O armenskom iseljeništvu
O, armenski narode!
Spasenje tvoje – u snazi tvoga jedinstva!
Klasik armenske književnosti Jegiše Čarenc (1897. - 1937.)
Armenci se još od davnina nastanjuju diljem svijeta iz različitih razloga. Danas je teško pronaći zemlju u kojoj nisu ostavili svoj trag. U svojim novim domovima Armenci su se aktivno uključili u društva domaćina – radeći, stvarajući i prihvaćajući lokalne kulture – a pritom su istodobno očuvali vlastiti nacionalni i duhovni identitet. Armenske zajednice predstavljaju primjer kulturne sinteze koja je obogatila narode među kojima su živjeli i među kojima i danas žive.
Armenski narod već tisućljećima služi kao jedinstven most između Istoka i Zapada. Zbog gubitka državnosti i brojnih stranih invazija, armenske su se zajednice počele oblikovati u susjednim zemljama i drugim regijama još u srednjem vijeku. Stotine tisuća Armenaca koji su preživjeli genocid pronašle su utočište u različitim dijelovima svijeta, stvarajući ono što se danas naziva „klasičnim iseljeništvom (dijasporom)”. Zemljopisni se opseg toga iseljeništva poslije proširio nakon raspada SSSR-a te kriza na gospodarskom i regionalnom planu koje su uslijedile. Danas armenske zajednice čine jednu od najvećih iseljeništva na svijetu.
Armensko se iseljeništvo (arm. Spjurk) odnosi na armenske zajednice izvan Republike Armenije. Broji oko 7 milijuna ljudi, čime nadmašuje broj stanovnika same Armenije (početkom 2019. – oko 3 milijuna). Oni žive u više od 100 zemalja, u kojima djeluju desetci općearmenskih (panarmenskih) i duhovnih središta, stotine građanskih i domoljubnih organizacija te oko tisuću škola, znanstvenih i obrazovnih ustanova, športskih i kulturnih saveza te dobrotvornih i društveno-političkih organizacija. Najveće se zajednice izvan domovine nalaze u Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Francuskoj. U Rusiji se približno nalazi 1-2,5 milijuna (koordinacijska organizacija – Savez Armenaca Rusije), u SAD – više od 1 milijuna, u Francuskoj – 500 tisuća, na Bliskom istoku stotina tisuća. Zanimljivo je da su Armenci drugi najveći narod u Libanonu, a armenski jezik priznat je kao manjinski jezik u Libanonu, Iraku, na Cipru te u Ukrajini, Rumunjskoj, Mađarskoj i Poljskoj.
zemljovid Armenija iseljenistvo
Zemljovid armenskoga iseljeništva diljem svijeta
Armensko iseljeništvo održava tijesne veze s domovinom putem nacionalnih škola, medija, kulturnih, znanstvenih i športskih organizacija. Uspostavljena je suradnja, primjerice, između armenskih znanstvenika iz iseljeništva i istraživačkih centara u Armeniji. Provodila se razmjena stručnjaka radi održavanja predavanja i provođenja istraživanja. Mnogi znanstvenici iz iseljeništva izabrani su za članove Akademije znanosti Armenije. Godine 1964. u Armeniji je utemeljen Odbor za kulturne veze s iseljeništvom te su pokrenute novine „Hajreniki dzajn” (‘Glas domovine’) koje su izvještavale o događajima kako u iseljeništvu, tako i u domovini.
Ojačane su književne veze između književnika u Armeniji i onih u iseljeništvu. U Armeniji su objavljena djela autora kao što su William Sarojan (1908. – 1981.), Alisija Kirakosjan (1937. – 2014.), Charles Aznavour (1924. – 2018.), Karapet Sital (1891. – 1972.), Levon Mesrop (1880. – 1960.) i dr. Književnost armenskoga iseljeništva sastavni je dio armenske književnosti.
Kazališne, glazbene i folklorne skupine iz Armenije često su gostovale u zemljama u kojima živi dijaspora. Organizirane su i umjetničke izložbe. Armenske Crkve također su odigrale važnu ulogu u jačanju veza između Armenije i iseljeništva.
Prepoznajući važnost armenskoga jezika i kulture za nacionalno očuvanje, zajednice armenskoga iseljeništva nastojale su utemeljiti i održati obrazovne ustanove, folklorne skupine i ansamble. Među najpoznatijim armenskim obrazovnim ustanovama u iseljeništvu ističu se koledž „Hajzakjan“ u Bejrutu (utemeljen 1955.), Obrazovni institut „Melkonjan“ na Cipru (1924.) te škola „Mourad-Rafaeljan“ u Veneciji (1836.). U tim ustanovama armenska djeca iz različitih zemalja iseljeništva stječu obrazovanje na armenskom jeziku. Danas armenske škole različitih razina djeluju i u zemljama Latinske Amerike, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i dr.
Mnogi su armenski umjetnici stekli svjetski ugled. U Francuskoj su priznanje na području slikarstva stekli bakrorezac Edgar Chahine (1874. – 1947.), pejzažist Armis (Armenak Misirjan) (1901. – 1977.), apstraktni umjetnici Jean Carzou (Garnik Zulumjan) (1907. – 2000.) i Jean Jansem (Hovanes Semerdžjan) (1920. – 2013.), kipar Hakob Gjurdžan (1881. – 1948.) i drugi. U SAD-u su se istaknuli umjetnici Arshile Gorky (Vostanik Adojan) (1904. – 1948.) i Hovsep Pušman (1877. – 1966.) te filmski redatelj Ruben Mamuljan (1897. – 1987.); u Libanonu umjetnik Harutjun Kalenc (1910. – 1967.); a u Italiji umjetnik Girardo Orakjan (1901. – 1962.), kiparica Nvard Zarjan (1917. – 2005.) i filmski redatelj Gian-Carlo Kojumdžjan (1919. – 2005.) i dr.
Brojne glazbene skupine, glazbenici, skladatelji i izvođači djelovali su i još uvijek djeluju u različitim zajednicama iseljeništva. Svjetsku su slavu stekli pjevačice Lili Čukasjan (1921. – 2012.), Lucine Amara (1925. – 2024.), Cheryl (Cher) Sarkisjan (1946.), Serj Tankjan (1961.), skladatelj Alan Hovaness (1911. – 2000.) (SAD), pjevač Charles Aznavour, skladatelj Georges Garvarenc (1932. – 1993.) te orguljaš Berj Perč Zamkočjan (Francuska) (1929. – 2004.).
Amaterske kazališne družine i folklorne skupine već dugo djeluju – i nastavljaju nastupati i danas – u pojedinim armenskim zajednicama. Primjerice, „Moskovsko armensko kazalište“, „Gavit“ i dr. (Rusija). Mnogi su njihovi voditelji stekli obrazovanje ili usavršili svoje profesionalne vještine u domovini. Izdavali su se i izdaju novine i časopisi na armenskom jeziku u različitim zemljama. Najstariji je armenski časopis „Bazmavep“, glasilo Mkhitarističke kongregacije iz Venecije, koje izlazi od 1843. godine. Među ostalim publikacijama koje su izlazile ili izlaze npr.: „Hairenik“ (New York), „The Armenian Review“ (Boston), „Asbarez“ (Fresno), „Alik“ (Teheran), „Marmara“ (Istanbul), „Ashkhar“ (Pariz), „Ararat“ (Bejrut), „Jerkramas haeren“ (Rusija) i mnoge druge. Armensko iseljeništvo čuva svoj nacionalni identitet putem jezika, vjere, tradicije i institucija posvećenih sjećanju na genocid. Zajednice pružaju gospodarsku, humanitarnu i političku potporu Armeniji, a Armenija armenskomu iseljeništvu te sudjeluju u dobrotvornim i infrastrukturnim projektima.
Armenia iseljenistvo
Godine 2008. u sustavu je armenske vlade postojalo Ministarstvo dijaspore Republike Armenije koje je 2019. ukinuto. Godine 2009. stvoren je Koncept partnerstva Armenija – dijaspora koji je predstavljao strateški pristup države i bio usmjeren na udruživanje resursa Republike Armenije i globalne armenske zajednice (Spjurk) radi jačanja državnosti, očuvanja nacionalnoga identiteta i poticanja zajedničkoga gospodarskoga razvoja. Temelji su toga partnerstva postavljeni krajem 2000-ih, a poslije su se razvijali kroz nove vladine strategije i programe.
Koncept partnerstva i suradnje između Armenije i iseljeništva (Spjurk) obuhvaća sveobuhvatan skup pravnih, socioekonomskih, kulturnih i političkih mjera usmjerenih na očuvanje armenskoga identiteta i strateški razvoj države. Te aktivnosti koordiniraju državna tijela, uključujući Ured visokoga povjerenika za pitanja dijaspore.
U kulturnom i obrazovnom području koncept je usmjeren na:
– očuvanje nacionalnoga identiteta i armenski jezik u zajednicama diljem svijeta
– podržavanje armenskih škola, izdavačkih kuća i kulturnih centara u inozemstvu
– organiziranje zajedničkih programa za mlade i obrazovnih programa, kao i putovanja mladih u njihovu povijesnu domovinu.
U društveno-gospodarskom razvoju koncept je usmjeren na:
– privlačenje ulaganja iseljeništva u armensko gospodarstvo i potporu poslovnim mrežama
– iskorištavanje stručnih i znanstvenih potencijala sunarodnjaka u inozemstvu za modernizaciju zemlje
– olakšavanje povratka i integracije sunarodnjaka koji se vraćaju u domovinu.
U političko-diplomatskom smjeru na:
– jačanje armenske državnosti uz potporu globalnih zajednica
– zaštitu prava armenskih zajednica u izvanrednim situacijama
– promicanje pitanja na međunarodnom dnevnom redu, uključujući međunarodno priznanje i osudu genocida nad Armencima.
Armenija dijaspora
Dana 11. lipnja 2019. započeo je rad Ureda visokoga povjerenika za pitanja dijaspore Republike Armenije. Ured visokoga povjerenika za pitanja dijaspore izradio je Strategiju razvoja suradnje između Armenije i iseljeništva za razdoblje 2023. – 2033. Godine 2022. u sklopu Ureda visokoga povjerenika održan je prvi Svjetski armenski sastanak u kojem je sudjelovalo 600 sudionika iz 45 zemalja, a 2024. drugi sastanak uz 1000 sudionika iz 60 zemalja. Ured kroz različite programe i projekte podupire brojne aktivnosti Armenaca izvan zemlje kojima se omogućuje uspješnije očuvanje i jačanje armenskoga identiteta, uspostavljanje, održavanje i promicanje veza te jačanje obostrane suradnje u kulturnom, vjerskom, obrazovnom, znanstvenom, zdravstvenom, gospodarskom, športskom i drugim područjima. Primjerice, Ured visokoga povjerenika za pitanja dijaspore u suradnji sa Zakladom obitelji Hovnanjan osnovao je Centar za repatrijaciju i integraciju. Centar služi kao sveobuhvatno središte resursa za povratnike, pružajući potporu u svim pitanjima vezanim uz preseljenje u Armeniju. Cilj je centra olakšati repatrijaciju i podržati proces učinkovite integracije repatrijanata, kao i njihovo aktivno uključivanje u društveno-politički, kulturni i socioekonomski život Republike Armenije. Ured dijaspore otvorio je besplatne tečajeve armenskoga jezika u sklopu aktivnosti Centra za repatrijaciju i integraciju. Trenutačno su zajednice armenskih iseljeništva vrlo aktivne te nastavljaju zastupati kako vlastite interese tako i interese armenskoga naroda diljem svijeta.
Izvori i ilustracije
http://diaspora.gov.am/hy
https://armeniansite.ru/diaspora-i-armeniya-rossiya/armyanskie-diaspory/armyanskaya-diaspora-proshloe-i-nastoyashchee.html
https://diasporarm.org/hye/rethinking-the-diaspora/
Priredio: Artur Bagdasarov
