Premijer: Demografija je ključno pitanje za opstanak hrvatskoga naroda

Premijer Andrej Plenković podsjetio je da je trend iseljavanja Hrvata, uglavnom u druge članice Europske unije, prisutan već godinama, a tom izazovu treba se pristupiti dizanjem kvalitete života.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na međunarodnoj konferenciji „Demografske promjene u Europi: Praktična rješenja Europske komisije“, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Govor predsjednika Vlade donosimo u cijelosti:

"Današnja konferencija izrazito je važna. Važna je za Europu, važna je za Hrvatsku, budući da se demografske promjene i sve ono što one nose itekako reflektiraju na različite aspekte naših društava, država, na snagu našeg gospodarstva.

Ova konferencija dolazi u pravom trenutku jer će sutra Vijeće za opće poslove sutra usvojiti Zaključke o upravljanju demografskim promjenama čime će se demografski razvoj snažno pozicionirati u strateškoj raspravi o budućnosti Europe.

Zahvaljujem upravo zbog toga potpredsjednici Šuici na ovoj inicijativi i nizu drugih inicijativa koje je ostvarila u svom mandatu.

Demografija na inicijativu Hrvatske istaknuta na razini Europske unije

Podsjetit ću i hrvatsku javnost i naše međunarodne prijatelje da je uopće tema demografije prvi put našla svoje mjesto u portfelju jedne od povjerenica Europske komisije na inicijativu Hrvatske, nakon razgovora koji sam vodio s predsjednicom Europske komisije kada je koncipirala svoj tim i prioritete, gdje smo uspjeli nakon strateškog programa Unije koji je donesen na razini Vijeća u proljeće 2019. u Rumunjskoj u Sibiu po prvi put temu demografije istaknuti kao jednu od tema kojom se Europska unija bavi.

Do tada je ta tema bila isključivo prepuštena nacionalnim nadležnostima država članica, a to je sada itekako promijenjeno i stoga su svi dokumenti o kojima je govorila potpredsjednica Šuica novost u zajedničkom radu i suradnji na europskoj razini.
Rekao bih par riječi o kontekstu, da malo ovu temu rasvijetlimo i senzibiliziramo hrvatsku javnost s podacima koji nam onda ipak daju jednu drukčiju sliku demografskih pitanja,  problema i izazova nego što se to često kod nas percipira.

Svijet je u 20. stoljeću doživio najveći demografski rast u povijesti čovječanstva, a pritom je stanovništvo Europe najmanje poraslo. 
Broj ljudi na Zemlji se od 1900. godine do danas upeterostručio - s milijarde i 600 milijuna ljudi prije na 8 milijardi ljudi danas, praktički u 120 godina.
Primjerice, stanovništvo Afrike i Južne Amerike se u tom razdoblju povećalo se čak deset puta. U istom razdoblju, stanovništvo Europe, bez Rusije, povećano je za samo 73%, s 345 milijuna na 600 milijuna stanovnika. Dakle, nije ni udvostručeno.
Dok su 1900. dva od devet stanovnika svijeta bili Europljani, danas je taj omjer pao na jedan od 13, a kada se gleda samo na članice Europske unije, omjer je jedan od 18.

U globaliziranom svijetu, takav relativni pad udjela europskog stanovništva ima i geopolitičke posljedice. Europska unija se svijetu nametnula kao ona najrazvijenija, organizacija regionalnog karaktera koja je predvodnik primjerice, u zaštiti temeljnih ljudskih prava, demokracije, mira. 
No jasno je da će naša sposobnost da promičemo i zastupamo ove naše vrijednosti ovisiti, između ostalog, i o našoj demografskoj težini, a to se odražava i na naš politički, gospodarski i kulturni utjecaj u svijetu. Demografsko slabljenje Europe potencijalno znači drugačiji svijet, u kojemu se glas Europljana sve manje uzima u obzir i uvažava. 
S druge strane, zbog produljenja životne dobi zahvaljujući velikom napretku medicine i istodobnom padu nataliteta moramo diljem Europe pronaći nova rješenja kako bismo održale naše mirovinske sustave. 
S rastućim brojem osoba u starijoj životnoj dobi i istodobnim smanjenjem mladih osoba koje ulaze na tržište rada, pitanje održivosti mirovina postaje sve veći izazov svugdje u Europi. 
Jedan od razloga starenja stanovništva Europe je pad stope fertiliteta. 
Naime, ispod stope fertiliteta od 2,1 djeteta po ženi stanovništvo se ne obnavljanja već postupno stari. Danas, ni u jednoj europskoj državi stopa fertiliteta ne doseže čak ni 2, pa ni u najbogatijima. 
Štoviše, u većini europskih država stopa fertiliteta je ispod praga obnove stanovništva već nekoliko desetljeća. 
Hrvatska nažalost nije iznimka: Stopa fertiliteta je kod nas zadnji put bila iznad 2,1 djeteta po ženi prije 56 godina, odnosno 1967. godine i od tada se kontinuirano smanjuje, s izuzetkom razdoblja Domovinskog rata, i nešto malo u vrijeme Hrvatskog proljeća.

Danas, je ta stopa fertiliteta u Hrvatskoj pala na 1,45, dok je prosjek u široj Europi 1,48, a u Europskoj uniji 1,53. Za ilustraciju, da vidite kako to izgleda u drugim zemljama: Francuska i Irska, koje u Europskoj uniji imaju najsnažniji natalitet, imaju stopu fertiliteta 1,79 odnosno 1,77.Njemačka je na 1,53, dok je Austrija primjerice 1,47. Luksemburg, kao najbogatija članica Europske unije, je na 1,39, što potvrđuje da se demografija ne može svesti na kvalitetniji i bolji životni standard.
Sve mediteranske članice Unije - Grčka, Italija, Španjolska, Portugal, Cipar i Malta, imaju nižu stopu fertiliteta od Hrvatske, između 1,18 i 1,37.
Između 2000. i 2020. u 9 članica Europske unije smanjio se broj stanovnika, i to su sve zemlje srednje i istočne Europe. To su sve tri baltičke zemlje, Poljska, Mađarska, Hrvatska, Rumunjska, Bugarska i Grčka.

Zapadnoeuropske zemlje u kojima nije došlo do pada broja stanovnika su kompenzirale pad nataliteta imigracijskom politikom. To je ono što je potpredsjednica Šuica govorila, da je više od tri milijuna zakonitih migranata godišnje, dakle povećanjem broja stranih useljenika. 
Povrh tog negativnog trenda koji je pogodio Europu, moramo uzeti u obzir i neke posebne izazove s kojima se Hrvatska suočila. Prvo, mi smo već oko 150 godina iseljenička zemlja, o tome svjedoči brojna hrvatska dijaspora, a to je utjecalo na negativne demografske trendove.Drugo, bili smo suočeni s velikosrpskom agresijom Miloševićevog režima početkom 90-ih i to je utjecalo na trajne negativne demografske posljedice.I treće, najkasnije smo od zemalja srednjoistočne Europe ušli u Europsku pa imamo zadaću hvatanja koraka ekonomskog, socijalnog, razvojnog, kojeg su druge zemlje činile u biti 15-ak godina prije nas. 
Zahvaljujući rastu zaposlenosti, plaća i BDP-a, te se razlike između nas i zemalja srednjoistočne Europe u kontekstu lovljenja koraka postupno smanjuju.

Prošle smo godine prvi put imali više doseljenih nego iseljenih

Dapače, nikada veći broj ljudi nije radio u Hrvatskoj nego danas, a danas imamo 900 tisuća stanovnika manje nego što smo ih imali 1991. Prošle smo godine prvi put imali više doseljenih nego iseljenih.
Unatoč tome, broj živorođene djece kontinuirano je u padu još od Drugog svjetskog rata. 
Često ističem ovaj podatak koji u biti sve govori: 1950. u Hrvatskoj je rođeno više od 95 tisuća beba, a prošle je godine samo 34 tisuće, to je tri puta manje u svega 70 i nešto godina. 
U istom razdoblju, broj umrlih je blagom porastao: s 47 tisuća na oko 57 tisuća. U Hrvatskoj se dnevno rodi 93 djece, a umre 156 osoba. To je naša realnost. 
Trend je nažalost isti u svim razvijenim zapadnim zemljama: što je standard veći, broj djece se smanjuje. U tom je kontekstu jasno da je pored pronatalitetne politike dio odgovora i u imigracijskoj politici, a zbog sve većih potreba tržišta rada Hrvatska se u posljednjih nekoliko godina suočila s porastom broja stranih radnika, uglavnom iz Azije, koji su svojim radom dali doprinos izuzetnom gospodarskom rastu Hrvatske.

Realno, u sektorima graditeljstva, u kontekstu odgovora zbog potresa, u sektoru turizma, taj doprinos je itekako vidljiv. 
Ove godine je do kraja studenoga izdano 160 tisuća dozvola za boravak i rad na određeno vrijeme, od kojih preko 63 tisuće u graditeljstvu i 44 tisuće u turizmu i ugostiteljstvu.
Struktura: BiH 36 tisuća, Srbija 23 tisuće, Nepal 21 tisuća, Indija 14 tisuća, Sjeverna Makedonija 13 tisuća radnih dozvola. To otvara čitav niz pitanja s kojima se dosad nismo susretali, ali je važno da o njima raspravljamo, jer se i ona odnose na demografske trendove. 
Naime, demografske projekcije pokazuju da ni najambicioznija populacijska politika ne može preokrenuti trendove u mjeri u kojoj to može imigracijska politika. 
Sve kada bismo i uspjeli do 2050. podići stopu fertiliteta na 2,1, što je realno vrlo ambiciozno, ali malo ostvarivo, a neto imigraciju na 2 osobe na 1000 stanovnika, Hrvatska bi ipak pala na 3,5 milijuna stanovnika.

S druge strane, kad bi do 2050. stopa fertiliteta bila podignuta sa sadašnjih 1,45 na 1,55, što bi se moglo s nizom mjera, najviše promjenom mentaliteta i transformacijom društvenog pesimizma na društveni optimizam, a neto imigracija na podigla na 4,4 osobe na 1000 stanovnika, Hrvatska bi zadržala 3,8 milijuna stanovnika. Egzaktno matematički izračunati trendovi. To znači da ćemo ubuduće morati na koordiniran način definirati svoju planiranu i nadziranu imigracijsku odnosno useljeničku politiku, koju ne možemo prepustiti samo tržištu, već odrediti određena pravila i smjernice te ciljne skupine doseljenika. 
Jer svakoj je naciji itekako važno da sačuva svoj identitet i svoj način života, po čemu se i definira, što čini njezinu posebnost, tradiciju i povijest. 

Od posebne važnosti povezivanje populacijske i useljeničke politike

Samo onaj tko očuva svoj identitet ima što drugome za ponuditi.
U tom kontekstu, od posebne će važnosti biti povezivanje populacijske i useljeničke politike, s obzirom na brojnu hrvatsku dijasporu, koja sutra može postati velika hrvatska  prednost.
Jer ne pronađemo li učinkovita rješenja da u narednim desetljećima preokrenemo negativne demografske trendove, ugrozit će se sam opstanak Hrvatske, održivost mirovinskog sustava, ekonomska vitalnost i konkurentnost zemlje.
Mi smo prepoznali ovaj problem na početku našeg mandata te shvatili koliko je on važan izazov.
Stoga bih, prepustivši potpredsjednici Šuici sve ono što se radi na europskoj razini, rekao nekoliko točaka o tome što se u Hrvatskoj čini u pogledu demografije kroz različite sektorske politike, ovo je politika koja zahtjeva međuresorni pristup.

Četiri prioriteta za ovo desetljeće - demografska revitalizacija, dekarbonizacija, digitalizacija i obrazovanje

Često govorim da imamo četiri prioriteta za ovo desetljeće: demografsku revitalizaciju, dekarbonizaciju, digitalizaciju i obrazovanje. To su četiri piste djelovanja koje su ključne, strukturne za razvoj, i društveni, i ekonomski i razvojni.
Demografske promjene s kojima se suočavamo su sljedeće.
Prvo, ubrzano starimo, dakle Europa ubrzano stari što utječe na radnu snagu i nepovoljan omjer umirovljenika i aktivnih radnika, a sve je veći izazov za zdravstveni sustav.
To smo u konačnici vidjeli, strukturu stanovništva, u kontekstu pandemije Covida-19.
Zatim rastuća potreba za podrškom starijem stanovništvu, usmjerenost kvalitetnoj brizi o djeci, osiguravanje dostupne i kvalitetne usluge ranog odgoja i obrazovanja i razmatranje financijske pomoći obiteljima uz daljnja ulaganja u djecu.

Produživanje radnog vijeka i mali broj rođenih ključni su izazovi u ovom desetljeću na koje moramo pronaći odgovore.
Stoga smo demografiju izvukli na razinu horizontalnog, središnjeg državnog ureda, kako bi uspjeli poslati poruku da to nije pitanje samo jednog ministarstva ili resora, nego niza resora u Vladi koji moraju djelovati koordinirano i zato je u Nacionalnoj razvojnoj strategiji, koju je Hrvatski sabor usvojio, poseban prioritet demografska revitalizacija i bolji položaj obitelji.

Demografski učinak važan dio provedbe i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti

Demografski učinak važan je dio provedbe i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u kojem imamo bitnih za Hrvatsku razvojnih 10 milijardi eura za ovo desetljeće.
Svjesni smo da je u proteklih deset godina, dakle od članstva u Europskoj uniji, slobodu kretanja iskoristilo oko 200 tisuća naših državljana.
Znamo i to da u proteklih stotinjak godina vjerojatno desetak puta veći broj Hrvata napustio Hrvatsku, ali tada bez perspektive povratka, ali nerijetko ili u kriznim vremenima globalnih poremećaja - I. Svjetski rat, II. Svjetski rat, 60-e i ekonomska migracija, 90-e i Domovinski rat i nakon njega, ali danas su ljudi iskoristili ono što pruža Europska unija, to su četiri temeljne slobode kretanja: dobara, kapitala, usluga i ljudi, gdje smo brzo razumjeli što znači imati mogućnost kada se priznaju kvalifikacije našeg obrazovnog sustava i kada su sa scene nestale kvote i radne dozvole. No i taj trend se sada stabilizira.
Specifičnost Europske unije, a i nas u tom kontekstu kao najnovije članice, je da kroz kohezijsku politiku i politiku regionalnog razvoja za ravnomjerni razvoj zemlje iskoristimo kako bismo dižući kvalitetu života diljem Hrvatske i dajući jednake šanse svakom kraju Hrvatske za razvoj smanjili taj trend iseljavanja, odnosno mobilnosti stanovništva. 
A tome doprinosi dublja integracija u europodručje, Schengenski prostor i Europski stabilizacijski mehanizam. U konačnici, od 2008. do 2016. naš je BDP u apsolutnom iznosu bio između 44 i 47 milijardi eura, a od 2016. do danas on je narastao na 67 milijardi eura, što je porast od 20 milijardi eura u naša dva mandata. 
BDP po stanovniku smo podigli za 6.150 eura, s 11.350 na 17.500 eura.

Revizija Nacionale razvojne strategije jer smo brojne ciljeve već usvojili

Vrlo brzo dosegnut ćemo 75 posto prosjeka razvijenosti Europske unije, i to puno prije od 2030., kako je bilo zacrtano u Nacionalnoj razvojnoj strategiji pa sam rekao da će vlada na početku trećega mandata morati odmah prionuti reviziji Nacionalne razvoje strategije jer smo brojne ciljeve ostvarili prije nego što smo mislili. 
Idućega tjedna održat ćemo sjednicu Vijeća za demografsku revitalizaciju. Tom sastanku prethodit će i puštanje u javno savjetovanje Strategije demografske revitalizacije zemlje do 2033., dokument na kojem je koordinaciju posla obavila državna tajnica Željka Josić, a među strateškim ciljevima su izgrađivanje poticajnog okruženja i uravnotežena mobilnost stanovništva.
Smjernice djelovanja obuhvaćaju i materijalne i nematerijalne potpore, porezne olakšice, stambeno zbrinjavanje, obrazovni sustav, cjeloživotno obrazovanje,  aktivno starenje, zdravo okruženje, privlačenje hrvatskih iseljenika te pitanje mobilnosti stanovništva.

Ključni elementi demografske politike

Naš je cilj, dame i gospodo, zaustavljanje negativnih trendova i stvaranje preduvjeta za kvalitetan život u Hrvatskoj, i tu djelujemo i prema mladima i prema obitelji.
Navest ću nekoliko primjera koje smo učinili vis a vis mladih kako bismo osvijestili koliko su te politike bile konkretne i opipljive za mlade u Hrvatskoj, a koje im pomažu, prije svega, u ekonomskom osamostaljivanju, jer to je ključ u današnjim okolnostima.

Mi smo preko 100 tisuća mladih uključili u mjere (samo)zapošljavanja u koje je od 2016. do danas uloženo preko milijardu eura. 
Podignuli smo broj mladih zaposlenih na neodređeno vrijeme, sa 122 tisuće na 194 tisuće, što im daje sigurnost za planiranje obitelji i ulaženje u kreditne obveze i rješavanje svog stambenog pitanja za mlade i za njihova primanja.
Smanjili smo za 40 tisuća broj mladih, koji su radili na određeno vrijeme.
Zahvaljujući našoj poreznoj reformi, 180 tisuća mladih ostvarilo je pravo na povrat poreza. Mladi do 25 godina ne plaćaju porez na dohodak, mladi od 25 do 30 plaćaju samo 50 post poreza na dohodak. A povratom poreza, njih 180 tisuća u prosjeku dobije 611 eura. To nije zanemariv iznos. 
Udvostručili smo minimalnu studentsku satnicu, uložili sredstva u izgradnju 14 studentskih domova, unaprijedili smo Zakon o savjetima mladih i Nacionalni program za mlade, a kroz nacionalnu stambenu politiku subvencionirali smo 34 tisuće stambenih kredita za mlade obitelji te je izgrađeno 1.800 POS stanova. To je posebno važno u kontekstu cijena nekretnina, a potpredsjednik Bačić izrađuje novi nacionalni plan stambene politike.

Razvijali smo također tržište rada, očuvali niz radnih mjesta, osobito u krizi Covida-19, ali i energetskoj krizi, gdje je danas broj nezaposlenih u listopadu pao ispod 110 tisuća, a broj zaposlenih je milijun i 667 tisuća. To je 275 tisuća ljudi više koji rade nego 2016. Često govorimo da jedan nezaposleni ide na 16 zaposlenih, dok je 2016. bio 1 nezaposleni na 6 zaposlenih. To je ogroman iskorak u većem broju zaposlenih i u najvećem broju osiguranika ikada.

Jačanje obitelji kao nukleusa hrvatskog društva

Što se tiče obitelji, mi smo prepoznali da je obitelj nukleus hrvatskog društva. Bez snažne obitelji i svih politika usmjerenih na snaženje obitelji, nema demografskog napretka, niti uopće pokušaja okretanja negativnih trendova.
I zato smo unaprijedili zakonodavstvo. Upravo je u proceduri Zakon o doplatku za djecu, a povećali smo rodiljne i roditeljske potpore. Primjerice, roditeljsku naknadu tri puta - s 353 na 995 eura. Ona se sada kreće oko iznosa medijalne plaće, što je 1.004 eura.

U Saboru je novi Zakon o doplatku za djecu, koji povećava broj obitelji sa 126 tisuća na 271 tisuću onih koji se kvalificiraju za dječji doplatak, a broj djece s 247 tisuća na 511 tisuća. Time ćemo obuhvatiti dvije trećine djece u Hrvatskoj. Ostavili smo ipak određeni ekonomski cenzus da pomažemo one kojima je ta podrška zaista i potrebna.
Također, financijski jačamo obitelji kroz poreznu reformu. Povećavanjem osobnog odbitka za djecu, kao i nizom paketa mjera, koje nikada nisu propustile u ovih nekoliko godina, kriznih, intervencionističkih politika države, dati potporu obitelji i mladima.  
Također, mi smo uveli i Očinski dopust, koji je do sada iskoristilo 21 tisuća očeva, odnosno šest puta više nego 2016. kada je to pravo iskoristilo tek nešto manje od 3.500 očeva. 
Važna je također sinergija demografskih učinaka s jedincima lokalne i područne samouprave. Moram podcrtati da su župani i gradonačelnici svojim odlukama, svojim mjerama, neki izrazito uspješno, uspjeli potaknuti, u pozitivnom pogledu, demografske trendove i iskoristili su politiku fiskalne decentralizacije, koja je lokalnim sredinama od 2017. ostavlja puno veći izvor i iznos sredstava nego što je to bilo ranije.

U obrazovni sustav uložit ćemo više od dvije milijarde i 200 milijuna eura

Uveli smo besplatni školski obrok, uz već ranije besplatne udžbenike i prijevoz, za 308 tisuća osnovnoškolaca.  
Također, ulažemo u vrtiće, 145 tisuća djece nam je od tri do šest godina vrtićkoga uzrasta. Mi smo od 2016. uložili 265 milijuna eura u 498 vrtića, a izgradili smo 125 potpuno novih diljem Hrvatske. Nastavit ćemo tu politiku jer nam je cilj da do 2027. 90 posto djece vrtićke dobi ima svoje mjesto u vrtiću, a siguran sam da ćemo do kraja desetljeća doći u situaciju da praktički to pravo imaju i mogu ostvariti svi. 
Kada je riječ o školama, ovo je vrijeme najvećih ulaganja u obrazovanje -predškolsko, školsko, srednjoškolsko, sportske dvorane. Mi ćemo kroz različite izvore uložiti preko dvije milijarde i 200 milijuna eura u obrazovni sustav.
Na kraju, Strategijom demografske revitalizacije nastavit ćemo poticati zapošljavanje mladih na neodređeno vrijeme, porezno rasterećivati mlade, razviti mjere za priuštivo stanovanje, kroz stanogradnju, poticati prometnu povezanost, osobito koristiti sustav željeznica, razvijati napredne infrastrukture, osobito internetske, osigurati znatne popuste kroz dječju karticu, povećati roditeljske naknade te omogućiti majkama koje idu u mirovinu da dobiju 12 mjeseci radnog staža po djetetu, u odnosu na današnjih šest. Smatramo da je praksa onih zemalja, koje imaju takvu odredbu u zakonu znatno pridonijela demografskoj revitalizaciji. 
Poticat ćemo i snaženje društvenih, socijalnih i zdravstvenih usluga te nadograditi kampanju i mjere prema hrvatskim iseljenicima.

Važna je ravnoteža između poslovnog i obiteljskoga života

U konačnici što je bit ove politike? Ovdje je važno da nađemo balans između poslovnog i radnog života ljudi i njihovoga obiteljskoga i privatnoga života. Važno je itekako da uzmemo u obzir koliko je svijet napredovao, od medicine, socijalne skrbi, gospodarskih prilika, do tehnologije. I malo tko može ustvrditi da je našim djedovima i bakama bez ikakvih financijskih poticaja bilo lakše imati brojne obitelji nego nama. To su činjenice. 
Ipak, dio odgovora leži u našem promijenjenom odnosu prema obitelji i djeci. Broj živorođene djece u posljednjih 75 godina kontinuirano opada i na tom moramo napraviti razliku i pokrenuti te trendove, a to je izrazito povezano s društvenim optimizmom jer širenje društvenog pesimizma sigurno ne pomaže pozitivnim demografskim trendovima. To je možda u mentalitetnom smislu jedna od najbitnijih točaka u razdoblju koje je ispred nas.
Hrvatska je riješila brojna svoja pitanja, ima svoju državu, koja je demokratska i priznata, pobijedili smo u nametnutom ratu, obnovili opustošene krajeve, postali smo članica NATO-a, Europske unije, Schengena i europodručja. Sada više nismo zemlja u razvoju nego zemlja koja se ubraja u napredno gospodarstvo, imamo najveći broj zaposlenih, najmanji broj nezaposlenih, rekordni rast plaća, mirovina, naknada, najveći dohodak po stanovniku dosad. Imamo rekordna ulaganja u modernizaciju infrastrukture, iza nas su Pelješki most, LNG terminal, koridor Vc, Istarski ipsilon, probijena druga cijev tunela Učka i brojne investicije u zračne i pomorske luke, bolnice, škole, vrtiće, veteranske centre, domove za starije, poduzetničke centre. 
I upravo stoga što možemo reći da smo čvrsti i stabilni, demokratski i institucionalno, ekonomski i financijski, vrijeme je da se suočimo s ovom strukturnom temom za opstanak hrvatskoga naroda, hrvatskoga društva pa, u konačnici, hrvatske države, jer sve ovo što radimo, radimo radi ljudi, a na nama je zadaća da  naših ljudi ne bude manje, već ubuduće da ih bude i više. O našoj pojedinačnoj sposobnosti da u tome uspijemo ovisi naša kolektivna budućnost. 
Želim vam uspješnu konferenciju. Hvala vam."

Mjerodavan je izgovoreni govor.