Umijeće pripreme neretvanskog brujeta od jegulja te umijeće gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera upisana su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. - Objavilo je Ministarstvo kulture i sporta RH.
Prehrana doline Neretve vjerojatno se najbolje ogleda u receptima za tipična jela u kojima se zrcale osobitosti krajolika te znanja i vještine uzgoja, lova ili ribolova, pripremanja i konzumiranja hrane. Ako se prihvati koncept da je prehrana „krajolik na tanjuru“, ovo jelo svjedoči o povezanosti stanovnika s osobitim riječnim krajolikom i znanjima vezanima uz, ponajprije ribolov te posljedično i jelovnike toga kraja. Jedinstvena delta rijeke stanište je jegulja koje Neretvani od prošlosti love iz trupa i lađa, vršama, mrežama, potegačama, parangalima, odmetima i snopićima granja, u koje jegulje zavuku svoje zmijasto tijelo i zapletu se u pruće.
Te stare ribolovne tehnike za lov, ali i recepture za pripremu jegulje, usklađene su sa sredozemnom tradicijom. Neretvanski brujet pripada sredozemnoj obitelji sličnih jela koje prema izvorima isprva povezujemo sa siromašnom kuhinjom, koja se temeljila na lokalno dostupnim namirnicama.
Tradicija pripremanja ovog gastro specijaliteta prenosi se s generacije na generaciju, a zbog smanjenih količina jegulja u Neretvi, danas se priprema samo u posebnim, svečanim prilikama pa je utoliko značajan za društveni život i okupljanje zajednice. U današnje suvremeno doba, neretvanski brujet je dio kulturnog identiteta i živog sjećanja na nekadašnji, izrazito težak život neretvanskog čovjeka, svjedok je društvenog i gospodarskog života doline Neretve, te gastro specijalitet prepoznatljiv u okvirima europskih kuharskih stručnjaka i gastronoma.
https://registar.kulturnadobra.hr/#/details/Z-7583
Foto: Marin Veraja
Nematerijalna vrijednost umijeća gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera ogleda se u posebnim znanjima i vještinama, ali i u kontinuitetu i izdržljivosti prenošenja koju pokazuje taj fenomen kulturne baštine. Na Kvarneru ima snažnu društvenu vrijednost zbog svoje povijesne i kulturne vrijednosti, ali i stoga što doživljajem zajedničkog pomorskog identiteta povezuje zajednice na širem području.
Riječ je o spoju nekoliko tradicijskih pomorskih obrta, vještina i znanja koji zajedno čine neodvojivu cjelinu, a uključuje izradu jedara, koloturnika, vesla i užadi, dok sama plovidba podrazumijeva vještinu pokretanja barke uz pomoć snage vjetra, vesla ili motora, kao i poznavanje geografije mora i vjetrova. Raznolikost prirodnih uvjeta i specifičnosti brodogradilišnih centara odredili su raznolikost gradnje pojedinih barki i brodova koji su prema tome poprimali različite izglede pa i veličine. U tom kontekstu govorimo o kvarnerskoj brodogradnji, određenoj zemljopisnim i društveno-povijesnim čimbenicima koju lokalno stanovništvo upravo zbog tih malih ali specifičnih razlika prepoznaje kao dio svog lokalnog identiteta. Tako na Kvarneru raspoznajemo lovransku pasaru, krčku pasaru, rapsku pasaru, cresku pasaru, krčku gajetu, rapsku gajetu, i posebno, kvarnerski guc, opatijski guc, lovranski guc i lošinjsku regatnu pasaru koji svoje specifične oblike poprimaju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, odnosno sredinom 20. stoljeća.
Nositelji umijeća gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera su prije svega brodograditelji, ponegdje nazivani i kalafati, koji brodice izrađuju po vlastitim zamislima ili po narudžbi. Uz graditelje, nositelje ove baštine čine i korisnici brodica, dakle jedriličari i veslači, te cjelokupne zajednice koje u svojim svakodnevnim aktivnostima prepoznaju tradicijsku brodogradnju na Kvarneru kao dio svog identiteta.
https://registar.kulturnadobra.hr/#/details/Z-7587
Foto: Loris Rubinić
