Ovo nije još jedna priča o proslavi praznika rada, o roštilju ili sindikalnom grahu s crvenim „klinčekima“ ili karanfilima, uz obavezne političke govore kao začin na kraju. Ovo je ljudska priča o intelektualnom vlasništvu, o inovaciji koja nikad nije dobila svoj priliku, iako ima enormno velik potencijal, na globalnoj razini, od koje svi zajedno možemo imati neke koristi, manje ili više.Pričati o pojmu koji nikako ne možete pronaći u knjigama, može se usporediti kao razgovor s čovjekom koji se nikad nije rodio, jednostavno ga nema, a onda stigne potvrda u ovom članku koji čitate, ovdje je među nama. Logika. Danas su ljudi toliko ubrzani i nategnuti do krajnjih granica da u pravilo malo tko čita sadržaj, samo prelete po naslovima i ako nije RTL KOCKICA, (baš fora), skliznu dalje do iduće teme i nema te sile koja će ih vratiti na esencijalno, jer jednostavno, nemaju vremena.
Pandemija korona virusa COVID-19 i snažan potres u Zagrebu, otvorili su autoru oči, da u našim životima ima jako puno unutarnjih rezervi za generalno pospremanje i preraspodjelu životnih navika, da svi zajedno možemo u nepovoljnom okruženju poraditi na sebi i popraviti se u nekim segmentima, postati bolji nego prije. Aha, lako je pričati !
Konstruirao sam ga prije 14 godina, u vrijeme dok sam se igrao kao nezaposlena osoba na HZZ i dok sam očajnički tražio novi posao i neki prihod da moja obitelj ima od nečega živjeti. Bio je to moj prvijenac, mehanički model kojim mogu dokazati teorem koji je bio manje od nula, mrtvo slovo na papiru, neki brojevi i formule koje osim mene nitko ne razumije i poneki rukom rađeni crtež, s detaljima. Na ovoj osnovi uslijedila je izrada patentne prijave, iste godine, a kasnije su napravljeni i strojni crteži u programu, auto cad i CATIA V6.
Kad se sjetim koliko sam trebao potrošiti energije i slobodnog vremena da dođem do konkretnih mehaničkih modela, koje je trebalo izložiti na sajmu inovacija, zatim na fakultetu i mjernim laboratorijima, pod povećalom sveučilišnih profesora ili kasnije kod investitora i poslovnih partnera, osjetim neugodnu knedlu u grlu. Bit će bolje, aha, u Hrvatskoj će sigurno biti bolje !
U potrazi za istinom, posegnuo sam za moćnim oruđem današnjice, za Internetom, trebao sam zaroniti duboko u prošlost. Nisam se ustručavao crpiti obilje informacija koje su postale svakodnevno dostupne za sve, tražio sam odgovor o prirodi potencijala, a gdje drugdje nego na prostoru Mediterana i antike. I gle, opet paradoks, to je vrijeme kad nije bilo ni računala niti elektronskih medija, ali je bila vrlo razvijena filozofija i mehanika, imali su ljudi već tada neke bitne spoznaje.
Korak po korak slijedio sam trag koji započinje legendom o svjetioniku koji nikad nije izgrađen, s velikim ogledalima za usmjeravanje sunčevih zraka na vrhu kule i neobičnom uljarom u podnožju, koja je imala veliki mlinski kamen, koju je pokretao mehanički, antički PRAMOTOR. Na tragu čisto tehničkog rješenja, odjednom se nađete u vrijeme drugog Punskog rata i Hanibala pred vratima Rima, vrijeme 3. stoljeća prije nove ere, u društvu jednog od najvećih umova drevne antike, Arhimeda iz Sirakuze, na Siciliji, Italija. Ne, nije riječ o uzgonu, niti o Arhimedovom vijku, ne spominjem niti pokretni kolotur, poluga je interesantna, ali nije, pričam o karici koja nedostaje, a zove se ANTIČKI PRAMOTOR, a u biti je ARHIMEDOV KOTAČ ili ENERGETSKI KOTAČ ili RADNI KOTAČ. Ako sam u pravu i na dobrom tragu, evo presedana koji može vratiti KOTAČ POVIJESTI, mrvicu unatrag da bi se napokon pokrenuli i zavrtjeli hrvatsko i svjetsko gospodarstvo koje osim recesije čeka dug i bolan slobodni pad bez padobrana.
Da rezimiram, krenuo sam za djelima velikog uzora Arhimeda, ušao u svijet inovacija, počeo slagati slagalicu i od interpretatora postao kreator novog uređaja i novog postupka. To je otprilike kao da se glumac sprema za neku ulogu i uđe u lik, skine ga savršeno do detalja i onda se zaboravi vratiti u realnost. Nisam studirao ni PMF, niti FSB ni PMF, ali kad sam kao inovator počeo konstruirati uređaj, jednostavno me obuzela strast za učenjem i počeo sam tragati za znanjima koja su mi bila potrebna da dovršim konstrukciju uređaja. Nitko se ne bi bunio da sam inovaciju počeo razvijati kao osoba iz struke ili sveučilišni profesor koji profesionalno pripada polju znanstvenog interesa, ali kad je riječ o osobi koja ne pripada jasno određenim krugovima, počele su kontroverze, prijepori i ignoriranje.
U jednom trenutku proširila se glasina da se novinar „preobukao“ u inovatora i da želi doći do Pulitzerove nagrade, snimanjem stanja na Sveučilištu i pripadajućim sastavnicama u Zagrebu, da istražuje močvaru, zašto se navedeno sveučilište nije uspjelo plasirati među prvih tisuću u svijetu. Nije više aktualno jer je danas među prvih 500 u svijetu, netko će reći nisu noge pune blata, samo su blago smazane od prašine i sve je relativno, kao što bi kazao rektor, koliko novca toliko muzike. Osim toga, do Pulitzerove nagrade može doći samo profesionalno zaposlen novinar koji radi u nekoj renomiranoj redakciji, a ne osoba koja je prijavljena na burzi rada.
Ovog novinara ipak ne bi zaustavila ni Pulitzerova nagrada, sve dok ne bih ušao u Guinnesovu knjigu rekorda, jer ono što može odraditi RADNI KOTAČ, doista zaslužuje istaknuto mjesto u Guinnesovoj knjizi rekorda, prije svega u odnosu uloženog i dobivenog rada. Govoriti o RADNOM KOTAČU koji je primjer uređaja kojim otvaramo novo poglavlje u mehanici i energetici našeg doba, može se usporediti da umjesto rješenja za izgradnju jednog broda imamo rješenje za izgradnju cijele flote i mornarice. Uh, kako to dobro zvuči, ali realizacija, hm, to je već neka sasvim deseta dimenzija.
Cikloidno gibanje i rotacijsko gibanje
Kotač koji se cikloidno giba po podlozi koja je ravnina (X,Y,Z), ima zadani dijametar (D) i višestruko ima veći isječak puta (S) na podlozi od ultra-kratkog puta S(R) koji je posljedica rotacijskog gibanja točke (A) potisnog kraka polužnih ljestvi, eng. Ladder Lever (L.L.), kojom potiskujemo obod kotača. Ovaj aksiom autora, kojim definira međusobni odnos rotacijskog i cikloidnog gibanja na primjeru kotača koji ima težište (T0) u centralnom, simetričnom dijelu ili u razini centralne osovine kotača, ne može se primijeniti u primjeru RADNOG KOTAČA koji ima asimetrično težište u točki (ΔT0), zbog specifične formacije matematičkog niza radnih utega koji su međusobno jednako udaljeni. Ovo je sažetak kojim se definira razlikovno svojstvo običnog kotača i RADNOG KOTAČA. Ako dalje analiziramo što je zapravo RADNI KOTAČ, onda je vidljivo da se radi o dva jednaka i paralelno povezana kotača kroz čija središta prolazi zraka pravca, odnosno pravac prolazi i povezuje dvije POLU OSOVINE jer smisao RADNOG KOTAČA se nalazi u tome da se formira međuprostor u koji je moguće smjestiti matematički niz utega koji ima izgled beskonačne trake, podiže se po obodu a spušta najkraćim putem od maksimalno najviše visinske pozicije do minimalne visinske pozicije koja je jednaka nuli. Smisao radnog kotača je da osim kretanja po podlozi omogući cirkuliranje matematičkog niza utega koji će se kretati od PREDPOZICIJE do POZICIJE, s glavnim ciljem da radni uteg dolaskom na vrh radne pozicije može osloboditi energiju položaja i prelaskom u kinetičku energiju ostvariti mehanički rad. Ničim izazvan, na pamet mi pada Ivan Gundulić , Osman, pjevanje prvo: Ah, čijem si se zahvalila, tašta ljudska oholosti ? Sve što više stereš krila, sve ćeš paka niže pasti!... Bez pomoći višnje s nebi, svijeta je stavnos svijem bjeguća, satiru se sama u sebi, silna carstva i moguća. Kolo od sreće uokoli, vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje. Sad vrh sablje kruna visi, sad vrh krune sablja pada, sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi, rob je sada... Ma ne samo filozofija i logika, već i književnost, poezija, glazba, likovna umjetnost i ostala područja stvaralaštva dokaz su inteligencije kojom čovjek piše povijest dosega naše civilizacije, kroz osjetilno i vanosjetilno zapažanje i genetski kod. Oni koji su napravili podjele na prirodne i društvene znanosti, griješe jer sve je povezano i nedjeljivo, ne može se proučavati R. J. Boškovića ili Sir I. Newtona jedino kroz mikroskop fizike i mehanike, bili bi nekompletni, unakaženi.
Nikad u svijetu nije bila veća masa novca u opticaju, (trilijuni dolara) i nikad nije bila tolika koncentracija kapitala u rukama relativno malog broja bogatih pojedinaca. Teorija kaže da izvrsni projekti ne bi trebali oskudijevati u financijskoj potpori, ali u praksi oni koji odlučuju i daju ocjenu projektima su nedostupni i drže se svojih krugova. Nema šanse da će netko izvan fakulteta predložiti svoj projekt i dobiti prednost pred kolegama koje guraju svoje projekte jer čuvaju sinekure i međusobnu razmjenu glasova. Sve se svodi na to da autor treba pokloniti svoj projekt drugima ili odustati od svega, manja je šteta. Nikad elektronski mediji nisu imali na raspolaganju otvorene društvene mreže, koje kroz svoju kvalitetu i rasprostranjenost nude sve, od vijesti, glazbe, filmova, zabave i atrakcije, ali nikad informacija nije bila zaglušena poplavom svega i svačega, od enormne količine reklama, sve da lažnih vijesti. Projekt koji nema iza sebe ozbiljnu tvrtku ili financijski jakog INVESTITORA, (a može biti i najbolji projekt na ovom svijetu), osuđen je da ostane u ladici, da nitko ne zna za njega, da nikada ne bude realiziran.
Na žalost, nije bitan sadržaj, nije bitna suština projekta i potencijal koji može osloboditi, ljudi su televizična bića i oni doživljavaju nešto što mogu osjetiti, po mogućnosti gledati, nešto što im izgleda atraktivno, ljudima je bitna PERCEPCIJA.
Kad vratim film samo desetak godina unatrag, mogu se sjetiti da je tvrtka CAD CAM design studio iz Zagreba napravila animaciju od šest slika, u kojima je za potrebe nastupa na Međunarodnom salonu inovacija u Ženevi, predstavljen RADNI KOTAČ i prava je šteta da nije bilo više entuzijazma, (čitaj novca), mogli smo izraditi nastavni film od nekoliko minuta, postaviti ga na YOUTUBE kanal i kroz neko vrijeme, vjerojatno bi se javio neki investitor koji bi dovršio projekt izrade prvog funkcionalnog modela RADNOG KOTAČA, prvi korak u izradi prvog GRAVITACIJSKO –RESTITUTIVNOG MOTORA. Ovo je projekt koji se može natjecati s najvećima…
Treba to gledati iz drugog kuta s dozom optimizma, sve je ovo možda prst sudbine, koja kaže da je projekt do sada čekao iz razloga da se hrvatska dijaspora može bolje uključiti, na vrijeme i s voljom da pomogne na način kako najbolje zna i može. Nije kapital samo novac ili tvornice, veliki kapital može biti i rad na teoriji (PMF), ili dizajnirati proizvod, ili kako izraditi nacrte u nekom od strojarskih programa, (FSB), kako izraditi algoritam za radni proces, (FER), kako se prijaviti u neke od otvorenih natječaja EU fondova, itd. Projekt koji ima potencijal da se natječe s najboljim rješenjima u energetici, osobito u području obnovljivih izvora energije kao što su solarne elektrane, energane na vjetar, energane koje koriste energiju morskih valova, treba stotine i tisuće suradnika, inženjera i programera, a meni kao autoru je bitno da se pokrenu procesi i imam želju da ostvarim svoj san. Hoće li u konačnici na čelu projekta biti ova ili ona tvrtka, to je sada manje bitno, bitno je da se krene.
Autor je Zoran Deković,zagrebački inovator i hobi znanstvenik, već 14 godina samostalno razvija složeni projekt koji bi mogao dramatično promijeniti stanje tehnike i znanstvene spoznaje u energetici, u potrazi je za suradnicima iz Hrvatske i svijeta, koji se žele aktivno uključiti u projekt. Zainteresirane osobe koje misle pozitivno, mogu javiti autoru na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
