Ante Gavranović
Nakon izbora očekuje nas, u svakom slučaju, nova Vlada. Narednih 12 mjeseci – dakle prva godina djelovanja nove Vlade - ključni su za pokretanje promjena i razvojni skok koji je Hrvatskoj potreban. Nova Vlada mora od samoga početka jasno postaviti svoje prioritete, Gospodarstvo s pravom očekuje da će svaka mjera imati svoju konzistentnu potku u rokovima i kontrolnim točkama njihove realizacije.
Činjenica je da, uz određene modalitete i raznolikosti, programi svijh relevantnih političkih stranaka navode nekoliko temeljnih ciljeva Vlade za naredno mandatno razdoblje. Ti ciljevi uključuju ostvarivanje stabilnog i trajnog gospodarskog rasta, stvaranje novih i kvalitetnih radnih mjesta, zaustavljanje iseljavanja i demografsku obnovu te društvenu pravednost i solidarnost.
Sudeći prema nemuštoj i često dosadnoj kampanji i u novim će uvjetima prevladavati ideološka i svjetonazroska pitanja. Ipak, postoji nada – s obzirom da tako „diše“ najveći dio stanovništva – da gospodarska i financijska pitanja konačnu dobiju prevagu u našem društveno-političkom okruženju?
Hrvatska je, nažalost, zadržala neslavno 60. mjesto na nedavno objavljenoj ljestvici konkurentnosti. Od 20 indikatora koji su sastavnice konačne (pr)ocjene Hrvatska je na posljednjem mjestu u tri vrlo važna područja: odnosi se na tržište rada, poslovno upravljanje te stavove i vrijednosti (po pitanju globalizacije, otvorenosti prema stranim idejama i fleksibilnosti prema izazovima, zatim razumijevanja nužnosti ekonomskih i društvenih reformi te vrijednosnoga sustava važnog za kompetitivnost. Rasterećenje poduzetništva
Uz to, po navodima Instituta za razvoj poslovnog upravljanja iz Lausanne (IMD), ključno je usmjerenje na bitnih pet točaka i izazova: reforma javne uprave i teritorijalnog ustroja države uz digitalizaciju; jačanje sektora važnih za samodostatnost, prvenstveno sektora hrane, lijekova i javnoga zdravstva; jačanje investicija privatnog sektora kroz fondove rizičnog kapitala, poslovnih anđela I crowfunding; reforma pravosuđa; suradnja akademskog poslovnog i vladinog sektora u jačanju inovativnosti I konkurentnosti.
Ulaganje u generatore rasta
Činjenica je da se dvije najjajče stranke zalažu za olakšavanje uvjeta poslovanja poduzetnicima i ulagačima. Kroz daljnje smanjenje neporeznih davanja dodatno će se rasteretiti građane, poduzetnike i obrtnike, a mjerama koje se odnose na poslovno okruženje pojednostavit će se postojeći regulatorni zahtjevi, smanjiti troškovi uklanjanjem prepreka ulasku u pojedine sektore, te će se spriječiti uvođenje novih administrativnih opterećenja. Poduzetnici, preko HUP-a i HGK-e, pozdravljaju takva opredjelejnja. Pritom se nadaju da nije riječ samo o predizbornim obećanjima.
Drugo, konkretnim mjerama političke stranke obećavaju ulaganjai u generatore rasta - jedan od najvećih potencijala rasta ima poljoprivreda i zato će neiskorištene poljoprivredne površine biti stavljene u funkciju prema jasno utvrđenim kriterijima, a velik je prostor za rast i u turizmu u kojem se prihodi mogu udvostručiti ulaganjem u smještajne kapacitete, širenjem ponude i produljenjem sezone. Možda ponešto jače i određenije u programima se ističe i naglasak na novu proizvodnju s višom tehnološkom i dodanom vrijednošću, što uključuje i povećani izvoz. Uz potrebu jačanja samodostatnosti (što je napose došlo do izražaja za vrijeme pandemije) navodi se i da će Vlada (bez obzira kojag predznaka) osobito poticati hrvatske izvoznike koji daju veliki doprinos gospodarskom razvoju zemlje. U programima se stoga naglašeno ističe da se hrvatski model gospodarskog rasta treba bazirati na izvozu.
Treće, svi akteri se zaklinju će poduzimati mjere u cilju povećanja učinkovitosti institucija, što uključuje pojednostavljenje pravila i ubrzanje rada administracije i sudova, digitalizaciju svih procesa, e-usluge, povezivanje svih tijela državne uprave kako bi građani i poduzetnici dobili brzu i kvalitetnu uslugu. To ukljujučuje i regionalni preustroj ukupne državne uprave. Svi su dosad lomili zube na tom obećanju.
Otvoreni nesporazumi oko ulaganja
Iz programa političkih stranaka nismo iščitali da su ulaganja strateška okosnica ove Vlade, iako se to podrazumijeva. Pritom se moramo prisjetiti nekih elemenata (slabosti) koje su iskazane u svim dosadašnjim nastojanjima da zainteresiramo širi krug stranih i domaćih investitora. Prvo, da strani ulagači imaju interes za ulaganje u hrvatski gospodarski prostor, ali po svojim pravilima igre. I drugo, Hrvatska se nije jasno opredijelila kakva ulaganja imaju prioritete, kakav kapital želimo, (spekulativni ili realni), i koji su stvarni nacionalni gospodarski interesi.
U svim tim razgovorima zapostavljana je jedna bitna komponenta: nije se vodilo mnogo brige o domaćoj industriji i njenim potencijalima, pa i njenoj ulozi u svim najavljenim investicijama. U pogodovanju interesima stranih ulagača taj se problem i dalje zaoštrava, pa se tako nedorečenom politikom ozbiljno ugrožavaju i postojeća radna mjesta.
Pred kreatorima gospodarske politike stoga stoje brojna otvorena pitanja na koja tek treba odgovoriti. I dalje je nepoznato kako Hrvatska planira ostvariti novi model gospodarskog rasta s obzirom da je stari preživio i pokazao svoju neučinkovitost. Osim ovih kratkoročnih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljniji odnos zaposlenih i umirovljenika, koji sada iznosi 1,18 prema 1 s tendencijom sve većeg približavanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.
Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu. Očito je da će bilo koja Vlada morati preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez stranačkih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu realnu dozu optimizma u našu svakodnevicu.
