazi do velikoj broja žrtava pokušavaju se prikriti. Poznavanje terena mnogo znači kao i otkrivanje minskih polja. U frontalnim borbama veliku ulogu ima topništvo, a kod toga broj raspoloživih granata. Tu je Rusija u većoj prednosti, dočim Ukrajina ima razvijenu mrežu partizanskih uporišta, iz kojih se iznenadno pojave skupine diverzanata u dubini neprijateljske pozadine u napadima na zapovjedna mjesta, skladišta streljiva i baziranja borbenih letjelica. Ovih dana je rezultat borbi prilično izjednačen i nema većih pomaka crte bojišnice.
Neki potezi Trumpa ipak već djeluju na povećanje vatrene moći Ukrajinske vojske. On najavljuje smanjenje vojne pomoći Ukrajini i zahtjeva veće angažiranje država Europske unije. Prva i najmoćnija je Njemačka, koja je i do sada pružala najveću vojnu pomoć Ukrajini (naravno poslije SAD). Njemačka raspolaže i većim kapacitetima proizvodnje suvremenog naoružanja i ukrajinski predsjednik u ovom kritičnom momentu moli Berlin da „skine zabranu“ na isporuku njemačkih raketa „Taurus“.
Njemačka ima dovoljni broj ovih vrlo učinkovitih raketa. Što se može postići s tim raketama? To su rakete daljeg dometa, učinkovite i precizne do 500 km udaljenosti, manevrirane iz borbenih zrakoplova, koje imaju mogućnost da preciznim udarima uništavaju zaštićene i duboke ciljeve i djeluju izvan područja protuzračne obrane. Ako se uskoro ostvari isporuka raketa Taurus to bi bitno poboljšalo borbenu vrijednost obrane Ukrajine. Naravno, to bi bio i argument više za pokretanje i vođenje pregovora o primirju i miru između Rusije i Ukrajine. Važno je postići, da agresor bude primoran na prekid borbe i na pregovore. Nedvojbeno će se javiti pitanje o jamstvima Ukrajini, da se ne ponove agresivni potezi Rusije. Hoće li se to postići koridorom za djelovanje mirovnih snaga više država EU ili na neki drugi način nije bitno, ali jest bitno, da se ostvari puno jamstvo za obje strane u sukobu.
Ivan Botteri
