Ayia Napa - grad provoda

Na Cipar mnogi odlaze zahvaljujući jeftinim zrakoplovnim kartama Ryanaira. Pafos je odredište, a poslije se može isto jeftinim iznajmljenim automobilima voziti diljem podijeljenog otoka - države, pa tako i u Tursku Republiku Cipar. Svakako iznajmite automobil s automatskim mjenjačem na koji ćete se ubrzo priviknuti kao i na vožnju lijevom stranom. Bitno je da koristite samo desnu nogu za kontrolu brzine i kočnice. I, da, stalno promatrajte vanjsko ogledalo kako ne biste vozili krajnje lijevom stranom ulice i udarili u ivičnjak. A kako iznjmljeni automobili imaju posebnu boju registarskih pločica, domaćini odmah uoče koga treba izbjeći!

 Od Pafosa do Ayia Nape je 170 kilometara vožnje odličnom besplatnom autocestom. Držite se ograničenja brzine od 100 km na sat budući da se kazne kreću do 800 eura.

Možete zastati u Limassolu, ručati i razgledati ga u dva - tri sata boravka. Prošetajte šetalištem Molos do stare luke i marine, a u Starom gradu uživajte na

uskim popločanim ulicma s visokim uskim zgradama s brojnim kafićima, dućanima i restoranima.

 Nikoziju - podijeljeni glavni grad ostavite za neki drugi dan, s time da je u njoj najzanimljiviji pješački prijelaz preko  granice usred glavne ulice Ledra. Od ostalih zanimljivosti vrijedi u istoj ulici razgledati Shacols Tower Musseum & Opservatory zbog lijepog pogleda s 11. kata na grad, venecijanske zidine s vratima Famagusta, arheološki Muzej Cipra i Trg Feneromeni s povijesnim zgradama. Da me Nikozija ičim oduševila - ne bih rekao.

 Za mlade i one koji žele odličnu zabavu predlažem odlazak u gradić Ayia Napa. Od podjele Cipra 1974. godine, Ayia Napa se iz malog ribarskog gradića razvila u ljetovalište s gotovo 30 tisuća kreveta i približno 200 hotela i apartmana. U centru ćete pronaći brojne mogućnosti za zabavu jer je sve ionako podređeno turizmu. Između ostalih i američke limuzine kojima se turisti obožavaju provozati. Uostalom, Ayia Napa je jedan od sredozemnih gradova s najboljim noćnim životom.

 Tirkizno more, duge plaže i sve vrste vodenih sportova privlače posjetitelje svih dobi, a biciklizam i planinarenje nisu naporni zbog prilično ravnog područja. Pojedinim plažama vladaju uglavnom mladi, izležavajući se prije svega, a predvečer će mnoge iznenaditi kako pretražuje plažu čovjek s detektorom metala. Ne bih bio novinar da ga nisam upitao traži li novac, zlatne lančiće ili nešto slčično, na što mi je odgovorio da traži obične hotelske ključeve koje gosti gube u većim  količinama. A još ako bude nagrađen pronađenim vrijednostima, nema ništa protiv toga.

 Dan se uglavnom provodi na jednoj od 27 plaža, posjetama muzeju, obiđe srednjovjekovni samostan s krasnim dvorištem oko osmerokutne fontane u središtu grada, obilazi fast foodove i restorane, liječi glavobolju od nesnice ili mamurluka, vozi biciklističkom stazom do Protrasa, odveze se do stjenovitog rta Greco radi odličnih selfija, ili odlazi u Famagustu, grad u turskom dijelu s Varošom koju se naziva grad duhova zahvaljujući činjenici da su tu smjdešteni napušteni hoteli i nema stanovnika. Ulaz je slobodan. I nikako ne propuste jesti u Famagusti budući da su hrana i podvorba savršeni! Daleko bolji negoli u grčkom dijelu. Mislim da trebam dodati kako Grci s južnog dijela otoka, posebno Ayia Nape, redovito odlaze „preko granice“ u opskrbu jeftinijim namirnicama i proizvodima što mi je potvrdila i vlasnica hotela.

I nešto vrlo važno: Što god vam pričali, iznajmljenim automobilom možete ući u Tursku Republiku Cipar. Na granici trebate uplatiti osiguranje i ispuniti određene obrasce, a pri povratku predati ih na kontrolnoj kućici isto tzv. Turske Republike Cipar.

 Ipak, noć ima svoju moć! Oko deset navečer Ayia Napa iznenada oživi i ulice postaju pune šetača, a zabavni dio s kafićima, klubovima i restoranima biva prepun energije. Pijani Britanci, koji drugdje rade nerede, ovdje su samo zabavni što mnoge iznenađuje, mnogobrojni jezici mladih iz čitavog svijeta, neki pokušavaju dokazati vlastitu snagu viseći na prečki… A u bučnim klubovima s glazbom za sve naraštaje koja preplavljuje ulice vidjet ćete kako se djevojke izvijaju i plešu na prečkama, zaštitare i posjetitelje koji plešu i pjevaju na glazbu grupe Village People, dok neki produže do ogromnog zabavnog parka s pravim američkim atrakcijama. Vjerujte, na većinu se ne bih usudio, a hrabar sam. I opet gledam grupu Britanaca koji se uspinju desecima metara visoko i onda „padaju“, urlaju i na kraju se spuste zelenih lica, a neki i s sadržajem želuca na sebi. Za razliku od njih, Britanke isto izvode uz smijeh koji pronose hodajući zabavnim parkom.

 Postoje ruske škole ronjenja u kojoj sam tzv. ispit za ronioce položio u deset minuta i dobio pravovaljanu diplomu (!), te uskoro završio u ronilačkom odijelu s kisikom na leđima. I zaronio do prekrasnih kipova u Parku skulptura na desetak metra dubine. Naravno, zaposleni ronilac brinuo se da budem na dovoljnoj dubini da na mene ne bi naletio neki„Horvatinčić“. Priznajem, posjet kipovima je bio lijep, ali više volim hodati po čvrstom tlu i letjeti. More prepuštam ribama i drugoj morskoj nemani!

 Preporučm Ayia Napu!