|
U Arheološkom muzeju u Zagrebu izvršeno je osiguranje Zagrebačke lanene knjige (Liber Linteus Zagrabiensis) koja je bila je izložena u posebnom okviru sa zaštitom od specijalnog stakla i položena na čvrstu čeličnu konstrukciju pod kutem od 60°. Tijekom potresa nije oštećena, no zbog mogućih daljnjih podrhtavanja tla ili naknadnih oštećenja prostora u kojem je izložena, pohranjena je u svoju, već postojeću, zaštitnu ambalažu zajedno s uređajem za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta. S obzirom na to da je konstrukcija zaštitnog okvira sa staklom teška oko 150 kilograma i dimenzija 400x80 cm, na osiguravanju Zagrebačke lanene knjige radilo je 6 djelatnika Arheološkog muzeja u Zagrebu. Dosadašnji podatci, koji se očitavaju na uređaju za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta svakih 15 minuta, nam govore da nije došlo do prevelikih odstupanja niti relativne vlage niti temperature. Nakon procjene statičara, kojeg u Arheološkom muzeju očekujemo u četvrtak 26. ožujka 2020. godine, odlučit ćemo o eventualnom izmještanju u sigurniji prostor. Tzv. Zagrebačka mumija koja se nalazi u Etruščanskoj sobi Arheološkog muzeja u Zagrebu zajedno s Zagrebačkom lanenom knjigom također tijekom potresa nije oštećena.
Među najpoznatijim izlošcima u Arheološkome muzeju svakako su takozvana Zagrebačka mumija i Zagrebačka lanena knjiga. Ove dvije starine, iako se vode u Egipatskoj zbirci, izložene su u zasebnoj prostoriji posvećenoj etruščanskim spomenicima.
Riječ je o egipatskoj mumiji koja je u Narodni muzej u Zagrebu, čiji je današnji sljednik Arheološki muzej u Zagrebu, pristigla 5. kolovoza 1862. godine, zajedno s povojima i sljedećim pratećim inventarom: preostali dio neispisanih lanenih povoja; vrlo oštećena Knjiga mrtvih. Nije, međutim, moguće potvrditi da ovaj pogrebni papirus i pripada zagrebačkoj mumiji. Papirus je ispisan hijeroglifskim i hijeratskim pismom, a naslovljen je na bračni par Paher-Khonsua, božanskog krojača iz Tebe i njegovu ženu Nesi-Khonsu. Uz mumiju su još bili dijelovi i grumenje balzama; ostaci pogrebnog vijenca od lišća i cvijeća; sitni ulomci drva i štuka koji su pripadali polikromiranom sarkofagu; modrozelene perlice koje su ukrašavale mumiju; glava mumificirane mačke.
Mumiju i njene povoje kupio je Mihael pl. Barić (Barich) 1847. ili 1848. godine, tijekom svog boravka u Egiptu. Do njegove smrti 1859. godine mumija i njezini povoji nalazili su se u njegovoj privatnoj zbirci u Beču, a potom su oporučno darovani Narodnom muzeju u Zagrebu.
1998. god. dr. Nazzareno Gabrielli iz Instituta za znanstvena istraživanja Vatikanskih muzeja obavio je složeni restauratorski zahvat, spasivši tijelo mumije od ubrzanog propadanja.
Tijelo je prilikom postupka mumifikacije bilo obavijeno ispisanim lanenim povojima na etrurskom jeziku. Ti povoji čine zaseban spomenik tzv. Liber linteus Zagrebiensis ili Zagrebačku lanenu knjigu. Kako je i na koji je način Egipćanka došla u kontakt s Etruščanima i njihovim pogrebnim ritualima nije poznato. No, obzirom na dataciju u otprilike 390. g. pr. Kr. moguće je pretpostaviti kako je u Egiptu u to vrijeme postojala manja kolonija Etruščana.
Zagrebačka lanena knjiga - Liber linteus Zagrabiensis pristigla je u Narodni muzej u Zagrebu zajedno s mumijom i pratećim inventarom. Dužina rastvorene knjige iznosi 340 cm, a širina razrezanih traka varira do 35 cm. Tekst je raspoređen u 12 stupaca koji imaju različit broj redaka, od 26 do 35. Slova su ispisana crnom tintom, dok su tintom cinober boje označene linije koje uokviruju red svakog stupca. Platno s tekstom sačuvano je u pet naknadno razrezanih traka kojima je bila ovijena Zagrebačka mumija.
Laneni povoji Zagrebačke lanene knjige najduži su sačuvani rukopis etruščanskog jezika s oko 1130 riječi. Ujedno su jedini preostali etruščanski tekst s literarnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba.
Etruščanski karakter teksta na povojima, prvi je utvrdio bečki egiptolog Jakob Krall 1892. g. nakon čitavog niza bezuspješnih pokušaja. Tekst povoja vjerojatno predstavlja obrednik s uputama koje su primjenjivane u svetim obredima Etruščana. Paleografskom analizom u tekstu se mogu prepoznati imena nekih bogova etruščanskog panteona uz čija se imena spominju neki žrtveni darovi i nadnevci koji se odnose na dane pojedinih svetkovina.
Foto: Arheološki muzej u Zagrebu
|
