Dugo ga nije bilo, a kad se nema tome dugo pojavio u Imotskom ponovno je uzburkao glazbene, političke, policijske i ine vode. Ne mogu mu oprostiti veliki uspjeh, jer hrvatski branitelj, skladatelj, tekstopisac i pjevač Marko Perković Thompson na estradnoj sceni okupi toliko publike kao svi hrvatski pjevači zajedno! To mu, kao prvo, malo tko može oprostiti, tim prije što hrvatski jal nema granica. Drugo, ne mogu mu oprostiti što je bio hrvatski dragovoljac Domovinskog rata, a treće što pjeva o ljubavi, Domovini, obitelji i Bogu. Istina, da pjeva samo o ljubavi ostavili bi ga na miru, jer danas svaka „šuša“ izvodi srcedrapajuće pjesme ala „Otišo si, sarmu probo nisi, kuće laje, a ja mislim ti si“. Ili: „Vadi kume keš, keš/Nema noćas oš, neš/Nema noćas, ima nema/ Nikome se ne drijema/.
Samo i jedino na nastupima ovog hrvatskog glazbenog umjetnika na prepunim stadionima ili dvoranama vijore se hrvatske zastave, odnosno tijekom cijelog njegovog nastupa brojna publika zajedno s njim diše, kako je i Hrvatska disala 1991. Neki su tu priču, poglavito ekstremni ljevičari, proglasili „ustaškim folklorom“. Kosa im se diže kad vide tu razdraganu masu koja zajedno s njim, kao u transu, gromoglasno pjeva – … „Čujte srpski dragovoljci, bando četnici/Stići će vas naša ruka i u Srbiji/ Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna/ Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava/ Slušajte sad poruku od Svetog Ilije/ Nećete u Čavoglave, niste ni prije/ Oj Hrvati, braćo mila/ Hrvatska vam zaboravit neće nikada/.
Ova pjesma s nazivom „Bojna Čavoglave“ pjevala se u Domovinskome ratu, a pjeva se i danas. Mnogi misle da je riječ o narodnoj pjesmi, toliko je popularna. Međutim, pjesma počinje s uzvikom – „Za dom spremni!“ Ekstremnim ljevičarima to ne odgovara. U tom su pozdravu „prepoznali“ uzdizanje Nezavisne Države Hrvatske (NDH)!? Nu, da budemo na čisto, ne smeta njih toliko taj uzvik koliko ih smeta tekst pjesme, koji je bio „razarajući“ na početku srbijanske agresije, isto kao što je i danas.
Kakve veze ima Thompson, koji je rođen 1966. s NDH? Niti se borio niti se bori za NDH, već se čitav njegov umjetnički opus odnosi isključivo na obranu hrvatske države. A to što im tobože, i to u pjesmi, smeta uzvik „Za dom – spremni“ nije ništa drugo nego – pričam ti priču! Kažu da se tako govorilo i u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, što je točno. Ali, to se isto tako moglo čuti i na početku Domovinskog rata, kada to, gle čuda, nikoga nije smetalo. Što nisu tada pripadnicima HOS-a, među kojima je bio i ovaj velikan iz Čavoglava, zabranjivali da se bore i ginu s tim uzvikom? Gdje su tada bili ekstremni ljevičari, tobože borci za mir i pravdu?
Srbijanski zlotvori su nakon okupacije Vukovara hodali ulicama i pjevali: „Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!“ Kad ste čuli da je netko protiv toga protestirao, ili kad ste čuli ili čitali da su pjevači te pjesme uhićeni i osuđeni?
Komunisti su nakon II. svjetskog rata od partizana preuzeli pozdrav „Smrt fašizmu-sloboda narodu“. Taj pozdrav godinama se nalazio na svim važnijim dokumentima Saveza komunista, Udbe, ali i drugih javnih institucija. I kad su nevine Hrvate nakon toga rata slali na robije, od Golog otoka do Stare Gradiške, ili kad su ih ubijali, masakrirali i zatrpavali u masovne grobnice, uvijek su to činili s pozdravom – „Smrt fašizmu-sloboda narodu“!
Mnogi bi danas da Marko Perković Thompson ne pjeva to što je pjevao u vrijeme Domovinskog rata. To bi isto tako bilo da partizanima (kojih još uvijek ima kao šipak koštica!) zabranite pjevati:…“Lijepo ti je druga Tita kolo/ takvo kolo, ko ga ne bi volo!/Igraju ga mladi partizani/partizani-zeleni jablani!/ I sa njima mlade partizanke, partizanke, omorike-tanke!/ Crvena zvijezda na kape im pala/svjetlost sunca puške obasjava/ A iz grudi pjesma se vije/ Druže Tito, naše najmilije!“.
Nu, dok ovom velikom glazbeniku, za kojeg je i jedan Ivan Aralica rekao da je genije, ljevičari i uglavnom oni koji nisu voljeli i ne vole Hrvatsku, zamjeraju izraženo hrvatsko domoljublje (oni to zovu „ustaštvom!?“) Srbi su za vrijeme i nakon Domovinskog rata bez problema roždali: „Što se ono na Dinari sjaji/ Đujićeva kokarda na glavi/Sa Dinare svanut će sloboda/Donijet će je Momčilo vojvoda.“/.
To su javno pjevali i pravoslavni popovi, a da čak ni pupovci u tome nisu vidjeli ništa sporno!
Thompsonovu glazbenu sudbinu možemo na neki način usporediti s onom Vice Vukova (3.8.1936.-24.9.2008.), nekadašnje zvijezde hrvatske estrade, kojem u vrijeme komunizma nisu mogli oprostiti što je pjevao hrvatske domoljubne pjesme. Nu, da je samo pjevao, to bi mu možda još i progledali kroz prste, ali on se, zamislite, usudio javno i komentirati to što pjeva, a preko toga Tito i partija nisu mogli prijeći. Prvi su se, kao i u svezi Marka Perkovića, počeli javljati bivši partizani, odnosno komunisti ili bolje rečeno ekstremni ljevičari, kojima je jedini zadatak satrti sve što hrvatski diše. Vrijeđali su ga i blatili po medijima, a nakon toga počeli zabranjivati koncerte. Nije mu preostalo ništa drugo nego otići u inozemstvo, gdje su mu također srbijanske struje onemogućavale nastupe. U Hrvatsku se vratio tek 1989. (Šteta što se ubrzo nakon toga priklonio SDP-u!)
Ali, zar i Thompsonu ne zabranjuju koncerte i ne skaču poput „majmuna“ kad on komentira ono što pjeva? Da je partija na vlasti već bi ga uhitili i zatvorili, baš kao i njegova biografa, akademika Josipa Pečarića!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
