Predavanja za poljoprivrednike o uzgoju buče, a i o tome kome se (ne) mora izdati račun

Novi ciklus predavanja za poljoprivrednike: o uzgoju buče, a i o tome kome se (ne) mora izdati račun počeo je u Varaždinskoj županiji. Savjete o sadnji, zaštiti i preradi uljne buče, kao i o tome što mora sadržavati deklaracija na zapakiranim proizvodima te kada (ni)su obvezni izdati račun kupcu, bile su teme prvog ovogodišnjeg predavanja za poljoprivrednike i sve zainteresirane u četvrtak, 21. veljače, u organizaciji Varaždinske županije.Teme su prvenstveno bile vezane uz buču budući da se sve veći broj poljoprivrednika iz Varaždinske županije odlučuje upravo za uzgoj uljne tikve i proizvodnju Varaždinskog bučinog ulja.

- Podrška Županije proizvođačima buče i Varaždinskog bučinog ulja nikad nije bila veća. U zadnje dvije godine ulažemo znatna financijska sredstva u promociju i etabliranje robne marke Varaždinsko bučino ulje, kao i u distribuciju te probijanje na nova tržišta. Krećemo i u proces zaštite oznakom zemljopisnog podrijetla, što je slična vrsta zaštite kakvu na razini Europske unije već imaju Varaždinsko zelje, Varaždinski klipič i Zagorski puran. Nadam se da će Varaždinsko bučino ulje biti četvrti proizvod u tom nizu – istaknuo je pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj Varaždinske županije Dragutin Vincek.

Da bi prinosi bili što veći, a proizvodi kvalitetniji, važan je pravilan uzgoj, a o tome je govorila Mara Bogović, mag. ing. arg., iz Savjetodavne službe Varaždin Ministarstva poljoprivrede.
- Bitna je pravovremena sjetva, na optimalnim temperaturama i na kvalitetno pripremljenom tlu. Sjetva se preporučuje krajem travnja i početkom svibnja, kad je temperatura tla na dubini sjetvenog sloja nekoliko dana iznad 14 stupnjeva. U godinama s toplim ranim proljećem ranija sjetva može dati veće prinose, dok istovremeno prerana sjetva u hladno i prevlažno tlo može dovesti do propadanja sjemena – rekla je Mara Bogović, koja je dala i savjete koja se zaštitna sredstva smiju, a koja ne smiju koristiti, kao i to kako odrediti kada je tikva zrela i spremna za preradu.

- Nakon dozrijevanja, preporuča se da se tikve nekoliko dana prije berbe nagrnu u redove, pri čemu se plod odvaja od stabljike, a sjeme dodatno povećava svoju masu i dozrijeva – savjetovala je. 
Održala je i korisno predavanje o zakonskim propisima vezanima uz prodaju Varaždinskog bučinog ulja i drugih poljoprivrednih proizvoda, te dala informacije kada proizvođači moraju, a kada ne moraju izdati račun kupcu, odnosno u kojem slučaju (ni)su obveznici PDV-a te koje evidencije moraju voditi.
- Mali poljoprivredni proizvođači svrstavaju se u više kategorija. Ako godišnji prihodi od prodanih proizvoda, usluga i poticaja ne prelaze 80.500 kuna, tada nisu obvezni upisati se u registar poreznih obveznika. Ako prodaju svoje primarne poljoprivredne proizvode, nisu obvezni izdavati račune, nego voditi običnu evidenciju o prodaji. U slučaju da su godišnji prihodi iznad 80.500 kuna, tada se upisuju u registar poreznih obveznika. Postaju obveznici poreza na dohodak, ali još uvijek nisu obveznici PDV-a, i to tako dugo dok ne prijeđu iznos od 300.000 kuna godišnje prema Zakonu o PDV-a – pojasnila je Mara Bogović.
Svi poljoprivrednici koji prodaju vlastite poljoprivredne proizvode direktno krajnjem potrošaču na otvorenom prostoru - na kućnom pragu, tržnici ili štandu, nemaju obavezu izdavanja računa, nego samo vođenja evidencije.
- Međutim, ako vlastite proizvode prodaju onome tko će ih dalje preprodavati i tko je obveznik PDV-a, onda moraju izdavati račun. Isto tako, u slučaju prodaje poljoprivrednih proizvoda u zatvorenom prostoru, primjerice, u trgovačkom lancu, automatski su obveznici PDV-a i fiskalizacije – upozorila je.
Poljoprivrednici prodaju i zapakirane proizvode, a za njih je strogo propisano koje podatke na deklaraciji moraju sadržavati. O tome je predavanje održala Melita Makovec, mag. ing. mol. bioteh., iz Bioinstituta, tvrtke u čijoj je djelatnosti i kontrola deklaracija. - Na zapakiranim proizvodima obavezni podaci su naziv hrane, popis sastojaka uključujući i alergene, neto količina, rok trajanja, posebni uvjeti čuvanja, ime ili naziv i adresa subjekta u poslovanju s hranom, zemlja ili mjesto podrijetla, hranjive vrijednosti te dodatni zahtjevi označavanja po drugim propisima. Deklaracija je prvenstveno važna radi zaštite potrošača, ali i zbog upravljanja eventualnim rizicima. Ako se za neku hranu ispostavi da je zdravstveno neispravna, tada se može reagirati i povući ju kako ne bi došlo do većeg problema – navela je Melita Makovec.