Na izložbi u Muzeju Mimara od 16. do 28. listopada biti će prezentirano 55 fotografija nastalih između 2009. i 2018. godine, kao rezultat putovanja Branka Kladarina u indijski dio Himalaje – Ladakh i pustinjski Rajasthan. Poput dvaju antipoda koji se nadopunjuju, na fotografijama se mogu vidjeti zagasite boje, asketizam i mirnoću stanovnika Ladakha s jedne strane, a s druge raskoš i šarenilo stanovnika Rajasthana.
Putujući Indijom autora su privukle dvije vizualno sasvim oprečne skupine ljudi: prvu čine stanovnici Ladakha, najsjevernije indijske pokrajine smještene među planinama Himalaje, a drugu stanovnici Rajasthana, pustinjskog dijela Indije uz granicu s Pakistanom. Snažan koloristički kontrast koji ove dvije indijske skupine ispoljavaju vizualno je vrlo dojmljiv: u budističkom, visokoplaninskom i asketskom Ladakhu, koji kulturološki pripada Tibetu, dominira kestenjasta boja odora budističkih redovnika, žene se u pravilu ne kite nakitom (osim u svečanim prigodama, vjenčanjima i drugim proslavama), a muškarci su često izbrijanih glava i nikada ne puštaju bradu niti brkove. Suprotno tome, u hinduističkom Rajasthanu, čijim zapadnim dijelom dominira pustinja Thar, ljudi kao da naglašenim koloritom i šarenilom žele kontrastirati monokromnoj žućkastoj boji pustinjskoga pijeska: žene gotovo da se natječu koja će obući šareniji sari i koja će svoje ruke ukrasiti sa što više nakita, dok muškarci glavu uvijek stavljaju raznobojne turbane i redovito puštaju dugačku bradu i brkove. Pogled u ta dva kontrastna lica Indije tema je fotografske izložbe Dva lica Indije
O autoru:
Branko Kladarin (Zagreb, 1960.), povjesničar umjetnosti, konzervator, skladatelj i dirigent, putopisac i fotograf.
U prošle 22 godine pisanja za časopis „Meridijani“ objavio je 60-ak putopisa popraćenih s gotovo 1000 fotografija, te je postao jednim od naših najcjenjenijih i najdugovječnijih putopisaca. U svojoj fokusiranosti na daleka i ekstremno izolirana područja euro-azijskog kontinenta, poput neumornog i iskonskog pustolova Branko Kladarin je često bio u pogibeljnim situacijama, a sve s ciljem da nam sa svojih putovanja donese jedinstvene putopise u kojima je na stručan, a istovremeno zanimljiv i topao način, obrađivao teme iz dalekih krajeva.
Tako je, primjerice, na Šri Lanki umalo nastradao u ratnom sukobu između Singaleza i Tamilskih tigrova, u Gruziji se penjao po nepristupačnim vrletima Kavkaza, u planinama Kirgistana s lokalnim je nomadima-pastirima čuvao stada ovaca i koza, na mističnom otoku Borneu popeo se na najviši vrh jugoistočne Azije – Mt. Kinabalu, u Rajasthanu je na devama jahao kroz pustinju Thar, na Tibetu prkosio kineskoj okupaciji, a u dalekom Sibiru danima pješačio zaleđenim jezerom Bajkal na -30° C. Posljednjih nekoliko godina Branko Kladarin redovito odlazi u najizoliranija područja indijske Himalaje (Ladakh, Spiti, Zanskar), koja su postala njegova trajna inspiracija.
Rezultat njegova putovanja u zaleđeni Sibir zimi 2007. godine bila je izložba fotografija „Sibirski triptih“ prezentirana javnosti u Zagrebu (Muzej Mimara) i Vinkovcima (Gradski muzej). Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (Croatian freelance artists association). Živi u Zagrebu.
