Nakladnik koji je Petra Gudelja pratio niz godina nastavlja s time, naime u povodu 90. rođendana velikog pjesnika Školska knjiga organizirao je predstavljanje njegove nove knjige lirskih zapisa 'Gora oko dvora' koje je organizirano u foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u petak, 29. rujna.
O pjesništvu Petra Gudelja i knjizi lirskih zapisa 'Gora oko dvora' govorili su: dr. sc. Ante Žužul, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige, Gloria Lujanović, književna kritičarka i spisateljica te dr. sc. Damir Pešorda, književni kritičar. Stihove Petra Gudelja kazivat će glumci Siniša Ružić i Joško Ševo te pjesnik Enes Kišević.
Ovakve su bile najave promocije na Culturenetu Ministarstva kulture i medija, a prema podacima nakladnika: „Gora oko dvora, začudna je zbirka dnevnih/dnevničkih zapisa koji su nastali od 13. veljače 2021. do 2. ožujka 2022. uglavnom u pjesnikovu podnebesnom zagrebačkom stanu s pogledom na Medvednicu i šumskoj kući na brdu u Dubravi Pušćanskoj.“
Svojevrsni nastavak životopisa i pjesmopisa Za svojim pjesmama i lirskog dnevnika Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime, Gora oko dvora žanrovski je hibrid odrediv kao poezija u prozi, dnevnik, memoaristika i pripovjedna proza s lirskim elementima. Treći dio toga memoarskog serijala hrvatskog pjesnika koji je živio u Beogradu do 1990. godine, a potom se vratio u domovinu, može se nabaviti s popustom od 10 posto u prednarudžbi u webshopu Školske knjige.
Damir Pešorda: Gudeljeve knjige izlaze kod najvažnijega hrvatskog izdavača – Školske knjige
Donosimo i dio iz predgovora Damira Pešorde: U velikom broju lirskih zapisa u Gori oko dvora sâm se pjesnik jada kako je nezamijećen, neprepoznat i nepročitan u vlastitoj sredini i u hrvatskoj književnosti. Iako na tome tragu o njemu i njegovu pjesništvu posljednjih desetljeća pišu Slobodan Prosperov Novak, Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović i Gloria Lujanović, Damir Pešorda osporava to prilično ukorijenjeno mišljenje.
„Istina je da Gudelj nije dobio zasluženo priznanje, pa ni mjesto u suvremenoj hrvatskoj poeziji, osobito za svoje knjige iz beogradskog razdoblja, no s druge strane njegovo poetsko pismo postaje sve prepoznatije i priznatije u hrvatskoj književnoj javnosti, i to u vremenu kada poezija općenito nije na nekoj cijeni. Gotovo da nema živućega hrvatskog pjesnika koji bi bio cjenjeniji od Gudelja, knjige mu izlaze kod najvažnijega hrvatskog izdavača, kritička je recepcija njegovih djela, unatoč autorovu vajkanju, iz godine u godinu sve bolja, o njegovim djelima pišu se osvrti, diplomski i znanstveni radovi, utemeljena je u rodnom mu Podosoju pjesnička manifestacija njemu u čast. Doduše, ne obasiplju ga baš književnim nagradama, pa ipak je dobio neke (...)“ primjećuje još Damir Pešorda.
Dodatni razlog za ignoriranje Petra Gudelja autor predgovora pronalazi u „imotskom eruptivnom talentu koji ne sjeda baš najbolje arbitrima hrvatske kulturne scene, gospodarima hrvatske književnosti, kako ih Gudelj na jednome mjestu naziva”. Uspoređuje ga s Tinom Ujevićem koji je književnu besmrtnost stekao tek nakon smrti i Ivanom Raosom kojega se nikad nije primjereno vrednovalo.
U toj memoarskoj prozi s lirskim elementima pjesnik opsesivno traga za kućom u šumi podno Medvednice, za grobnim mjestom pred crkvom u Podosoju, za priznanjem unutar kanona hrvatske književnosti…Upravo ta trojica pisaca, koliko god različita bila, ističe Pešorda, imaju nešto zajedničko što ih čini jedinstvenima u okviru hrvatske književnosti – to je ta „mitska i mitotvorna žica, ta prisnost s nebom i zemljom, s kljenom i grabom, s jarcem i vukojarcem, s burom i ilinštakom, s brojalicom i bajalicom, s križem i vilinskim svijetom istodobno.
Miroslava Vučić: Petrova poezija je dar i uvijek isti zanos
Zanimljivo je i što kaže Miroslava Vučić: „Poeziju Petra Gudelja čitam od 16. rođendana za koji sam od prijatelja dobila Petrovu zbirku Pas, psa, psu objavljenu tri godine nakon mojeg rođenja. Pamtim taj zanos, silno uzbuđenje što je strujalo mojim bićem dok sam čitala početak pjesme u prozi napisane u Beogradu godinu dana prije mog rođenja, koja počinje ovako: Svake noći Isus sađe na zemlju i položi ruke na tjemena beznadno pobunjenih. Tada nisam znala da se i tako može pisati, i to na hrvatskome”, kaže Miroslava Vučić, urednica kojoj Petar Gudelj redovito šalje svoje nove rukopise već dvadeset godina.
S tim pjesničkim velikanom upoznao ju je dr. sc. Ante Žužul 2003. godine u Školskoj knjizi, a već sljedeće godine izišla im je prva zajednička knjiga, glasovite izabrane pjesme Pelazg na mazgi. Na pitanje kako je raditi s Petrom i biti njegova prva profesionalna čitateljica, koje joj postavljaju mnogi ljubitelji njegove poezije, Miroslava Vučić odgovara: „Još me drži onaj mladenački zanos, ono silno uzbuđenje i uvjerenje da je Petrova poezija dar kojim mi se svemir ispričava jer nisam rođena u vrijeme Tina Ujevića, Marije Jurić Zagorke, Antuna Branka Šimića, Silvija Strahimira Kranjčevića…” riječi su Miroslave Vučić.
Vrhunska pjesnička djela toga mističnog Mediteranca i plemenitoga gorštaka, erudita koji u tančine poznaje grčke i rimske mitove, biblijski svijet i ilirsku dušu svoga zavičaja, a vlastite stihove izgovara karizmatično, napamet, kao da ih kleše u kamenu, izlaze u nakladi Školske knjige dva desetljeća. U toj su izdavačkoj kući, koju pjesnik zove rodna kuća mojih knjiga i od milja joj nadijeva ime Žužulište, uz već spomenuta djela objavljene i zbirke Sve što si donio iz planine, Kada se sunce ženilo (cvjetnjak usmenih lirskih pjesama), Pelazg na mazgi, Da zađe Mjesec, da izađe Sunce, Imotska knjiga i Munje i naranče.
Više o temi: Nova knjiga Petra Gudelja: - Školska knjiga - tu za vas (skolskiportal.hr)
