U Kerameikonovoj galeriji K10 u Varaždinu u subotu, 8. kolovoza 2026. godine, u 19 sati bit će otvorena samostalna izložba keramike autorice Sanje Lovrenčić pod nazivom „Pločice su kao dani“. Izložba će biti postavljena u Galeriji K10 (Kukuljevićeva 10) do 12. rujna 2026., a publici će predstaviti novi ciklus keramičkih radova jedne od najistaknutijih hrvatskih književnica i prevoditeljica koja se posljednjih godina intenzivno posvećuje i umjetničkoj keramici.
Kustosica izložbe je Iva Valentić, dok koordinaciju potpisuju Željka Bračko i Smiljana Brezovec Meštrić.
Organizator izložbe je KERAMEIKON – Hrvatsko keramičarsko udruženje iz Varaždina, koje kroz djelovanje Galerije K10 kontinuirano predstavlja suvremeno keramičko stvaralaštvo domaćih i međunarodnih autora. Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Varaždina i Varaždinske županije.
Svi zainteresirani pozvani su na otvorenje izložbe u subotu, 8. kolovoza, u 19 sati, kada će imati priliku upoznati autoricu i razgledati njezin najnoviji keramički ciklus. KERAMEIKON je grupni član Međunarodne akademije za keramiku (IAC) sa sjedištem u Ženevi te već dugi niz godina kroz izložbeni program Galerije K10 promiče suvremenu umjetničku keramiku i afirmira hrvatske keramičare na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Sanjina keramika
Sanja Lovrenčić, naša poznata spisateljica, posljednjih se godina uspješno bavi i keramikom. Njezini su radovi bili izloženi na nizu zajedničkih izložbi, a sad po prvi put izlaže dio svog opusa na samostalnoj izložbi. Jezgra i ishodište ove izložbe njezini su radovi nastali kao dnevnički zapisi u keramici. Ideja je to i proces, kojim se, kroz raznolike mijene pristupa i korištenog materijala, sustavno bavi od 2014. godine do danas.
Kada pomislimo na dnevnik zabilježen u keramici, na pamet nam mogu pasti primjeri iz prošlosti, Sumerani i njihovo klinasto pismo, ili brončanodobna Kreta i njihov Linear B.
Ali Sanja je napravila nešto što još nismo imali prilike vidjeti: ona prilazi mediju gline onako kako prilazi i svom spisateljskom radu: preko muzike. Njezina se unutarnja polifonija očituje i u odabiru okvira unutar kojeg želi djelovati: svakodnevno uranjati u taj medij, i u načinu na koji djeluje: na odabranom formatu pločice bilježiti stvarnost i procese koji prolaze kroz njezine rezonantne filtere.
Ta rezonancija sa stvarnošću prikazana kroz medij keramike bazira se na dodiru kojim prvo demijurški stvara novi prostor: pločicu, a zatim u nju urezuje, 'zapisuje' svoj karakteristični, skoro pa notni zapis koji gledatelj može detektirati kao val, kao pejzaž, kao ornament. Iza toga , što se nama izvana čini kao 'novi notni zapis', zapravo se nalazi višegodišnje intenzivno razmišljanje o različitim vizualnim odnosima i umjetnosti općenito, čemu svjedoči i Sanjin tekst „Mali traktat o uzorcima“, objavljen na kraju romana Ardura; uzorke o kojima u njemu govori može se shvatiti doslovno, ali i kao metaforu za elemente bilo kojeg umjetničkog stvaralaštva.
Podloga za središnji, dnevnički, ciklus izložbe Pločice za zimu keramičke su pločice dimenzija c. 10x10 cm. Realizirane su u tjednim serijama po sedam, a svakim novim tjednom autorica nešto mijenja: metodu oblikovanja (reljef, perforacija, crtež iglom), vrstu gline, vrstu boje (kojom se služi vrlo suzdržano), tehniku glaziranja. Prije rada nastaju skice. Sama količina skica dozvoljava odabir. Zatim priprema gline, osluškivanje materijala, dijalog. Sanja radi zajedno s materijalom. Pita ga o svojim zamislima, on odgovara. Otvara se polje slobode, ali i učenja o mogućem i nemogućem.
Nakon Pločica za zimu granaju se raznoliki eksperimenti – istraživanja u raku tehnici, smišljanja vlastitih postupaka kontrastiranja površina, slaganja pločica u slojeve, igre perforacijama. Polazeći od jednostavnog komada gline provučenog kroz prešu, autorica smišlja uvijek nove odnose, inspirirajući se ritmovima (Boogie-Woogie), prirodom (Priče o vodi, More, more!), japanskim drvorezima (Vodopadi), barokom (Skice za kraljičin vrt), pojedinim slikarskim djelima (Hommage a Nolde). Njezini radovi nastaju u malim serijama – iskušavši jednu mogućnost, jedan smjer razmišljanja u materijalu, prelazi na nešto novo.
Pločice su otvorile put u različite oblike koji promatrač neće nužno povezati s pločicama, ali su prisutne u koncepciji i pristupu. Proces nastajanja u prvoj je fazi identičan nastanku ravnih pločicama, ali nakon toga dolazi do različitih intervencija i u sam oblik, što ponekad prati korištenje glazura za duboke slojeve. Tako su nastala Tri zimska jezera, neke varijacije na često prisutnu temu gradskih prozora, Dvorišta moga djetinjstva, Crni cvijet. Sve što vidimo na ovoj izložbi ima u sebi element pločice, bez obzira bilo to eksplicitno vidljivo ili ne promatraču, element muzike, te element eksperimenta. Ta je višeslojnost karakteristika cjelokupnog ovdje predstavljenog opusa.
Iva Valentić
