Marko Babić, pukovnik OS RH, jedan od najvećih Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, rođen je u Vukovaru 16. veljače 1965., a umro 5. srpnja 2007. u Zagrebu. Pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata, odmah do posljednjeg počivališta svojeg ratnog zapovjednika, legendarnog Blage Zadre, kojem je u najtežim danima, bio zamjenik.
Žalosno je i jadno što čak i djeca u školi više znaju o Boški Buhi ili Nadi Dimić nego o ovom skromnom, neponovljivom, velikom i neustrašivom hrvatskom ratniku koji im je donio slobodu. Sramno da sramnije ne može biti! Uz to, Marko Babić koji je u vrijeme rata sam uništio najmanje 14 srpskih tenkova i time spasio veliki broj nevinih života, (gdje je igrani film o njegovu ratnom i inom putu?) ima tek jedno ili dva državna odličja, za razliku od bivšeg žalosnog ministra branitelja Predraga Freda Matića, kojeg je Stjepan Mesić odlikovao i za „teško ranjavanje“. Matić, kojem to odličje nikako ne pripada, s ponosom ga je uzeo i, poput purana, „zataknuo“ na kaput, iako o teškom ranjavanju, ovog, neki kažu navodnog „dezertera“, nema ni riječi.
Na inicijativu moje malenkosti, Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodijelile su Marku Babiću, posthumno, 5. srpnja 2012,. u Vukovaru priznanje Junak hrvatskog Domovinskog rata, nadajući se da će to biti poticaj i drugima da mu odaju zasluženo priznanje. Tek nakon ovog čina neka je uistinu i dobio!
Pored toga, podsjetili bi i Hrvatski generalski zbor, da ako je tko zaslužio čin generala u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, onda je to i Marko Babić te da bi ta udruga ubuduće više trebala posvetiti pažnje takvim i sličnim junacima, a ne da ih prešućuje i na određeni način – marginalizira.
Predlažemo (opet) Vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga RH i predsjedniku Republike da ga još ove godine u povodu obljetnice njegove smrti proglasi generalom nad generalima! Ovaj Junak Domovinskoga rata izgubio je i svoje roditelje. Zaslužan je i za snimanje dokumentarnih filmova o ratu u Vukovaru. Nikada ništa nije tražio, a na žalost ni dobio, poglavito u vrijeme života.
Ne, to ne može tako!
Sve u svemu, dragi Marko, neka ti je laka hrvatska gruda koju si toliko ljubio!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
