Marija Barić
Ovaj tjedan otpočeo je crnim brojkama i u Varaždinskoj županiji. Koronavirus je pokosio nekoliko desetaka ljudi i među njima i nekoliko poznatih Varaždinaca. Otišao je Rudolf Kirić, poduzetnik po vokaciji i osnivač tvrtke Gumiimpex, Zlatko Vidaček, osnivač i suvlasnik Gastrocoma, te Miljenko Vitković, vlasnik Lobisa. Nekoliko dana ranije otišao je i najpoznatiji varaždinski kapucin pater Zvonimir Bono Šagi. Iako ne od posljedica koronavirusa preminuo je i ugledni varaždinski ginekolog Damir Mamuzić, inicijator i dugogodišnji predsjednik Hrvatsko-njemačkog društva, te poznati Rotarijanac. Otišli su u tišini i bez velike pompe, pa čak i zasluženog oproštaja. Zbog epidemioloških mjera nije bilo rodbine, prijatelja i sugrađana na ispraćaju do njihovih posljednjih počivališta.
Tužna su ovo vremena, puna neizvjesnosti i neke tihe strepnje, vremena u kojima svi gubimo, a najviše mladi i djeca jer što može zamijeniti srdačan stisak ruke, zagrljaj, šetnju gradom i susrete s prijateljima? Patnja oboljelih i zbog oboljelih i strepnja od ishoda sve nam se više primiču.
Zasipaju nas brojevi, testiranih, oboljelih, umrlih... Nismo svjesni koliko je dobro kada ti brojevi ne govore o nama samima, a i ta sigurnost je lažna...
Prestravljeni smo i želimo ne vjerovati. Ma nije moguće. Nije istina. Žele nama manipulirati. Ali kada bi i bilo tako ima li pomoći? Ta bespomoćnost je očajna. Kako se obraniti? Kamo pobjeći?
Čak i ovi jesensko-zimski dani postaju sumorniji. Sivilo, a istodobno borba za preživljavanje u svakom smislu. Optimizam posustaje. Želje i mogućnosti u sve su većem raskoraku. Želimo vidjeti da svijet ide na bolje i vjerovati samo dobrim vijestima.
Sve što nas sputava ne godi, naprotiv, izaziva u nama otpor. Ljudi smo, želimo slobodu, zdravlje, obilje. Zato moramo biti odgovorni.
Kada bismo znali da nešto djeluje, bismo li se povinovali bez pogovora. Zasigurno bi. Ali vjerovati nekome tko ni sam ne zna, to je teško. A čini se da nitko i nigdje ništa ne zna.
Svijet je u rasulu. Sve je pomalo morbidno. I ta politika i znanstvenici i ljudi. Nitko nije pametan i nitko ne može likovati. Samo da znamo do kad. Je li cjepivo rješenje za krizu kakve nije bilo otkad je svijeta?
Što bismo iz toga trebali naučiti? - Bezbroj je pitanja bez odgovora. Uvedene su nove epidemiološke mjere, ali hoće li donijeti manje oboljelih ili iskorijeniti virus? Samo da brojke budu manje.Odgovornost nas samih nikad nije bila veća. Utješno je jedino što nada, uistinu još uvijek i unatoč svemu, umire posljednja.
