Papina molitva u Koloseju: Razoružaj ruku podignutu protiv brata: Više od deset tisuća ljudi zajedno je s Papom molilo na pobožnosti Križnoga puta koji je, nakon dvije godine stanke zbog pandemije bolesti COVID-19, ponovno održan u rimskom Koloseju. Na četrnaest postaja bilo je svjedočanstava iz svakodnevnoga života obiteljī, osude „terora“ izazvanoga ratom u Ukrajini kao i svjedočanstvo jednoga bračnog para migranata.
„Milosrdni oče, nadahni protivnike da si pruže ruku i tako iskuse međusobni oprost. Razoružaj ruku brata podignutu protiv brata, da tamo gdje je mržnja, procvjeta sloga“. Univerzalna je molitva koju je papa Franjo uzdigao u rimskom Koloseju, tijekom pobožnosti Križnoga puta na Veliki petak, na kojoj su različite obitelji, kroz svoje meditacije, podijelile fragmente svakodnevnoga života.
Ponovno u Koloseju
„Daj da se nikada ne ponašamo kao neprijatelji križa Kristova, kako bismo sudjelovali u slavi njegova uskrsnuća“.
Dojmljivo je bilo čuti glas rimskoga biskupa kako ponovno odjekuje u Koloseju, dvije godine nakon što je COVID prekinuo tradiciju koja nije bila nikada prekinuta od 1964. godine, otkada je Pavao VI. obnovio tu pobožnost Crkve u sjeni zadivljujućega amfiteatra Flavijevaca. Dvije godine zaredom Put križa se održavao na pustom Trgu svetoga Petra, u prisutnosti samo nositelja križa. Večeras je bilo mnoštvo naroda koji je molio zajedno s Papom i obiteljima.
Službu Muke Gospodnje na Veliki petak u vatikanskoj bazilici predvodio je papa Franjo, a homiliju je imao propovjednik Papinskoga doma, kardinal Raniero Cantalamessa, OFMCap, koji je pozvao vjernike neka se drže Krista koji nikada ne prolazi u ovom našem svijetu koji se ne neprestano mijenja.
Usredotočivši se na dijalog Isusa s Pilatom, kardinal Cantalamessa je kazao kako Isus pokušava dati rimskome namjesniku jedan viši pogled. Govori mu o svome kraljevstvu, koji nije od ovoga svijeta. Izjavljujući da je kralj, Isus se izlaže smrti. No, umjesto da se ispričava poricanjem, on to snažno potvrđuje. „Došao je na zemlju da bude svjedok istine. Pilata tretira kao dušu koja treba svjetlost i istinu, a ne kao suca. Zanima se za sudbinu čovjeka Pilata, više nego za svoju osobnu. Svojim pozivom da primi istinu želi ga potaknuti da ponovno uđe u sebe, da na stvari pogleda drugačijim očima, da se postavi iznad trenutačnog spora sa Židovima.“
Tajna koju Pilat nazire u Isusovim riječima plaši ga te radije završava razgovor. Stoga mrmlja sebi u bradu, sliježući ramenima: „Što je istina?“, i odlazi iz Praetoriuma. Ističući aktualnost evanđeoskog odlomka, propovjednik je kazao: „Čovjek se i danas, kao i u prošlosti, ne prestaje pitati: 'Što je istina?'. Ali, poput Pilata, ležerno okreće leđa onome koji je rekao 'Ja sam došao na svijet da svjedočim za istinu' i 'Ja sam Istina!' (Iv 14,6)“.
Uskrsnuće Isusovo obećanje da će biti trijumfa
Danas idemo i dalje od Pilatovog skepticizma, primijetio je. „Ima onih koji misle da se ne treba ni postavljati pitanje ‘Što je istina?', jer istina jednostavno ne postoji! 'Sve je relativno, ništa nije sigurno! Drugačije razmišljanje je nepodnošljiva pretpostavka!' Više nema mjesta za 'velike pripovijesti o svijetu i stvarnosti', uključujući i one o Bogu i Kristu“.
Kaže se kako postoji previše nepravde i previše patnje na svijetu da bismo vjerovali u Boga, dodao je kardinal Cantalemessa. „Istina je, ali razmislimo koliko apsurdnije i nepodnošljivije postaje zlo koje nas okružuje, bez vjere u konačni trijumf istine i dobra. Uskrsnuće Isusovo od mrtvih koje ćemo slaviti za dva dana obećanje je i jamstvo da će toga trijumfa biti, jer je s njim već započeo“.„Da sam imao hrabrosti apostola Pavla, i ja bih morao zavapiti: "Zaklinjem vas: dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5,20). Nemojte "protratiti" i svoj život! Ne napuštajte ovaj svijet onako kako je Pilat napustio Praetorium, s onim neriješenim pitanjem: "Što je istina?" Previše je važno. Pitanje je jesmo li živjeli za nešto ili uzalud.“
Plakati za Isusa
No, Isusov dijalog s Pilatom povod je za razmišljanje i za vjernike i ljude Crkve, rekao je propovjednik, pozivajući se na citat: Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni!“ (Iv 18,35). „Ljudi tvoje Crkve, vaši svećenici su te napustili; diskvalificirali su tvoje ime strašnim nedjelima! I mi trebamo još vjerovati u tebe?“ Na taj prigovor, kardinal Cantalemessa je u homiliji odgovorio riječima koje je J. R. R. Tolkien napisao svome sinu: „Naša ljubav može biti ohlađena i naša volja izgrebena spektaklom nedostataka, ludila i grijeha Crkve i njezinih službenika, ali ne vjerujem da oni koji su jednom istinski vjerovali napuštaju vjeru iz ovih razloga, a ponajmanje oni koji znaju nešto o povijesti... Ovo je zgodno jer nas tjera da skrenemo pogled sa sebe i svojih grijeha i nađemo žrtvenog jarca... Mislim da sam osjetljiv na skandale kao i ti i svaki drugi kršćanin. Mnogo sam patio u životu zbog neukih, umornih, slabih, a ponekad i zlih svećenika.“„Takav rezultat je, štoviše, bio i očekivan. Počelo je prije Uskrsa s Judinom izdajom, poricanjem Šimuna Petra, bijegom apostola... Treba li, dakle, plakati? Da - preporučio je Tolkien svom sinu -, ali za Isusa - za ono što on mora izdržati -, prije nego za nas. Plakati – dodajemo danas – sa žrtvama i za žrtve naših grijeha.“
Prijeći na neprolazno
Na kraju, primijetio je propovjednik Papinskog doma, ove se godine Uskrs ne slavi uz radosni zvuk zvona, već uz „zlokobnu buku bombi i razornih eksplozija koje se događaju nedaleko odavde“. Nedavni događaji podsjećaju kako se poredak svijeta može promijeniti iz dana u dan. Sve je prolazno, sve propada. „Postoji samo jedan način da pobjegnemo od struje vremena koja sve vuče za sobom: prijeći na ono što ne prolazi! Postavite noge na čvrsto tlo! Uskrs, Pasha, znači prolaz: učinimo svi ove godine pravu Pashu, časni oci, braćo i sestre: prijeđimo Onome koji ne prolazi. Prijeđimo sada sa srcem, prije nego provedemo dan tijelom!“, zaključio je kardinal Cantalamessa.
(Vatican news – bj – ps)
