Cjepiva protiv COVID-19 pružila su priliku za odgovor na pitanje o sigurnosti, učinkovitosti i potrebi drugih preporučenih cjepiva. O rizicima i koristima cjepiva počelo se govoriti otvoreno. Nevjerojatno je da u mnogim slučajevima podaci koji su nam potrebni da točno odredimo rizik i dobrobit svakog cjepiva ne postoje. Jedno od uobičajenih pitanja roditelja je "Koja cjepiva trebaju dobiti njihova djeca?" Na ovo je iznenađujuće teško odgovoriti jer je potrebno točno odvagati vjerojatnost neželjenog događaja od cijepljenja u odnosu na vjerojatnost da ćete imati komplikaciju od bolesti koju bi cjepivo spriječilo da dobijete, a svaka od tih brojki je prilično složen izračun. Ako ipak počnete kopati po tome, često ćete otkriti da nedvosmisleni podaci potrebni za odgovor na ovo pitanje jednostavno ne postoje i umjesto toga su zamijenjeni izjavom da je svako cjepivo "sigurno i učinkovito".
Većina ljudi (bez obzira na njihovu stručnost) selektivno će filtrirati svoju percepciju stvarnosti tako da na kraju vide samo ono što je u skladu s njihovim već postojećim predrasudama te će pretežno za argumentiranje svojih stavova koristiti samo one podatke koji govore u prilog njihovim tezama. U slučaju cjepiva, mediji nas treniraju da se pretjerano fokusiramo na rijetke slučajeve necijepljene osobe koja se razboli od bolesti koju je cjepivo moglo spriječiti, dok istovremeno zanemaruju veliki broj ljudi koji razviju ozbiljne ili kronične komplikacije od cjepiva.
Covid-19 pružio nam je priliku da stvarno razmotrimo ovo pitanje, a zauzvrat smo uspjeli utvrditi sljedeće: 1. Cjepivo protiv COVID-19 ima znatno veću stopu komplikacija nego bolest koju navodno sprječava; 2. Cjepivo je samo djelomično učinkovito u navodnoj prevenciji COVID-19, a ta učinkovitost brzo opada s vremenom; i 3. Velike studije cjepiva pokazuju da kada se jednom primijeni, pogoršava stanje organizma, a ne poboljšava ga.
Ukratko, vrlo je teško tvrditi da su dobrobiti tog cjepiva veće od njegovih rizika. Zanimljivo, to nije spriječilo sve savezne zdravstvene agencije da to preporuče (ili nalože), čak i onima koji nemaju nikakav rizik od smrti od COVID-19 (npr. djeca). Ovo zauzvrat postavlja prilično jednostavno pitanje - sugerira li to ponašanje da možemo slijepo vjerovati njihovim preporukama o drugim cjepivima? (What are the risks and benefits of each vaccine? (midwesterndoctor.com).
Cjepiva i autizam
Dr. Brenda Baletti piše o djeci, cjepivima i autizmu - članak koji svatko tko želi informacije o povezanosti autizma i cjepiva treba pročitati. Autorica se pita hoće li nova pravna strategija dovršiti dekadama duge borbe za istinu i pravdu (Kids, Vaccines and Autism: Will a New Legal Strategy End the Decades-long Battle for Truth and Justice?). U članku piše o Programu naknade štete od cjepiva te o uskrati naknade za više od 5000 obitelji djece kojima je dijagnosticiran autizam nakon primanja cjepiva. Više od 10 godina kasnije, nova otkrića prijevare u pravnim postupcima mogla bi ponovno otvoriti mogućnost za pravdu za koju ove obitelji kažu da im je uskraćena.
Tijekom proteklih gotovo 10 godina obitelji i organizacije za zagovaranje autizma borile su se za pristup vladinim informacijama — koje nikada nisu bile javno dostupne — o sigurnosti cjepiva i nuspojavama. Provodile su vlastita znanstvena istraživanja, tražile stručnjake koji bi pažljivo proučili njihove slučajeve, kombinirale resurse kako bi slučajeve nastavili i vodili bitku za odnose s javnošću s nacionalnim medijima koji su se na kraju okrenuli protiv njih. Istovremeno, agencije za javno zdravstvo i sam sud za cjepiva zataškali su podatke koji pokazuju da cjepiva mogu izazvati autizam. Glavni specijalni ekspert koji predsjedava postupkom, mediji, Big Pharma i Vrhovni sud SAD-a smatrali su da bi pobjeda obitelji riskirala povjerenje javnosti u cjepiva i zaprijetila bankrotom fonda za odštetu!
U 2009. i 2010., postupci su završili kada je sud za cjepiva odbacio medicinske teorije tužitelja o tome kako cjepiva uzrokuju autizam. Te odluke, i odluka Vrhovnog suda koja je uslijedila 2011., zapravo su zatvorile vrata tisućama obitelji koje su tražile odštetu za pomoć u astronomskim troškovima odgoja svoje djece koja žive s autizmom izazvanim cjepivom. Istodobna kampanja blaćenja u medijima preobrazila je njihovu javnu percepciju iz "suosjećajnih obitelji" u "lude teoretičare zavjere", kako je Rebecca Estepp, majka djeteta s autizmom i podnositeljica peticije rekla za The Defender. Ali nova pravna tužba koju je podnio Rolf Hazlehurst, viši odvjetnik za Dječju zdravstvenu zaštitu (CHD), mogla bi ponovno otvoriti postupak, poništiti prethodnu presudu i možda čak proglasiti Nacionalni zakon o ozljedama od cjepiva u djetinjstvu 1986. neustavnim.
Nakon godina istrage - i ključnog otkrića jednog od ključnih svjedoka stručnjaka za vladu koji je rekao da je njegovo mišljenje prešućeno i pogrešno predstavljeno - Hazlehurst je prikupio ključne dokaze. Health and Human Services (HHS) u slučajevima ozljeda od cjepiva opetovano je prevario pravosudni sustav - sve do Vrhovnog suda SAD-a. Ta je prijevara dovela do toga da je tisućama obitelji djece ozlijeđene cjepivom uskraćeno pravo na naknadu i pravo da se njihovi slučajevi saslušaju. "Gledanje mog djeteta kako nazaduje zbog autizma prouzročenog cjepivima bilo je užasno za mene, moju obitelj i našeg sina", rekla je izvršna potpredsjednica CHD-a Laura Bono. “Saznanje da je njegov zahtjev na sudu za cjepiva odbačen na prijevaru doslovno je dodatno uvrijedilo tužitelje. Načinjena je nepravda prema tisućama ozlijeđene djece i njihovih obitelji."
„Mašina za cenzuru“ odmah je proradila
Do ranih 1990-ih stopa autizma počela je rasti, a roditelji čija su djeca nazadovala nakon cijepljenja počeli su se povezivati putem interneta, stvarajući grupe za razgovor kako bi podijelili svoja iskustva i teorije o tome kako su cjepiva štetila njihovoj djeci, istraživali i govorili javno te se suočavali s javnozdravstvenim agencijama i farmaceutskim tvrtkama. U to su vrijeme stope prevalencije autizma bile procijenjene na oko 1 na 1000 djece - u odnosu na 4,5 na 10 000 u 1960-ima! Danas je ta stopa 1 prema 36! Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) pripisali su porast prevalencije boljem izvješćivanju i dijagnostici. Međutim, mnogi se istraživači protive ovom argumentu, ističući da je većina slučajeva grupirana u novijim generacijama djece. Kako su roditelji počeli govoriti i sukobljavati se s javnozdravstvenim agencijama i Big Pharmom, država ih je počela konačno slušati, rekla je Bono za The Defender.
Slavni roditelji poput Jenny McCarthy pojavili su se u "The Oprah Winfrey Show" raspravljajući o vezi između cjepiva i autizma. Autor David Kirby, suradnik New York Timesa, napisao je hvaljenu knjigu, "Dokazi o štetnosti: živa u cjepivima i epidemija autizma: medicinska kontroverza", 2005. o priči roditelja koja je trebala postati igrani film u produkciji Participant Media Nick Wechsler i Ross Bell. “Stroj za cenzuru“ odmah je proradio. Film koji je David Kirby najavio zatvorio je Participant Media Nick Wechsler i Ross Bell i nismo mogli dobiti natrag prava i kada je to konačno učinio nakon pet godina nijedna filmska kompanija ga nije htjela preuzeti. “Postupak progovaranja o autizmu je završen i smatralo se da autizam nije posljedica cjepiva... Roditelji više nisu mogli dobiti intervjue za medije.” Danas se većina nekadašnjih priopćenja za tisak, novinskih članaka i videa ne može pronaći ni na internetu. Pretrage na tražilicama o odnosu između cjepiva i autizma povezuju se sa stranicama novinskih priča koje definitivno proglašavaju da takva veza ne postoji i "znanost" je riješena.
Prikrivanje dokaza o opasnostima cjepiva
Kako su zabrinutosti roditelja sredinom 90-ih dobivale na značaju, institucije javnog zdravstva pokrenule su vlastita istraživanja o povezanosti cjepiva i neurorazvojnih poremećaja, uključujući autizam i poremećaj pažnje/hiperaktivnosti ili ADHD — studije koje će postati osnova za poricanje veze između cjepiva i autizma. Godine 1999. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) zaključila je procjenu rizika timerosala u cjepivima i nije pronašla "dokaze štete". Ipak, unatoč tome, Američka pedijatrijska akademija i CDC izdali su izjavu u kojoj pozivaju da se timerosal ukloni iz cjepiva "što je prije moguće". Do kraja 2001. timerosal se više nije mogao koristiti u cjepivima koja se daju djeci mlađoj od 6 godina, osim za cjepivo protiv gripe - iako su cjepiva koja su već bila proizvedena s timerosalom ostala na policama. Institut za medicinu također je objavio niz izvještaja, finaliziranih 2004., koji su navodno pregledali znanstvenu literaturu i otkrili da dokazi idu u prilog “odbacivanju tvrdnje o uzročnoj vezi” između cjepiva koja sadrže timerosal ili MMR cjepiva (cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) i autizma.
Međutim, dok su te studije trajale, 2000. godine CDC je okupio proizvođače cjepiva i službenike javnog zdravstva koji reguliraju, nalažu i distribuiraju cjepiva iza zatvorenih vrata u Simpsonwood Retreat and Conference Center u Norcrossu, Georgia. Transkripti sa sastanka u Simpsonwoodu otkrili su da su raspravljali o vezi između timerosala na bazi žive u cjepivima i ozljeda mozga, uključujući autizam, te raspravljali o strategijama za skrivanje informacija od javnosti.
CDC je 2004. objavio studiju u Pediatrics koja nije otkrila rizik od autizma od MMR cjepiva. Deset godina kasnije, viši znanstvenik CDC-a, dr. William Thompson, pozvao se na savezni status zviždača kako bi objavio neobrađene skupove podataka za koje je rekao da mu je CDC naredio da ih sakrije. Ti su podaci pokazali da su afroamerički dječaci koji su primili MMR cjepivo prije dobi od 3 godine, kako preporučuje CDC – imali 3,36 puta veću vjerojatnost da će dobiti autizam od onih koji su primili cjepivo nakon 3 godine.
Kako 'sud za cjepiva' iznevjerava roditelje i djecu s autizmom
Mnogi roditelji u ranoj fazi epidemije nisu bili svjesni da postoji nacionalni program za zaštitu proizvođača i nadoknadu obiteljima čija su djeca bila ozlijeđena cjepivima. VICP (National Vaccine Injury Compensation Program) ili "sud za cjepiva" osnovan je kada je Kongres usvojio Nacionalni zakon o ozljedama uzrokovanim cjepivom iz 1986. godine. Kongres je usvojio zakon kao odgovor na prethodnu krizu oko Wyethovog (sada Pfizerovog) cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca (DPT). U kasnim 1970-im i 1980-im godinama rasla je ozbiljna i široko rasprostranjena zabrinutost oko sigurnosti cijepljenja, jer su mnoga djeca patila od napadaja, ozbiljne ozljede mozga ili smrti nakon DPT cijepljenja. Između 1980. i 1986. ljudi koji su tvrdili da su cjepivom nanesene štete podnijeli su građanskim sudovima u SAD-u tužbe za štetu u iznosu od preko 3 milijarde dolara protiv proizvođača cjepiva, od kojih je većina bila za DPT cjepiva. Nakon što su tužbe otkrile da je tvrtka znala za rizike, porote su počele odobravati velike isplate nekoj djeci ozlijeđenoj DPT-om — što je prijetilo bankrotom industrije osiguranja cjepiva. Publicitet je također izazvao zabrinutost javnosti o nuspojavama cjepiva. Roditelji djece ozlijeđene DPT cjepivom također su se počeli organizirati u nacionalnu neprofitnu organizaciju pod nazivom Dissatisfied Parents Together (sada Nacionalni centar za informacije o cjepivima) kako bi zahtijevali sigurnija cjepiva i sustav kompenzacije obiteljima ozlijeđene djece.
Godine 1986. Kongres je usvojio zakon, dajući farmaceutskoj industriji široku zaštitu od odgovornosti i stvarajući okvir za naknadu štete djeci ozlijeđenoj obaveznim cjepivima kroz administrativni sustav bez krivnje, na premisi da su cjepiva važna za javno zdravlje, ali i "neizbježno nesigurna". Kongres namjerava velikodušno nadoknaditi štetu žrtvama ozljeda cjepivom, osigurati opskrbu cjepivom i poboljšati sigurnost cjepiva. U međuvremenu broj oštećenja djece raste. Pitanje se može i drugačije postaviti – koja je javno zdravstvena korist od suzbijanja dječjih bolesti ukoliko populacija djece postaje sve bolesnija i još gore nesposobna za samostalan život?
