Jedan svoj,noviji, veći ciklus, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, nazvao je Lirske apstrakcije, riječ je dakako o spontanim oblicima nefigurativnog slikarstva, a koji sve više zauzimaju istaknutu poziciju u njegovom opusu.Riječ je o nizu ulja i akrila na velikim formatima, od jednog metra na više, vrlo različite motivike i kolorističkih rješenja, uz izrazitu dinamiku dešavanja, koju karakterizira povećana ili iznimno povećana pokretljivost formi, snažni ritam, naime, Žunjićeve sliku vriju, one su vulkan koji će uruptirati uzavrelu lavu u prostor izvan slike. Doista, na Žunjićevim slikama nema mira, nema odmjerenosti, utihe, spokoja, idiličnosti, one sjajno govore o strukturi današnjeg svijeta, naprijed i samo naprijed, bez obzira na žrtve, one prikazuju uznemirenost i nespokoj današnjeg svijeta, koji se neprestano kreće jer ako zastane prestati će postojati.
Golema energija kruži između raznoliko oblikovanih formi, u iznimnoj bogatoj kolorističkoj paleti, u ciklusu gdje je svaja slika zasebni i neponovljivi svijet za sebe.Poneko će stjecati dojam kako slikar dopušta bojama, njihovima potočićima, trakama, mrljama da same stvore svoj novi svijet, međutim, istina je drugačija, Žunjić u potpunosti kontrolira svaku točku, svaku fleku, svaki potez kistom u realizaciji slike na kojoj se zrcali svijet današnjice. Doista, na Žunjićevim slikama nema slučajnostri, sve je namjerno.
Veliki format posebice omogućuju isticanje nemjerljive energije koja protječe kroz sve Žunjićeve slike, negdje više, negdje manje, ali protok i gibanje, uvijek su tu i nema nema niti nepokrivenog centimetra bojom i gibanjem.Istaknuo bih još jedan važan elemernt kod ovoga ciklusa,mnoge od ovih slika odaju dojam izvrsno odabrane podloge za moderna scenografska rješenja, posebice za koncerte i baletne predstave.
