Piše Božica Brkan Glavna urednica Oblizeka
Osim Crikvenice koja ima suvenirsku tortu Frankopan u hotelu International, i Ozalj ima mlađu, suvenirsku tortu Katarina Zrinski što je nudi restoran Žganjer u Ješkovu. Njome nastavljamo priču o zrinsko-franskopanskim slasticama.
Na studijskom boravku Kluba Gastronaut prije sada već nekoliko godina u ozaljskome kraju zaključna točka na i iliti deveti slijed tematske večere Njezino veličanstvo janjetina u restoranu Žganjer u Ješkovu bila je torta Katarina Zrinski, koju domaćini nazivaju i kolažem ozaljskih okusa (sljubljena s Malvazijom 2015. Zdjelarević).
Preskočimo li slavnu štrudlu pečenu za Guinnessa, to je tu najpoznatiji kolač. U katalogu Slastice bake Dore sugeriraju kako su svaki pojedini kolačić, gibanica ili pogača izgledom, mirisom i okusom prava domaća tradicionalna slastica, izrađena ručno prema jednom od pedesetak obiteljskih recepata, od prirodnih namirnica, uz puno ljubavi i pažnje. Tijesto štrudle oblikuje se starinskom tehnikom kojom nas je prije nekoliko desetljeća naučila baka Dora.
Iz bogatstva nesvakidašnjih kombinacija kreirajte vlastiti kolaž okusa: torta Katarina Zrinski uz čašu zlatne pjenušave kapi dat će posebnu notu Vašim najsvečanijim događajima. Uz birani digestive bit će savršen završetak poslovnog sastanka i početak nove poslovne suradnje, a uz tošli čaj ona je savršen izgovor za opuštajuće druženje s prijateljicama. Ili tek za onaj savršeni trenutak kušanja slastice koja se ne može usporediti ni s jednom drugom, otkrijte ozaljsku tortu Katarina Zrinski!
Oslonac u obje slavne plemenitaške grane
Kako mi se odužilo čekanje obećane storije o nastanku torte Katarina Zrinski, nekako sam se ohladila ne zaboravivši posve njezin okus. Tih trinaest stojeva različitoga voća, od oraha do crvenoga bobičastoga voća, zatim nekoliko vrlo slatkih krema, različitih vrsta tijesta (lisnatoga i biskvitnoga u dvije boje), nedvojbeno je nadahnuto i slavnim prethodnicama posvećenima još slavnijim povjesnicima iz obje plemenitaške obitelji, i Zrinski i Frankopani.
Priznajem, poslije torte Frankopanke iz Križa, Frankopanske torte iz Crikvenice te iz različitih knjiga, uza sve čestitke, ovu od frankopanskih odnosno torti iz kuharica Zrinskih, ne bih uvrstila baš na vrh, ali čestitam ambiciji kreatora na takvoj posveti velikoj dami hrvatske povijesti i kulture, reinterpretaciji torte iz njezinih razmetljivih vremena, a i staleža. No, ne bih je okruživala takvom tajnovitošću, jer sudim da je prebogata da bi je itko pokrao. Pogotovo ne za pripremu doma. Torta jest za posebne trenutke, svadbe primjerice, pa je rado ostavljamo u ozaljskoj tajnovitosti.
Grofica kojoj je posvećena ozaljska torta
Meni je još zanimljivija dama kojoj je torta kreirana kao hommage. Prema Wikipediji, Grofica Ana Katarina Zrinska, rođ. Frankopan (Bosiljevo, oko 1625. – Graz, 16. studenog 1673.) hrvatska je književnica i velikašica iz obitelji Zrinski. poznata kao mecena i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala književne tekstove. Kći je Vuka II. Krste Frankopana Tržačkoga i Uršule Innhofer, Vukove druge supruge, polusestra Frana Krste Frankopana, te supruga Petra Zrinskog s kojim je izrodila četvoro djece. U očevoj je kući u obitelji Frankopan dobila temeljito obrazovanje. Od majke (Njemice) je naučila njemački, a poslije još mađarski, latinski i talijanski jezik. Katarina Zrinska je isto kao u očinskoj kući i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. U Ozlju je 1660. godine napisala molitvenik Putni tovaruš, a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu Ivanu Belostencu.
Kako je odlučno podržavala protuhabsburšku politiku svoga supruga i u vrijeme Zrinsko-frankopanske urote obavljala povjerljive misije, slomom urote dospjela je u nemilost bečkoga dvora, uhićena je i odvedena u Bruck an der Mur (Bruck na Muri nedaleko od Graza). Golemi imutak Zrinskih djelomice je razgrabljen, a djelomice zaplijenjen. Bez ičega, Katarina je u srpnju 1670. s kćerkom Aurorom (Zorom) internirana u samostan dominikanki u Grazu, gdje je i umrla. U narodu je ta hrvatska banica – njezin rodoljubni život i tragičan svršetak – postala prepoznatljiva i poštovana najviše zahvaljujući romanu Urota Zrinsko-Frankopanska Eugena Kumičića te po pismu koje joj je na rastanku uputio suprug Petar Zrinski.