Na Cetinju, gradu – simbolu crnogorske duhovnosti, kulture i trajanja, u organizaciji JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“, održana je autorska večer istaknutog hrvatskog književnika Borisa Njavra. Ovo književno i kulturno okupljanje potvrdilo je da Cetinje i dalje ostaje otvorena kuća dijaloga, susreta i kulturnih prožimanja Mediterana i Balkana. Zanimanje publike bilo je iznimno – dvorana knjižnice pokazala se premalom da primi sve koji su željeli nazočiti ovom značajnom događaju, što je samo po sebi svjedočilo o ugledu autora, ali i o potrebi suvremenog čitatelja za istinskom, iskrenom i duboko proživljenom književnošću.
U uvodnom dijelu večeri kulturologinja i moderatorica Saša Božović dostojanstveno i nadahnuto najavila je sudionike, a potom pročitala opsežnu i sadržajnu biografiju Borisa Njavra. Podsjetila je da je Njavro predsjednik Društva dubrovačkih pisaca, urednik uglednog godišnjaka Literat, kao i priređivač, urednik i izdavač tridesetak knjiga dubrovačkih autora. Kao pisac, Njavro se dosad predstavio s dvjema zbirkama priča te s dvjema knjigama kolumni i publicističkih tekstova posvećenih Dubrovniku – gradu koji u njegovu stvaralaštvu čini važan i dragocjen segment biografije.
U svom uvodnom osvrtu profesor Veljko Đukanović posebno se zadržao na zbirci priča „Priče o ljubavi i ratu i dvije stare“, istaknuvši da je riječ o djelu koje na 159 stranica gradi intimnu, ali iznimno snažnu književnu ispovijed. Kako je naglasio, Njavro je u tom djelu stvorio malen, ali beskrajno složen mediteranski svijet – svijet u kojem se more i kamen, ljubav i rat, ironija i tuga ne razdvajaju, nego se međusobno prožimaju i stapaju u jedinstvenu životnu cjelinu. To je prostor sjećanja i rana, ali i prostor topline, blage autoironije i ljudske krhkosti.
Nakon Đukanovića, književnik i intelektualac Adrijan Vuksanović govorio je o značenju kulturno-povijesnih i književnih prožimanja Crne Gore i Hrvatske, naglasivši da upravo ovakve večeri pridonose zbližavanju naroda, učvršćivanju međusobnog poštovanja i razumijevanja te potvrđuju da književnost ima moć nadvladati granice i političke podjele. U tom je kontekstu podsjetio da Dubrovnik nikada nije zaboravio glas s Cetinja – onaj glas slobodarskog otpora koji se 1992. godine, u ratnim godinama, jasno čuo kada su Cetinjani pjevali: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, kao čin ljudske i moralne distance prema zlu vremena. O Njavrovoj zbirci priča istaknuo je da su ironija i bol njezine ključne konstante, autentična svjedočanstva jednoga vremena i osobnog iskustva.
Dr. Domagoj Vidović posebno je ukazao na značenje Cetinja kao grada koji čuva jezik i identitet, naglasivši da je jezik temelj svake kulture i narodnog trajanja. Govoreći o Njavrovu stvaralaštvu, istaknuo je njegov snažan osobni pečat, autentičnost izraza i ratno iskustvo duboko utkano u tekstove, ali bez patetike – kroz mjeru, suzdržanost i diskretnu emotivnu napetost.
U završnom dijelu večeri razgovor s autorom vodio je Božidar Proročić. U otvorenom i nadahnutom dijalogu Boris Njavro govorio je o književnosti kao prostoru istine, o bliskosti hrvatsko-crnogorskih veza, o Dubrovniku i Cetinju kao gradovima slične sudbine i duha, ali i o književnosti kao univerzalnom jeziku koji nas treba povezivati. Istaknuo je da su njegove priče istinite, da u njima bljeskaju i istina i bol, ali i ona mirna, suptilna ironija koja je neizostavni dio njegova autorskog rukopisa. Govoreći o ratnom vremenu, naglasio je da je upravo taj glas s Cetinja ostao snažan u očima Dubrovnika i Dubrovčana, istaknuvši da su riječi „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“ bile ljudski vapaj, znak savjesti i dokaz hrabrosti i svijesti onoga časnog dijela Crne Gore i Crnogoraca.
Večer je više puta prekidana dugotrajnim i iskrenim pljeskom publike, koja je aktivno sudjelovala u razgovoru, postavljala pitanja i dijelila vlastite dojmove, čime je ostvarena rijetka i dragocjena interakcija između autora i čitatelja. Na samome kraju večeri, nakon završetka promocije i razgovora s autorom, uslijedio je i poseban čin kulturne razmjene. Boris Njavro nazočnima i ustanovi domaćinu darovao je i podijelio svoja brojna izdanja, ali i izdanja dubrovačkih stvaralaca, čime je ovaj susret dobio dodatnu dimenziju i jednu od najljepših nota večeri.
Istodobno, u znak zahvalnosti i uvažavanja njegova književnog i kulturnog doprinosa, autoru su uručene vrijedne monografije o Crnoj Gori. Ovaj simbolični dar, u ime ravnateljice JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“, uručila je kulturologinja Saša Božović, naglasivši da su ovakvi činovi trajni zapisi uzajamnoga poštovanja, ali i tradicije koje nas trebaju povezivati. Autorskoj večeri Borisa Njavra nazočili su brojni intelektualci, profesori, kulturni djelatnici, kao i predstavnici RTV Cetinje i Televizije Crne Gore, dodatno potvrđujući važnost ovog događaja za kulturni život Prijestolnice.
Ova književna večer na Cetinju još je jednom pokazala da istinska književnost ne poznaje granice, nego u riječima, pričama i ljudskim sudbinama pronalazi zajednički prostor razumijevanja, sjećanja i nade.
