Nedavna događanja u vezi sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) otvorila su pitanja o svrhovitosti postojanja ovakve institucije. Dana 1. lipnja 2024. godine u Ženevi je završila 77. Svjetska zdravstvena skupština na kojoj je trebao biti potpisan protupandemijski ugovor SZO-a. Jerzy Kwašniewski iz Ordo Iuris-a piše da je već u studenom 2021. skrenuta pozornost na činjenicu da SZO predstavlja prijetnju osobnoj i ekonomskoj slobodi te slobodi odlučivanja o zdravstvenoj zaštiti. U sjeni pandemije koja je tada trajala, procesi donošenja odluka u zdravstvu postupno su prebačeni s razine nacionalnih vlada na globalnu razinu. To je velika prijetnja slobodi i suverenitetu država diljem svijeta, a koja prijetnja je poprimila oblik nacrta protupandemijskog ugovora SZO-a, koji je trebao biti obvezujući akt međunarodnog prava. Prema njemu, stručnjaci SZO-a dobili bi ovlasti nametanja specifičnih sanitarnih ograničenja svim zemljama, karantena, obveznih cijepljenja, ograničenja slobode govora, znanosti, zatvaranja crkava, škola i radnih mjesta te mnogih drugih radnji kojima se krše prava i slobode građana te bi imali ogroman utjecaj na ekonomije zemalja i svakodnevni život građana.
Zahvaljujući otporu branitelja slobode i suvereniteta, njegovo usvajanje je zaustavljeno. Otvorilo se i pitanje može li na čelu takve organizacije ostati sadašnji čelnik Tedros Adhanom Ghebreyesus etiopski biolog, imunolog i političar. Naposljetku, postavlja se pitanje kako je hrvatska delegacija glasala na tom neuspješnom sastanku jer se iz decidiranog odgovora na to pitanje puno toga može saznati, pa tako i o legitimitetu ljudi u Hrvatskoj koji vode zdravstvenu politiku.
Neću ovoga puta ulaziti u detalje sastanka i odluka skupštine SZO. O tome je dosta pisano. Stavovi ljudi u i oko SZO s jedne strane i ostatka svijeta s druge strane dijametralno su različiti. Dok čelnici u i oko SZO pokušavaju spasiti što se spasiti dade i navode pozitivne rezultate, ostali s pravom proglašavaju debakl čitave akcije. Postavlja se pitanje otkud temelji ovakvom postupku SZO. Da li se tu radi samo o materijalnoj koristi (enormne zarade na nepotrebnim cjepivima i nepostojećim pandemijama koje financiraju privatne korporacije) ili je u pozadini nešto još supstancijalnije što se možda može povezati sa sličnim besmislenim pokušajima Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), najavama ratova, tzv. klimatskim katastrofama i sl.
Ostavimo za sada po strani ove globalne „procese“ i vratimo se SZO. Postavlja se nekoliko legitimnih pitanja poput npr. što je svrha i koja je današnja uloga SZO? Što zemlje članice uopće rade u ovakvoj organizaciji? Koji je legitimitet direktora SZO opterećenog nizom objeda i afera. Odgovori na ova pitanja su jasno naznačeni na početku ovog teksta: SZO ovakva kakva je danas treba hitno biti raspuštena a njezin direktor mora odstupiti. Treba nadalje dobro promisliti o budućoj strukturi, zadaćama i kompetencijama takve organizacije a naročito o načinu financiranja putem privatnih zaklada.
Što će se dogoditi ako se ništa ne poduzme? Vrlo vjerojatno novi nepotrebni pokušaj uspostave zadataka i ciljeva naznačenih prije generalne skupštine. Koliko je samo energije i vremena potrošeno da bi se anulirali sumnjivi ciljevi SZO koji su za javnost bili garnirani dobrobiti za čovječanstvo!
Došlo je vrijeme da neke ljude i organizacije pozovemo na odgovornost
Tvorci Covida19, tvorci genetskog cjepiva, njihovi financijeri i njihovi promotori, koji uključuju gotovo sve vlade i javne sektore i zdravstvene službe u svijetu, krivi su za genocid i zločine protiv čovječnosti. Progurali su genetsko silovanje, bolest i smrt na velik dio svjetske populacije kako bi obogatili džepove farmaceutskih kompanija. Vlade i javni sektori diljem svijeta prepustili su svoje propise o zdravstvenim uslugama milijarderima i bešćutnim korporacijama. Covid-19 nije napravljen 2019.
U članku „Višestruki smrtni slučajevi, tisuće srčanih ozljeda prijavljenih V-safeu“, autor opisuje smrtne slučajeve, spontane pobačaje i tisuće izvješća o teškim nuspojavama nakon cijepljenja protiv COVID-19. Ti su podaci uključeni u nedavno objavljene podatke iz V-safe, baze podataka Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). Informed Consent Action Network (ICAN) objavio je prve dvije serije V-safe podataka "slobodnog teksta" u veljači i ožujku. Podaci "slobodnog teksta" omogućili su korisnicima da opišu, u maksimum 250 znakova, specifične simptome koje su iskusili bez ograničenja opcija unutar aplikacije V-safe.
Sudska presuda u siječnju proizašla iz ICAN-ove tužbe protiv CDC-a prisilila je agenciju da objavi podatke. Presuda, koju je ICAN opisao kao "veliku pobjedu za transparentnost", zahtijeva od CDC-a da objavi svih 7,8 milijuna unosa "slobodnog teksta" do 15. siječnja 2025. Aplikacija V-safe omogućila je javnosti da ljudi sami prijave simptome povezane s cjepivom protiv COVID-19. CDC je prošle godine prestao prikupljati izvješća od primatelja cjepiva protiv COVID-19. Presuda suca Matthewa J. Kacsmaryka iz Okružnog suda SAD-a za Odjel sjevernog okruga Teksasa Amarillo od 5. siječnja odobrila je ubrzanu obradu podataka slobodnog teksta, odbacujući argument CDC-a da bi objavljivanje podataka bilo pretjerano opterećujuće. "Izrada podataka u slobodnom tekstu omogućit će neovisnim istraživačima da vladinim agencijama daju dokaze uzimajući u obzir sve dostupne podatke", stoji u Kacsmarykovoj odluci. Primjera negativnih reakcija na tzv. cjepivo ima jako puno i o njima je dosta pisano pa o tome nećemo pisati u ovom tekstu.
Što treba učiniti sa SZO nakon svega?
Vratimo se SZO-u. Što nakon toga reći o njihovom pandemijskom sporazumu? To je svakako jedna sramotna epizoda a percepcija je javnosti da je SZO korupcijsko gnijezdo. Da ne bi bilo nesporazuma, u SZO ima nekolicina vrhunskih profesionalaca i poštenih ljudi. No „riba smrdi od glave“ i ono što mora biti konsekvenca ovoga što se dogodilo je ostavka čelnika i raspuštanje ovakve SZO te eventualno formiranje nove organizacije po načelima na kojima je i osnovana. SZO ne smije biti financirana od onih privatnih organizacija koje na temelju toga izvlače financijsku dobit. SZO moraju financirati države članice koje će imati koristi od te organizacije. Ovo što danas vidimo je surogat. To je splet privatnih interesa i izuzetno opasno za budućnost zdravlja populacije u svijetu. To treba odmah prekinuti!
No, iako dogovor koji su predložili globalisti nije postignut, mnoge štetne ideje pokušale su se unijeti u Međunarodni zdravstveni pravilnik. Pravilnik će postati obvezujući za sve države članice ako ne ulože primjedbe ili ne odbace dokument u roku od 10 mjeseci od potpisivanja. Ovaj dokument uključuje odredbe o borbi protiv „dezinformacija“, koje mogu rezultirati budućom cenzurom slobode govora i znanstvenog istraživanja.
Trenutno se analizira konačnu verziju tog dokumenta. Čini to i Ordo Iuris koji će obavijestiti javnost o njegovoj formi i sadržaju te sljedećim koracima koje će poduzeti.
https://epoha.com.hr/2024/06/25/akademik-kresimir-pavelic-sto-nakon-neuspjelog-pokusaja-szo/
