"Kultura i glazba bitne su za svakoga od nas i ne smijemo dozvoliti da sve ponovno utihne. Nastup na Varaždinskim baroknim večerima za mene je osobni uspjeh sa sentimentalnom važnošću... O daljnjim planovima ne volim puno govoriti jer upravo smo u ovom vremenu globalne pandemije mogli naučiti da nikada ne znamo što nam donosi sutra i da treba uživati u svakom lijepom trenutku koji nam život pruži."
Nastupiti s dvadesetijednom godinom kao operna solistica na prestižnom europskom festivalu – Varaždinskim baroknim večerima, iznimno je postignuće već u počecima karijere. Za Luciju Spevec, koja je odrastala u glazbenoj obitelji, glazbenom gradu, i već u malim godinama upijala klasičnu glazbu i scenu baroknog festivala, nastup na tom istom festivalu u rodnom grad gotovo je očekivani životni izbor i profesionalno ostvarenje.
Mlada Varaždinka Lucija Spevec trenutačno je studentica četvrte godine Sveučilišta za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču. Povodom nastupa na 51. Varaždinskim baroknim večerima razgovaramo s Lucijom o studiju, njezinom nastupu na Baroknim večerima, otkrivajući pritom već popunjen raspored za nove koncerte.
Varaždin i Beč, zapravo dva glazbena "Beča" – u vrijeme pandemije nastavu ste imali u Beču a praktični dio u Varaždinu? Zasigurno zahtjevna situacija no ona je čak urodila i nizom koncerata...
- Studij u vrijeme pandemije nije nimalo lak, pogotovo kada se radi o umjetničkoj akademiji gdje je nastava uživo temeljni dio obrazovanja. U Beču su mjere bile puno strože nego kod nas u Hrvatskoj. Bilo je nekoliko pokušaja da se nastava održi uživo, no ubrzo bi se epidemiološka situacija pogoršala i opet bi prešli na digitalni oblik nastave. Zbog toga sam dosta vremena boravila u Varaždinu gdje sam mogla imati probe, raditi uživo sa prof. Danijelom Otom, uvježbavati novi repertoar te učiti uloge za neke buduće projekte. Također, zahvalna sam i intendantici varaždinskog HNK, koja nam je kad god je to bilo moguće, dozvolila da imamo probe u varaždinskom HNK i na kraju nam omogućila da i koncert koji sam trebala imati u Beču sa svojim dragim kolegama sopranisticom iz Kotora Petrom Radulović i tenorom Rokom Radovanom i prof. Danijelom Otom, koji je zbog epidemioloških mjera otkazan, održimo u Velikoj koncertnoj dvorani HNK 14. svibnja ove godine. Karte za koncert bile su rasprodane isti dan što je bio odličan pokazatelj koliko je kultura i glazba bitna za svakoga od nas i da ne smijemo dozvoliti da sve ponovno utihne.
Nakon koncerta u Varaždinu, koncert smo ponovili na našoj maloj ljetnoj turneji, u raznim kombinacijama, u Sisku, Lumbardi i Korčuli. Imali smo još nekoliko ponuda, ali kako je svatko od nas već od prije bio angažiran i na drugim festivalima te smo pohađali i majstorske seminare u Austriji i Njemačkoj, morali smo ih nažalost odgoditi za drugo ljeto.
Nastup na Varaždinskim baroknim večerima imao je posebno sentimentalno značenje...
- Od malena sjedila sam u publici na Varaždinskim baroknim večerima i razmišljala o tome hoću li i ja možda jednog dana dobiti priliku i nastupiti na tom festivalu. Kada sam se počela baviti pjevanjem, počela sam i sve više maštati o tom trenutku kada ću stati na pozornicu festivala, no nisam ni slutila da će se to dogoditi tako brzo. Za mene je velika čast sudjelovati na Varaždinskim baroknim večerima koje postoje već 51 godinu, a o njihovoj važnosti i prepoznatljivosti kako u Hrvatskoj tako i šire svjedoči upravo ta duga tradicija. Za mene je to i osobni uspjeh sa sentimentalnom važnošću, jer je moj otac, Branko Spevec, nekoliko puta dirigirao na Baroknim večerima i, između ostalog, baš prije 35 godina snimio i ploču Purcellove opere King Arthur u kojoj je pjevala i moja prva profesorica pjevanja i osoba koja je zaslužna za to da sam odabrala upravo ovo zanimanje, Darija Hreljanović.
Do suradnje sa Varaždinskim Baroknim večerima došlo je zapravo vrlo neočekivano. Jednog popodneva nazvao me prof. Davor Bobić, ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri i zamolio da pomognem i uskočim na tri koncerta. Vrlo sam zahvalna profesoru Bobiću što se sjetio upravo mene i vjerovao da mogu naučiti i spremiti ovaj nimalo lagan program u kratkom vremenu te nikada nije posumnjao u mene.
- Kako su koncerti planirani na više lokacija, odlučili smo da nastupam upravo uz pratnju lutnje. Ubrzo nakon toga, prof. Bobić mi je poslao kontakt Igora Para i kroz par dana imali smo program i počeli planirati probe. Naime, za pripremu koncerta imali smo samo dva tjedna, što je za pripremu takvog programa uz sve ostale obaveze, vrlo malo. Sve se zapravo odvilo vrlo brzo bez puno vremena za razmišljanje. Naravno da su postojali trenuci u kojima sam posumnjala u sebe, no zahvaljujući divnim ljudima oko mene, punim podrške i riječi ohrabrenja, nisam odustala, već sam se okušala u izvođenju ove zaista rane barokne glazbe, kakvu do sada nisam imala prilike izvoditi. Kada smo Igor Paro i ja krenuli razmišljati o programu koji bi mogli izvoditi, vrlo brzo smo došli na ideju da izvedemo engleske i španjolske svjetovne pjesme za lutnju i glas 17. stoljeća. Na programu su se tako našle pjesme, pravi hitovi tog vremena, engleskih skladateja: J. Downlanda, R. Johnsona, O. Gibbonsa te španjoslkih autora G. Sanza, Jose Marina te jedna arija J. B. Lullya. U španjolsku baroknu glazbu sam se zaljubila kada je upravo na Baroknim večerima Španjolska bila zemlja partner tako da sam zaista uživala u izvođenju španjolskih pjesama.
Kakvi su planovi i koncertni raspored za predstojeću sezonu?
Prošlog vikenda imala sam još jedan koncert, ovog puta u Kanfanaru u Istri povodom Dvigrad festivala, sa Igorom Parom na lutnji, a pridružio nam se i Marko Požgaj na blok flauti. Izveli smo dio programa koji smo izvodili i na Baroknim večerima, ali smo dodali i skladbe nastale po tekstovima Petra Hektorovića. Budući da je počela nova akademska godina, vraćam se u Beč, gdje ću u studenome imati koncert u Staroj gradskoj vijećnici, predivnoj baroknoj koncertnoj dvorani odlične akustike. U planu su i koncerti sa kolegom Rokom Radovanom i prof. Danijelom Otom, a do ljeta mi je raspored već dosta popunjen raznim projektima. O daljnjim planovima ne volim puno govoriti jer upravo smo u ovom vremenu globalne pandemije mogli naučiti da nikad ne znamo što nam donosi sutra i da treba uživati u svakom lijepom trenutku koji nam život pruži.
