Čudo je koliko su velike praznine iza nekih ljudi, oni naprosto zaspu, dok u nama ostane tek sjećanja i bolna spoznaja da je njihov odlazak konačan i da nam ih nitko i nikada neće moći nadomjestiti.
Tako je i sa Mani Gotovac, koja se točno na svoj 80. rođendan, 12. studenoga oprostila od ovoga svijeta.Vijest da je preminula Mani Gotovac, kazališna kritičarka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica te prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta (HNK Split i HNK Rijeka) i žena koja je teatar istinski živjela još odjekuje medijima. Sjećaju je se prijatelji, kolege, glumci, publika, njoj znani i neznani. Promišljajući što da napišem, pitala sam se tebam li možda potražiti svoje intervuje s Mani ili da citiram neke njezine misli iz knjiga ili izjava o predstavama koje sam kao novinarka pratila. Ali sve mi se činilo uzalud, jer iako sam tek slučajna prolaznica u njezinu životu, shrvala me tuga. A budući smo obje voljele Alessandra Baricca i njegovu knjigu “Ocean more” po kojoj je napravila krasnu predstavu s varaždinskim HNK za Dubrovačke ljetne igre, odlučih prenijeti tekst s njihovih stranica kao uspomenu i sjećanje na naše druženje uz taj nezaboravni događaj. Zbog prijateljstva s Jasnom Jakovljević i u Varaždinu je Mani imala poseban tretman, a u Varaždinu je izveden i sjajnai ipredstava 'Pričaj mi o Gorkome', nastala po njezine dvije autobiografske knjige 'Fališ mi'. Glavne uloge u predstavi igrali su Hana Hegedušić, Lea Margitić i Robert Plemić.
“Mani Gotovac cijeli svoj radni vijek, ali i cijeli svoj život, beskompromisno je posvetila teatru. Od 1968. do 1971. uređivala je emisije o kazalištu na radiju i televiziji, objavljivala kazališne kritike u tjedniku Telegram i Hrvatskom tjedniku. Press centar Ljetnih igara vodila je 1971. godine uz Srećka Lipovčana i Antu Stamaća. U razdoblju između 1972. i 1980. zabranjen joj je rad u visokotiražnim novinama i medijima. Godine 1980. tiska kazališne eseje u časopisima Prolog, Scena i talijanskom Sipario, a 1984. objavljuje knjigu teatroloških eseja Tako prolazi gloria. Od 1985. do 1992. djeluje kao predsjednica Društva kritičara i teatrologa Hrvatske. Knjigu Dubrovačke mišolovke objavljuje 1986. godine. Od 1988. do 1990. kao dramaturginja surađuje na predstavama: Euripidovoj Elektri, režija P. Magelli; Brechtovoj Operi za tri groša, režija R. Ciulli; Pirandellovoj Večeras improviziramo, režija A. Vasiljeva; Euripidovim Feničankama, režija P. Magelli i drugima. 1990. godine izabrana je za selektoricu Sterijinog pozorja (prva žena u povijesti Pozorja) no već iduće godine daje ostavku na to mjesto.
Godine 1992. glavna je urednica časopisa Novi prolog, kasnije Prolog koji postaje članom Europske unije kazališnih časopisa. To je i početak sudjelovanja u dugogodišnjem radu Međunarodnog instituta za Mediteransko kazalište sa sjedištem u Madridu. Piše TV scenarij za kratki film o Dubrovačkim ljetnim igrama. Od 1992. do 1998. ravnateljica je Teatra &TD u Zagrebu, a od 1996. do 1998. umjetnička voditeljica Kazališta Marina Držića i Teatra poezije u Barceloni.
Godine 1996. dramaturginja je u predstavi Gabriella Vacisa Napjevi gradova u koprodukciji Teatro Settimo Torino, Teatar &TD Zagreb, Dubrovačke ljetne igre Dubrovnik i Mittelfest Cividale. 1997. uređuje knjigu teatroloških eseja Petra Brečića Jedan okvir za zrcalo. Od 1998. do 2002. intendantica je splitskog HNK kao prva žena u povijesti hrvatskog kazališta. 1999. selektorica je za Bienalle mladih u Torinu, a od 2003. do 2006. intendantica je i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci gdje 2004. osniva Međunarodni festival Riječke ljetne noći i kreira poseban program Pisci pod zvijezdama. Godine 2008. osniva Međunarodne susrete YES ZGB i poseban program Pisci na Cvjetnom. Godine 2010. objavljuje autobiografski roman Fališ mi u izdanju Profila, a 2011. i Fališ mi - Druga knjiga: jesen/ljeto. Godine 2013. objavljuje dopunjeno izdanje autobiografskog romana Fališ mi, 2014. knjigu pod naslovom Ma koji život, ma koji teatar, a zatim i romane Snebivaš me (2015.), Ćutim te (2017.) te Rastanci (2019.).
Na Dubrovačkim ljetnim igrama u mandatu intendanta Krešimira Dolenčića 2013. godine kreira program Pisci na Igrama koji se održavao do 2016. godine. U sklopu tog programa, na Igrama su gostovali neki od velikih svjetskih pisaca poput Pascala Brucknera i Alessandra Baricca, a priređene su i inscenacije njihovih djela Ledeni mjesec na brodu Seastar te Nekoliko zamišljenih prizora prema romanu Ocean more A. Baricca u Uvali Šulić u Maninoj režiji, kojima su prisustvovali i sami autori. Funkciju pomoćnice intendanta Igara Mladena Tarbuka za dramski program obavlja 2015. i 2016. godine i postavlja Goldonijevu Kafetariju ispred Sponze u režiji Vinka Brešana, Dubrovačku trilogiju Iva Vojnovića u Kneževom dvoru i pred Dvorom u režiji Staše Zurovca, Elementarne čestice Michela Houellebecqa na Lovrjencu u režiji Ivice Buljana te druge dramske uspješnice.
Mani Gotovac, „željezna dama hrvatskog kazališta“ kako su je mediji znali nazivati, djelovala je beskompromisno, ali samo zato što je kazalište, a posebice Dubrovnik i njegove Igre, ne samo stručno i dubinski poznavala već i ćutila. Njen strastveni ženski senzibilitet i britki jezik te uvijek precizne i gorko istinite opaske silno će nedostajati hrvatskom teatru, hrvatskoj kulturi i uopće hrvatskoj javnosti koja je upravo takvu njezinu izravnost i iskrenost najčešće nazivala kontroverznima i skandaloznima.
Dubrovačke ljetne igre upućuju iskrene izraze sućuti obitelji i prijateljima te svekolikoj hrvatskoj kulturnoj javnosti.
Adio, Mani! – pozdravljaju je Dubrovčani.
