U Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama u organizaciji Općine Hlebine i Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici održano je predstavljanje nove knjige Mladena Pavkovića „Ivan Generalić – najpoznatiji hrvatski slikar u svijetu“.
Iako je ova svečanost održana na samu obljetnicu rođenja ovog velikog likovnog umjetnika i iako se selo Hlebine hvali da tamo i dalje djeluje veliki broj slikara, kojima je Generalić bio uzor, pojavio se tek jedan jedini naivni „umjetnik“ (sic!), što ne i iznenađuje jer u Podravini nitko nije toliko marginaliziran i podcjenjivan (čak i na državnoj razini!) kao ovaj likovni umjetnik, koji je stekao i svjetsku slavu.
Rođen je 21. prosinca 1914. u Hlebinama, a umro u Koprivnici 27. studenoga 1992.
Prvi put je izlagao sa skupinom Zemlja 1931. crteže i akvarele koje karakterizira socijalnokritički realizam blizak težnjama skupine. Poslije je slikao većinom na staklu uljem ili temperom narativne motive iz života na selu, podravske krajolike i drugo. Svjetski je postao poznat početkom pedesetih godina, nakon samostalne izložbe u Parizu. Osnovao je i financirao izgradnju Galerije Hlebine, u kojoj se danas nalazi aneks s oko dvadesetak njegovih kapitalnih djela koje je oporučno ostavio „hrvatskom narodu“. Bila mu je velika želja da se baš ta galerija (što bi bio i red!) nazove njegovim imenom, ali to se na žalost do danas nije ostvarilo, iako su njegovo ime i njegova djela u njegovo rodno mjesto godišnje privukli na tisuće posjetitelja. Kapitalne slike koja je ostavio i koja su izložena u sklopu Galerije Hlebine imaju vrijednost kao „čitavo“ selo! Ali, ni u Koprivnici ni u Hlebinama ne žele da se ova galerija nazove njegovim imenom (sic!), ni toliko godina nakon njegove smrti.
U Koprivnici, kao najpoznatijem podravskom umjetniku i ličnosti iz ovoga kraja, jedva su mu svojedobno dali ulicu od 200-tinjak metara, ali u kojoj nije živio gotovo ni jedan stanovnik! I to nije bilo lako ostvariti. Na moju inicijativu pokrenuta je peticija, osobito među ovdašnjim intelektualcima. Kad sam peticiju odnio tadašnjem gradonačelniku, jednostavno je nije želio ni pogledati, već mi je rekao: Kakvi su to potpisi, što je to? Međutim, zahvaljujući mojoj upornosti uspjeli smo! Ivanov sin Josip na određeni je način čak želio „minirati“ ovu inicijativu, pa je govorio Ivanovoj supruzi da neće doći, ali ona mu je odgovorila- s tobom ili bez tebe Ivan će imati ulicu! I tako je bilo i strasti su se na samom otkrivanju smirile, jer se Joža, koji je stigao u zadnji čas, ponašao kao najbolji sin svoga oca. Kasnije je i jedan seoski trg u Hlebinama nazvan njegovim imenom! Generalić je još za života rekao „zbogom“ Hlebinama i odselio se u susjedni Sigetec, (općina Peteranec), gdje je i na tamošnjem groblju i sahranjen. Iako je dugo živio i radio u ovom selu, općina Peteranec, mu još do danas, kao najpoznatijem stanovniku nije dala ulicu ili trg, a po njemu se ne zove ni jedna kulturna ustanova ili škola! U Sigetcu su jedino njemu u čast nazvali Ribolovno društvo! – kazao je Pavković.
Inače, u cijeloj Koprivničko-križevačkoj županiji nema nekog važnijeg spomena na ovog svjetski poznatog likovnog umjetnika, iako svi i te kako dobro znaju za njega i njegovo djelo, ali ne daju mu, unatoč više inicijativa, ni da se po njemu nazove ni neka kulturna ustanova u županiji. Generalić je izričito zahtijevao da se njegove poklonjene slike iz Galerije Hlebine ne izlažu izvan ovog prostora, ali ni to više ne važi.
Na predstavljanju treće knjige Mladena Pavkovića o velikom slikaru govorili su i prof. Dražen Ernečić i načelnica Općine Hlebine Božica Trnski, dok je u glazbenom dijelu sudjelovao etno duo Gordana i Miroslav Evačić.
