Ivan Šimić iz mjesta Krvavice, u blizini Makaske, 2010. godine je patentirao svoj izum vjetro-solane koji je dvije godine kasnije i uspješno implementirao i razvio te je danas sa svojom vjetro-solanom Ramova postao najvećim proizvođačem solnog cvijeta u Hrvatskoj. Kao izumtelj i vlasnik vjetro-solane za svoj izum dobitnik je Zlatne ARCE i Zlatne kune.
S vjetro-solanom izumio je tehnologiju eksploatacije minerala mora koja višestruko povećava proizvodnju po metru kvadratnom. Uspostavivši povezanost osnovnih modula sustavom spojenih posuda i plovaka došao je do rezultata kao što su visoko kvalitetan solni cvijet i ostale krute morske soli, kao i tekući minerali mora, tzv. morsko ulje. O toj tehnologiji proizvodnje morske soli i mogućnostima da se uz malo podrške državnih institucija i ulaganje od svega tri milijuna eura Hrvatska vine među zemlje izvoznice soli, Ivan Šimić kaže:
- Patentirao sam vjetro-solanu 2010. godine, a zatim 2012. godine napravio i eksperimentalnu proizvodnju. Danas proizvodim plemenite soli, solni cvijet, dijamantne soli i morsko ulje. S takvom tehnologijom uspio sam višestruko povećati proizvodnju soli po metru kvadratnom jer sam došao do spoznaje da mogu manipulirati sa salamurom i dobivati kvalitetu kakvu želim, tako da radim solni cvijet iznimne kvalitete, dijamantne soli koje su terapeutske za kožu i za inhalaciju i morsko ulje kao bazni preparat za kozmetičku i farmaceutsku industriju.Tek sam nedavno doznao i da sam najveći proizvođač solnog cvijeta u Hrvatskoj jer proizvedem oko četiri tone solnog cvijeta godišnje.
- Otkud vam ta ideja?
- Proučavao sam kasnu antiku i rani srednji vijek u RH te neolitik i zaintrigiralo me je kako to da tehnologija u tom segmentu nije napredovala pa sam se zaigrao s tehničkim rješenjima, koja su već bila poznata i došao do nove tehnologije.
- Što ste po zanimanju?
- Završio sam Šumarski fakultet i poslijediplomski studij oblikovanje parkova i prirodnih rekreacijskih objekata. Zapravo priroda je moje određenje.
- Kako izgleda vaša proizvodnja?
- Imam dvanaest malih bazena po 12 metara kvadratnih, obiteljski je to posao s dvoje zaposlenih, Taloženje se odvija u neprestanom kretanju ugušćene mase što rezultira kristalima željene kvalitete. U klasičnoj proizvodnji, oborine u proizvodnoj godini nanose 35 posto štete i skraćuju proizvodnu godinu klasične proizvodnje na tri mjeseca dok ovdje utjecaj vjetra štiti proizvodnju od oborina produžujući proizvodnu godinu na svih 365 dana.
- Kako na vaš posao reagiraju sumještani?
- U početku je bilo zazora, jer sve novo izaziva oprečna mišljenja ali sada je solana dio destinacije i sama po sebi destinacija i sumještani su se saživjeli s njome itako da je na neki način postala dio njih samih. Cilj mi je da u svako malo mjesto dovedem jednu takvu solanu, jer moje je mišljenje da bi svaka turistička mikrolokacija koja ostvaruje milijun noćenja trebala imati jednu takvu solanu.
- Od koga očekujete pomoć i ima li naznaka da će je biti?
- Bio sam na nekim natječajima Ministarstva gospodarstva ali nisam prolazio. Projekt koji sam zamislio je da bi se u trajanju razvoja od jedne do pet godina moglo razviti proizvodnju na 1000 hektara novih solana i ostvariti proizvodnju iznad miiljun tona, a uz to razviti i mrežu turističkih vjetro-solana u primorskim mikroregijama, s preko milijun noćenja, kapaciteta 50 do 100 tona. Hrvatsku tako možemo učiniti europskom destinacijom soli, a vrijednost investicije bila bi oko tri milijuna eura.
- Ima li nade?
- Mislim da je sve na krivo nasađeno i da zasad nema pomoći. Ali, ja sam sebi solanu napravio i ja je imam, ali ne iseljavaju se Hrvati meni iz Hrvatske. Trebaju li nam građani ili ne? Ne trebam ja zapošljavati ljude nego institucije trebaju stvoriti preduvjete da ljudi rade. Ja ne želim trčati i moliti nekoga, dapače, moje je mišljenje da bi institucije trebale prići meni, a ne ja njima. Ja bih se trebao širiti i napraviti 50 tih solana i izgubiti svoj život? Ne, ja to ne želim, jer ako će se ići u širenje to mora biti pjesma, a ne patnja.
- Što je sve potrebno za izgraditi jednu takvu vjetro solanu?
- Treba imati od tri do pet tisuća kvadratnih metara uz more i da je dostupno turistima jer je sama proizvodnja i vrlo atraktivna za njih. U takvoj solani možete raditi kristalizaciju kad god želite, u bilo koje doba godine i kristalizacija se odvija svaki dan... Svako poslijepodne kristali plivaju i to je vrlo atraktivno za turiste koji mogu doći i vidjeti kompletan proces, a dovoljna je činjenica da je Kemijsko tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu prebacio svoju terensku nastavu iz Nina u solanu Ramova, jer se cjelovitije vide svi proizvodni procesi.
- Kakav je profit, može li se zaraditi i koliko ste uložili?
- S obzirom na to da se radi o novoj tehnologiji to je visoko profitabilan posao. Uložili smo oko milijun kuna. Sve smo financirali postupno iz vlastitih sredstava. To, o čemu govorim, nije nedostižno institucijama, ali kad nešto takvo investirate iz obitelji treba i truda i vremena. Meni je trebalo desetak godina... Vjetro-solana je tehnologija eksploatacije minerala mora koja ima budućnost. Potencijal je veliki i za zapošljavanje i u razvoju industrijske proizvodnje i za izvoz soli. Ona na suvremeni način obnavlja tradiciju solarenja, a ujedno utječe i na turističku ponudu.
