Kao što krizne situacije iz mnogih izvlače najbolje osobine, kod drugih pak, otkrivaju ono najgore. Cijeli svijet suočen je s istim izazovima, kako onima vezanim uz zdravstvene aspekte krize, tako i onima za spas gospodarstva i zaposlenosti. Brojni su oni političari i stručnjaci koji problemu pristupaju maksimalno odgovorno, stavljajući opći interes ispred vlastitog, kao i stručnost i kompetencije ispred jeftinog politikantstva. Nažalost, ima i onih koji ne mogu pobjeći sami od sebe pa tako i ovu krizu koriste za vlastitu promociju, stavljajući sebe ispred svih i svega.
Tako deseci milijuna Amerikanca još uvijek čekaju čekove pomoći tamošnjeg ministarstva financija jer se na svaki od njih, po naputku Bijele kuće, mora otisnuti ime predsjednika Trumpa, što je još jedan u nizu bizarnih poteza američkog predsjednika koji služe isključivo promidžbi uoči novih predsjedničkih izbora koji će se održati u studenom. Iako je tako nešto sličnije sjevernokorejskom državnom ustroju, ne iznenađuje, jer smo i od Trumpa navikli na svašta. Nažalost, ovakve primjere imamo i u „svojoj kući“ pa ne trebamo dalje od Zagreba da bi shvatili da ljudska taština često nadvlada racionalno i poželjno ponašanje, posebice u kriznim situacijama poput epidemije ili potresa koji je zadesio Zagreb.
O važnosti komunikacije u krizi u posljednje vrijeme puno se piše i govori. Učinkovita i poželjna komunikacija u ovakvim izvanrednim okolnostima više no ikada mora slijediti osnovna pravila među kojima su empatija i uvažavanje sugovornika i dionika kojima su poruke namijenjene. Dok se sve to u pozitivnom smislu potvrdilo na primjeru Nacionalnog kriznog stožera, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nastavio je slijediti svoj uobičajeni model vođenja grada i komunikacije.
Štoviše, krizu je od početka, u svom stilu ignorirao, omalovažavajući sve one koji su epidemiji pristupili sustavno i vrlo ozbiljno. Tako je, početkom ožujka, kada su se u svijetu već brojile tisuće mrtvih od posljedica koronavirusa, rekao da je cijela ta nepotrebna psihoza zapravo prazna priča kako bi netko prodavao lijekove. Time ne samo da je potvrdio svoju potpunu nekompetenciju, on je i uvrijedio sve one građane grada Zagreba i Hrvatske, zdravstveno osoblje, epidemiologe, struku i politiku koja je sve resurse stavila na raspolaganje kako bi se ova kriza što manje odrazila na živote svakoga nas, pa tako i njega samoga.
S istim obrascem ponašanja nastavio je i nakon potresa koji je iz srušenih domova istjerao naše brojne sugrađane, koji su u nevjerici i panici ispred svojih domova čekali riječi ohrabrenja, podrške, upute što i kako dalje. U toj situaciji Nacionalni krizni stožer reagirao je promptno i adekvatno, dok od gradonačelnika ništa suvislo nismo mogli čuti. Na dan potresa, kada su svi pozivali na oprez, on je pozivao na povratak u stanove i kuće, a u danima nakon građane je i optužio za nemar i nebrigu o vlastitoj imovini. Vlada se, kako je i očekivano, uključila te je hitno oformljen tim koji će sustavno pristupiti sanaciji štete. Tek je najava Zakona o obnovi, probudila gradonačelnika koji je osjetio ugrozu svoje pozicije vladara i onoga bez kojega se u Zagrebu ne može, a sve naravno zbog činjenice da nas samo godina dana dijeli od novih lokalnih izbora. Upravo taj osjećaj da je njegova pozicija onoga kojeg se o svemu pita i koji o svemu odlučuje ozbiljno ugrožena, da su ozbiljno ugroženi i njegovi čvrsti lanci po kojima je funkcionirala svaka gradska nabava, natjerao ga je na opsadu medija bizarnim konferencijama za medije i još bizarnijim javnim nastupima. Prije toga sam je sebe postavio na čelo Stožera civilne zaštite grada Zagreba, kako bi po uzoru na ministre Beroša i Božinovića, svakodnevno mogao stati pred javnost, jer on, kako kaže „kao kapetan broda radom stvara karijeru, ne autoritetom ili funkcijom.“
Krenuo je tako Milan Bandić popravljati štetu, koju, svima nam je jasno, niti može niti zna popraviti. Dodvoravanje medijima i loša gluma empatije i pristojnosti zajedničko je svakom njegovom pojavljivanju, dok su teme o kojima govori vrlo često potpuno izvan konteksta i nerelevantne za trenutnu situaciju. U svojim nastupima poziva na Boga, suosjećanje, pravdu, istinu, transparentnost u javnoj nabavi i mišljenje struke, sve ono što ni po čemu nije odlika njegove vladavine. Ono od čega nikako ne može pobjeći je samodopadnost koju i dalje potencira govoreći o sebi u trećem licu.
„Ako ikad budu u prilici zamijeniti Milana Bandića, neka budu korektni.“, rekao je gradonačelnik o kritikama oporbe na njegov račun, podsjećajući pritom na neke druge „besmrtne“ vladare iz prošlosti. Iza tih i takvih, naučila nas je povijest, dugo smo se oporavljali. Nažalost, ništa optimističniji ne možemo biti ni sada. Oporavak grada Zagreba nakon vladavine Milana Bandića bit će zasigurno dugotrajan i okrutan prema džepovima svih nas, građana Zagreba.
https://imc-agencija.hr/hr/blog-detalji/kad-tastina-nadvlada-razum...-88
