Etiopija je jedna od najčarobnijih zemalja na svijetu, s poviješću koja seže do samih početaka ljudske vrste. Zemlja je to koja nudi obilje povijesnih vrijednosti, biblijskih znamenitosti, drevnih misterija ali i zemlja veličanstvenih kraljevstava. To je zemlja kraljice od Sabe, kolijevke čovječanstva, skrovište zavjetnog Kovčega, izvora Nila i domovina čudesnog napitka - kave.
U blizini vodopada Plavog Nila, neki su razumjeli hrvatski
Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom i Južnim Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem. Površinom velika kao Francuska i Njemačka zajedno, a broji oko 110 milijuna stanovnika. Glavni grad Etiopije je Addis Abeba.
U Etiopiji koju još zovu i Abesinija, živi više od 80 naroda koji govore više od 80 jezika. Službeni je jezik amharski, ali nerijetko se pleme do plemena uopće ne razumije. Velik broj ljudi služi se engleskim jezikom, a naišli smo i na selo u blizini vodopada Plavog Nila, u kojem su razumjeli hrvatski. Davnih godina ljudi s područja Jugoslavije gradili su branu u blizini i dio stanovništva naučio je jezik.
Etiopija će vas u svakom pogledu ostaviti bez daha. Očekujete zemlju koja izgleda kao pustinja, jer nam je većini u sjećanju velika glad i suša koja ovu zemlju pogodi svako toliko, no, zemlja je sva zelena i obrađen svaki pedalj. Reljefno je puna visoravni koje su ispresijecane rijekama i visokim planinama. S jedne strane hranu izvoze, a s druge strane svako toliko vlada glad i često joj je potrebna pomoć kako bi prehranili stanovništvo. No, kao i svugdje politika i velike korporacije, kojima je zemlja prodana i na kojoj se proizvodi hrana za izvoz, zaslužne su za ovaj problem.
Kalendar s 13 mjeseci
Etiopija je zemlja koja je po mnogočemu posebna. Jedna je od afričkih zemalja koja nikad nije bila kolonija, osim kratkog vremena pod Italijom tijekom drugog svjetskog rata. Zemlja je to u kojoj se vrijeme bilježi dvostruko. Etiopski kalendar je glavni kalendar koji se koristi u Etiopiji. Godina ima 13 mjeseci - 12 mjeseci po 30 dana i 13. mjesec koji ima samo pet šest dana, ovisno je li godina prijestupna ili ne. Ta razlika od sedam osam godina između etiopskog lunarnog i gregorijanskog kalendara proizlazi iz alternativnog izračuna u određivanju datuma Navještenja i sada je u Etiopiji tek 2011. godina. No osim godina, razlikuju se i sati – etiopsko vrijeme razlikuje se 6 sati od svjetskog. Dakle trebate dobro paziti ako u Etiopiji dogovarate sastanak ili pitate do kada im je radno vrijeme.
Kada sam se odlučila za putovanje nisam niti razmišljala koje su pripreme sve potrebne. Malo mi je nedostajalo da odustanem kada su mi rekli koja sve cjepiva moram primiti. No, onda sam shvatila da kad se cijepim protiv hepatitisa, tifusa, tetanusa, žute groznice i zaboravih što sve, da sam zaštićena dugo vremena ili zauvijek i odluka je bila jednostavna. Ako se odlučite na putovanje poslušajte savjete, nabavite tablete protiv malarije i pijte prema uputama, ali i obavezno se mažite sa svim mogućim zaštitama protiv ujeda komaraca. Ponesite i sprej za zrak, da komarce i muhe zaustavite u pohodu na vašu sobu – ja sam svoj ispraznila u prvih 10-tak dana. Garderobu smanjite na minimum, sve usput možete negdje oprati ili ponesite starije stvari i ostavljajte ih putem, tamošnji ljudi bit će vam jako zahvalni.
U Afriku samo opušteno, bez stresa i velikih očekivanja
Okuražite se, kupite avionsku kartu i otputujte na destinaciju koja će vam vjerujte, biti putovanje života. Avionske karte mogu se kupiti već za otprilike 4.000 kuna. Hotele možete rezervirati preko booking.com, a isto tako i transfere preko hotela. Naravno može vam se dogoditi da sletite i da vas nitko ne čeka, jer to je Afrika u kojoj je turizam u povojima. Ali ako ste na to spremni, ništa vas neće iznenaditi, a uvijek imate taksi kao alternativu. Može vam se desiti i da hotel koji ste rezervirali nema mjesta za vas, ali će vam sigurno pomoći da nađete drugi smještaj - događa se to i drugdje u svijetu…zato u Afriku samo opušteno, bez stresa i velikih očekivanja, spremni na avanturu života. Može vam se dogoditi i da uopće nema smještaja, jer je sve puno, a hotela malo – pa završite jednu noć kao ja, u bordelu na afrički način; ne baš čista sobica s malom posteljom i ne baš čistom posteljinom (peru je na ruke, u vodi koja nije bistra) bez toaleta i kupatila, a svjetlo (agregat) se gasi u ponoć. U prvi tren šok, a poslije se smijete sami sebi do suza – a što je meni ovo trebalo. No, cijena ovakvog smještaje je oko 50 kuna, pa se nemate na što žaliti. Cijene hotela variraju i nisu uvijek jeftine. Prosječna cijena smještaja je oko 250 kuna, a ako želite malo bolji smještaj cijene su oko 700 kuna i više. Cijena hotela nije garancija da vas stjenice neće dobiti na dar kao obrok.
Monoliti, najveća svjetska čuda
Kada smo doputovali u Etiopiju, imali smo namjeru koristiti javni prijevoz cijelo vrijeme, no ubrzo smo odustali od te ideje. Naime, kada smo vidjeli duge redove ljudi koji čekaju na prijevoz odlučili smo rentati kombi, što se pokazalo kao dobra ideja. U glavnom gradu koristili smo usluge metroa koji je inače jako moderan i lijep, no gužve su nezamislive. Cijena karte u jednom smjeru je dva-tri Birra što je oko 50 lipa.
Ne propustite pogledati i fosilne ostatke “Lucy”, ženke visine 105 cm najstarijeg poznatog i gotovo posve očuvanog prvog primata koji se digao na noge prije više od 3,2 milijuna godina. Kad nije na nekom od svojih brojnih svjetskih putovanja, izložena je u Nacionalnom muzeju u Addis Abebi, glavnom gradu Etiopije, koji je više nego skroman s eksponatima, ali i cijena ulaznice je prilagođena tome i iznosi 3 kune, zato preporučujem posjetite Lucy.
Nakon dva dana Addis Abebe, krenuli smo na sjever zemlje prema Lalibeli, mjestu u kojem se nalaze kršćanske crkve uklesane u kamenu 40 metara ispod zemlje. Svaka od 11 crkava isklesana je tako da vanjsko svjetlo prodire u njenu unutrašnjost. Ovi se monoliti svrstavaju među najveća svjetska čuda, a legenda govori da je Lalibela grad kojeg je podigao sam Bog i na kojem su danju radili graditelji, a noću anđeli.
Tu je sveti Kovčeg Saveza
Vjera je u ovom dijelu Etiopije vrlo jaka. Etiopljani vjeruju da je kršćanstvo poteklo s ovog dijela svijeta. Gotovo svi od 45 milijuna pravoslavnih kršćana u Etiopiji vjeruju da se pravi Kovčeg Saveza, jedan od najsvetijih predmeta čovječanstva, čuva u crkvi svete Marije Sionske u mjestu Aksum. Kovčeg čuva samo jedan redovnik kojemu nije dopušteno razgovarati sa strancima, niti smije ikad više napusti crkvu i kovčeg, koji mu je povjeren na čuvanje. S obzirom na to da se ova crkva ne može posjetiti i Kovčeg vidjeti, preskočili smo Aksum.
Cijelo vrijeme puta prolazeći kroz mjesta, uživali smo u predivnim vizurama. Čarobna priroda, lijepa lica na svakom koraku, za naslovnice časopisa.Djeca su predivna. Mala djeca čuvaju još manju djecu, a nerijetko ćete vidjeti djecu od tri do pet godina koja metu ispred kuće ili vode stoku na ispašu. Stoka slobodno šeće uokolo, po gradu, cesti pa se često zateknete s mišlju da ste u Indiji. Svako toliko sajmovi, gdje se prodaje sve i svašta; od začina, hrane, boja, suvenira. Ono što vas stvarno iznenadi u Etiopiji je čistoća sela i ulica. Naravno da ćete naići i na dijelove koji se time ne mogu pohvaliti.
Plan puta vodio nas je prema Nacionalnom parku Planina Semian. Parkirali smo svoj auto i krenuli penjati se prema vrhu. Put nije niti lagan, niti jednostavan. Morali smo uzeti dvojicu vodiča s puškama, jer su planine mjesto obitavanja etiopskog vuka, gelada babuna – velikih čopora majmuna i jedne vrste risa. Hodanje na visini od preko 4.000 metara zahtijeva dobru kondiciju. Propješačili smo preko 10 kilometara, no druženje s majmunima, priroda i čaroban pogled s tih visina, s krova Afrike, neopisiv je. To jednostavno treba doživjeti.
Plemena Mursi, Hamar i Karo
Nakon sjevera put nas je vodio prema jugu i dolini Omo, koja se nalazi u blizini granice s Kenijom i Južnim Sudanom, te mjestima gdje ljudi žive u tradicionalnim plemenskim zajednicama još uvijek bez upliva suvremene civilizacije, gotovo netaknuta. No ovo su vjerojatno posljednje godine, dok ih potpuno ne pretvore u turističku atrakciju, dok su još koliko toliko autentična. Posjeta ovom dijelu Etiopije moguća je samo u sušno doba jer inače rijeke preplave ceste i teško se kretati blatnim putevima do plemena.Plemenske poglavice u posljednjih nekoliko godina naplaćuju ulazak u sela, a i sami stanovnici naplaćuju fotografiranje u predmetima ili u novcu. Iako nas vuče vidjeti ih u tom njihovom okolišu, fotografirati i zabilježiti trenutke boravka, ne možemo ne osjetiti i tugu što im guramo fotoaparate pod nos. Kod većine njih osjetite da vole pozirati i na taj način zaraditi nešto novaca, jer život tamo je stvarno težak. Ima i onih koji ne žele da ih fotografirate i to trebate poštivati.Posjetila sam nekoliko plemena, ali najjači dojam ostavila su mi plemena Mursi, Hamar i Karo.
U zabačenom predjelu u dolini rijeke Omo, pleme Karo i poznati su po tome što imaju običaj bojati tijelo i ukrašavati lice. Ženama tog plemena ljepota je u koži. Mlade djevojke dozvoljavaju odraslima da usijecaju ožiljke po njihovom trbuhu, što znači da joj je dozvoljeno da se uda i da ima djecu. Ožiljci su znaci ljepote koji će privući muškarca.No ima i jedan okrutni običaj koji je službeno zabranjen, ali se i danas tajno prakticira. Ukoliko je dijete rođeno bez dozvole starijih članova plemena ili ukoliko se prvi zubi pojave u gornjoj, umjesto u donjoj vilici, ako se rode blizanci, imaju deformaciju - proglašavaju ih za „mingi" i smatraju da takva djeca donose nesreću i bacaju ih krokodilima, ostavljaju hijenama ili ih izgladnjuju do smrti.
Pleme Mursi pak od svojih žena traži da tijelo ukrašavaju uklanjajući dva zuba s donje čeljusti i bušeći donje usnice koje potom rastežu kako bi u njih mogle staviti glineni tanjurić. Imati u donjoj usnici takav tanjurić znak je ljepote, a što je tanjurić veći – veća je i ljepota. Režu se i ušne resice kako bi se u njih stavile naušnice. Nekad je to bilo pod moraš, no danas djevojka može birati, želi ili ne želi rezati usnu. Osim ovih ukrasa nerijetko nose i rogove, cvijeće, lance ili ogrlice od metaka i sl.Mi se često zgražamo nad činom rastezanja usana, no i kod nas žene povećavaju usne, operiraju nos, stavljaju silikone u grudi… i to boli, a ponekad i ružno izgleda.
Plemena uz granicu s Kenijom
Situacija u plemenima se mijenja, organiziraju se učionice i djeca se opismenjuju. One nadarenije šalju u više škole, pa i na fakultete. Najteže mi je pala posjeta plemenu Daasanach, izgovara se slično Desiniću, pa je to izazvalo opći smijeh, a i razlog posjete upravo baš njima. Da bismo došli do njih, s obzirom na to da se nalaze uz samu granicu s Kenijom, morali smo u imigracijskom uredu ponovo pokazati naše vize, putovnice i dobiti dozvolu za prelazak na taj dio teritorije. Prelazak rijeke čamcima izdubljenih od drveta, pješačenje do sela po velikoj vrućini ostavila me bez daha. Selo bez ijednog drveta, hladovine, a nebo je gorjelo. Starac iz plemena ponudio mi je svoju stolicu, zapravo mali drveni „stalak“. U prvi tren nisam niti shvatila što želi, mislila sam da je prodaje. Onda je on sjeo, pa ustao i ponovo mi je pružio…htio mi je pokazati kako se koristi taj komad drveta. No mene je više zapanjila njegova vitalnost i sjedanje s jednom ispruženom nogom,bio je kao baletan.
Što je dan povratka kući bio bliži, to je ljubav prema Etiopiji bila veća. Ovo je jedno od mojih najljepših putovanja, iako Bangladeš još uvijek vodi. Rekao mi je jedan moj prijatelj, dok je gledao fotografije, ovo ti je putovanje života – zavidim ti. Stoga moja poruka svima koji su spremni za avanturu, krenite što prije dok još možete osjetiti pravo srce Etiopije i neće vam biti žao.
Putovanje u Etiopiju ne preporučujem razmaženim turistima, već putnicima koji žele osjetiti zemlju, njene običaje i ljude. Ne idite ako vas smeta što ponekad smještaj neće biti onakav kakav očekujete, ako vas smetaju djeca koja se skupe oko vas i traže vas karamele ili nešto novaca. Ono što je vama jako malo, njima je jako puno. Kad se vratite kući, vratit ćete se kao bolji ljudi, vjerujte mi.
