Uspješan prodor Ukrajinske vojske u rusku pograničnu regiju Kursk, kolovoza 2024. godine, od njih nazvane “protu ofenzivnom operacijom“ bitno je izmijenio sliku prve crte bojišnice i još k tomu to je bio prvi veći proboj na teritorij agresorske Rusije. Prvoga dana ove Nove godine vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ukrajine general Oleksandr Syrskyi posjetio je borbene postrojbe u osvojenome dijelu regije Kursk i javno podijelio priznanja za uspješno održavanje najvećeg dijela tog osvojenog ruskog teritorija. Bio je to, kaže Syrskyi „duboki prodor Ukrajinske vojske u rusku regiju Kursk, koja je tada zauzela značajni prostor i izazvala dezorganizaciju i pometnju ruskih postrojbi, što je prouzročilo velike gubitke u ljudstvu i naoružanju“. Navodeći da je „21 tisuća ruskih vojnika od kolovoza do kraja listopada, izbačeno iz stroja, a od toga broja je poginulo sedam tisuća, te zarobljeno 717 pripadnika ruske vojske“, zapovjednik Syrskyi objašnjava konkretne učinke prodora u rusku regiju Kursk.
To je dobro pretreslo Putina, koji je tada smjenjivao glavne zapovjednike postrojba u toj regiji i naredio posebne pripreme za povratak izgubljene teritorije. Tada, u studenome, nakon konsolidacije ruske vojske u toj regiji i uz dovlačenje novih postrojbi, među kojima je u prosincu bilo sjevernokorejskih vojnika došlo je do ruske protu ofenzive, koja je tek neznatno smanjila teritoriju pod okupacijom Ukrajine. Ipak, je postignut i održan osnovni cilj ukrajinske ofenzive započete u kolovozu: „Operacija je imala strateško značenje, jer je rusko zapovjedništvo prisililo, da je odložilo planove ofenzive na više ukrajinskih gradova“, rekao je vrhovni zapovjednik Syrskyi.
Već prvi dan Nove godine donio je napredak Ukrajinske vojske u regiji Kursk prema mjestu Kremini. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je još u početku ofenzive izjavio, da to nije neka prolazna akcija: „Ukrajina će zadržati osvojenu teritoriju Rusije, sve dok ne prisili ruskoga predsjednika Vladimira Putina, da pristane na pregovarački stol“, naravno pod uvjetima, koje mu postavi Ukrajina sa saveznicima. Da budemo precizniji u pogledu cjelovitog cilja osvojenog dijela ruske regije i dodajmo riječi predsjednika Ukrajine: „Ukrajina će zadržati taj osvojeni teritorij kao dio plana pobjede za završetak rata, što ćemo predstaviti međunarodnim partnerima kao što su to SAD. Za sada taj teritorij trebamo“, rekao je Zelenski, ali nije isključio da taj teritorij možda bude i veći nego je to sada. Vrijeme tog predstavljanja „plana pobjede“ dolazi već 20. ovog mjeseca kada završi inauguracija novoizabranoga predsjednika Donalda Trumpa. Postoji još jedan važan razlog zašto i Ukrajina i Rusija u zadnje vrijeme, svaka na svoj način brinu o sudbini tog teritorija.
O tome se ne piše, ali u vojnim krugovima se dobro zna. To je prostor za pružanje glavnog pravca napada ruske vojske na Kijev i Harkov, odnosno pružanje najkraće zračne udaljenosti centra Ukrajine od Moskve. Jesu li Rusi zakasnili u korištenju tog pravca zatečeni jako dobrom obranom ukrajinske vojske na istočnome frontu, to sada nije bitno, ali vidljivo je na terenu, da ruska vojska nije taj teren pripremala za obranu, tako da je teren omogućio brze prodore Ukrajinske vojske.
S druge strane, sada Ukrajinska vojska pravi obruče obrambenih linija i skrivenih minskih polja, što bi za rusku vojsku bile velike prepreke. Inače Ukrajina sada zbog ruske opće ofenzive na cijeloj dužini bojišnice utvrđuje svoje položaje obrane, što je vidljivo iz dnevnih izvješća, da je napredovanje ruskih snaga na istoku Ukrajine zaustavljeno ili bitno usporeno. Ipak nastavak borbene situacije će u mnogome zavisiti od pružanje učinkovite pomoći u oružju i vojnoj opremi saveznika. U mnogome to sada zavisi kako će shvatiti tu situaciju i potrebe pomoći novi američki predsjednik Trump.
Ako to shvati i učini koliko može bit će to veliki potez za mir, blagostanje u Europi i svijetu. Je li u tome mogu pomoći i male i ne tako bogate države, kao što su primjerice Slovenija, Hrvatska ili nešto veća Rumunjska kao članice NATO saveza, EU i Schengena? Itekako da mogu, jer njihova riječ ima moralnu moć djelovanja u međunarodnim institucijama, koje trebaju odlučivati o miru.
Česta su pitanja o tome što je važnije pomoć u oružju Ukrajini ili dogovor o početku pregovora. Kako ovoga četvrtka u odgovorima na to pitanje naglašava politički vrh Ukrajine: treba hitna, potpuna i stalna pomoć saveznika u oružju i kada se to postigne, s pozicije vojne nadmoći treba tražiti pregovore uz uvjete, koje postavlja žrtva agresije, a podržava većina u međunarodnoj javnosti.
