Hrvatsko-češko društvo organiziralo je u Češkom domu u Zagrebu književnu tribinu na kojoj je gostovala suvremena češka književnica Magdaléna Platzová, autorica romana Život nakon Kafke koji je 2025. u hrvatskom prijevodu objavila izdavačka kuća Disput. Roman govori o Felice Bauer, zaručnici književnika Franza Kafke, a nadahnut je susretom autorice s njenim sinom te kroz preplitanje činjenica i fikcije donosi novo tumačenje Kafkine biografije. Tribinu održanu uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske vodila je prevoditeljica knjige Mateja Pavlic, dok je osvrt na suvremenu češku književnost posljednja tri desetljeća dala profesorica češke književnosti na Katedri za češki jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Suzana Kos. Istaknula je da početkom 21. stoljeća na scenu stupa nova generacija pisaca koja donosi promjene u češku književnost i nove trendove. Bave se uz ostalo temom međuljudskih odnosa, ali i traumama češko-njemačkih odnosa. Među njima je i velik broj književnica koje tada doživljavaju svoju afirmaciju, a među njima je i Magdaléna Platzová. Rođena je 1972. u Pragu, a nakon završenog studija filozofije radila je kao novinarka i samostalna prevoditeljica te kao urednica književne rubrike u uglednom časopisu Literární noviny. Živjela je u Washingtonu i New Yorku, gdje je predavala književnost na Sveučilištu New York, a trenutno živi u Lyonu. Prvu knjigu priča, Sůl, ovce a kamení (Sol, ovce i kamenje) objavila je 2003. i u njoj piše o Dalmaciji, njenoj prošlosti i sadašnjosti, kao i o vezama s Češkom. Osim romana i kratkih priča autorica je i nekoliko drama i knjiga za djecu. Roman Život nakon Kafke preveden je na deset jezika i u njemu kroz stvarnu biografsku priču o zaručnici Franza Kafke i njezinom obiteljskom nasljeđu promišlja o složenom odnosu između privatnog i povijesnog, osobnog identiteta i kolektivnog sjećanja. Pojasnila je da je Felice Bauer, mlada žena iz dobrostojeće poljske židovske obitelji, manje poznata od drugih žena iz Kafkina života jer je o njoj bilo malo podataka, premda je njena veza s Kafkom trajala pet godina te su se dvaput zaručivali, a razmijenili su i oko 500 pisama. Njih je Felice Bauer sačuvala i nosila sa sobom seleći se iz Češke preko Njemačke i Švedske do SAD-a gdje ih je prodala te su završili kod privatnog kolekcionara, zbog čega se kasnije kajala smatrajući da je time iznevjerila Kafku. Platzová je istaknula da je Felice Bauer bila ključna za Kafkin stvaralački razvoj, a u konačnici se rastrgan između nje i književnosti ipak odlučio za književnost i odbio ući u brak. Tražeći odgovore na pitanja kakav je je život Felice Bauer
vodila nakon njegove smrti kad se udala za drugog muškarca. „Kafka je bio poput sjene koja se nadvila nad obitelj i nisu je se mogli riješiti“, kazala je Platzová, istaknuvši da je sin Felice Bauer kojeg je upoznala mrzio Kafku. Roman također donosi uvid u sudbine Kafkinih prijatelja Ernsta Weissa i Maxa Broda, ali i priču čovjeka uvjerenog da je Kafkin sin.
Magdaléna Platzová kazala je da je roman u svakoj sredini bio drugačije prihvaćen, a da je najbolju recepciju imao u SAD-u gdje mnogi zbog migracija imaju slične priče. Trenutno je u pripremi prijevod na hebrejski i predstavljanje romana publici u Izraelu.
