Crtice iz Japana: - putovanje 9. siječnja 2024. https://quovadisputovanja.
Japan - zemlja koja svojom jedinstvenošću i bogatom kulturom ostavlja bez daha, privlačeći posjetitelje iz cijelog svijeta. Moje putovanje kroz ovu osebujnu zemlju pružilo mi je uvid u njezine fascinantne aspekte, od tradicije do tehnologije, hrane do običaja.
Zašto posjetiti Japan?
Japan nije poput niti jedne druge zemlje koju sam do sada posjetila. Svojom kombinacijom tehnološke naprednosti i duboke povijesti, susretljivim i marljivim ljudima te ukusnom i zdravom kuhinjom, Japan ostavlja neizbrisiv dojam na svakog posjetitelja.
Vrijeme posjeta
Iako je proljeće u vrijeme cvatnje trešanja i jesen s prekrasnim zlatnim lišćem najpopularnije vrijeme za posjet, otkrila sam da kraj prosinca i početak siječnja nude svoj šarm. Blage zime i minimalne padaline čine ovo raazdoblje godine idealnim za istraživanje japanskih gradova.
Nekoliko zanimljivosti iz Japana
Japanski zahodi kao space shuttle: Početak mog istraživanja Japana započeo je susretom s njihovim zahodima, koji su čisti, uredni i opremljeni raznim naprednim funkcijama.Tokyo Metro - funkcionalnost u pokretu: Razgranata mreža metroa oduševila me svojom preciznošću i efikasnošću, dok sam se kretala gradom.
Kafići sa životinjama: U ovim kafićima, ljubitelji životinja mogu uživati u društvu mačaka ili pasa dok ispijaju svoju omiljenu kavu.
Ribe u bojama japanske zastave: U jezerima šarani plivaju u bojama japanske zastave, simbolizirajući sreću i blagostanje.
Sve besprijekorno čisto, ali bez kanti za smeće: Očarana sam čistoćom Japana, ali istovremeno iznenađena nedostatkom kanti za smeće na javnim mjestima.
Nova godina u Japanu
Doček Nove godine u Japanu bio je tiho duhovno iskustvo, obilježeno posjetom hramova i zvukovima gonga koji su označavali početak nove godine.
Japanska hrana - za svakoga poneštoJapanska kuhinja osvojila je moje nepce svojom raznolikošću i jedinstvenim okusima. Od svježe ribe do ukusnih ramen jela, svatko može pronaći nešto što mu odgovara.
Zaključak - Japan je zemlja kontrasta, gdje se suvremeno susreće s tradicionalnim, a tehnologija koegzistira s dubokim običajima. Ovo putovanje ostavit će neizbrisiv trag u mom sjećanju, podsjećajući me na ljepotu i jedinstvenost japanske kulture.
ZAŠTO POSJETITI JAPAN
- vrlo osebujna zemlja, različita od svih koje sam do sada posjetila
- tehnološki napredni - jedinstveni spoj budućnosti i bogate povijesti
- skromni, susretljivi i marljivi ljudi
- uredno, organizirano i funkcionalo društvo od kojega se može štošta naučiti
- ukusna i zdrava kuhinja i način života zaslužni za zdravlje i dugovječnost njenih stanovnika - neki principi primjenjivi na sve nas
VRIJEME POSJETA
Sigurno najpopularnije vrijeme za posjet Japanu je proljeće u vrijeme cvatnje trešanja i jesen kada lišće poprima lijepe zlatne boje. Ja sam bila krajem prosinca/ početkom siječnja i to se pokazalo dobrim, jer su zime relativno blage (tamo gdje smo mi bili) I u to doba ima najmanje padalina. Najgore vrijeme za posjetiti Japan je ljeto (lipanj, srpanj, kolovoz) zbog monsunskih pljuskova, velikih vrućina i neugodne vlage u zraku
Japan - to je neka druga planeta. Zašto? Nastavite čitati!
I nigdje se ne plaćaju! ??
METRO - POPUT JAPANACA SAMIH: FUNKCIONALAN, TOČAN ALI NEPRETENCIOZAN
Tokijski metro je razgranata mreža linija gdje se relativno lako snaći (stanice i upute na engleskom!) kojom se brzo i pouzdano putuje ovim velegradom. Neke zanimljivosti:
- Kad se vlak kreće (dakle u dolasku i odlasku) postoji čvrsta barijera prema peronu, pa je ulazak i izlazak u vlak moguć tek kad se ta vrata otvore i omoguće pristup vlaku. Navodno je to posljedica zaredanih samoubojstava.
- Vlak je čist kao da se ne koristi, iako je velika gužva u svako doba. Voze uglavnom do ponoći.
- Putnici rijetko pričaju. Jedini koji su se čuli bilo smo mi. Čak ni roditelji nisu pričali s malom djecom. Uglavnom su zaokupljeni svojim mobitelima i mislima.
- Ima puno rukohvata raspoređenih po cijelom vagonu, i zidovi su puni reklama.
- Vlakovi su česti i rijetko kasne . Idu u intervalima od 3 do 5 minuta, pa se ne isplati juriti.
- Postoji redar koji stalno nešto viče i opominje ljude (na japanskom naravno!) Čovjek mora zaraditi plaću.
- Prilikom dolaska i odlaska svaka stanica ima svoju specifičnu melodiju kojom se najavljuje određena stanica. Oni koji često koriste neku liniju prepoznaju stanicu po njoj.
- Posvuda u metrou (kao i po cijelom gradu) su aparati za kupovanje, bankomati i lokeri. Karte se mogu kupiti isključivo na automatima na ulazu u metro. Uniformirani redari samo kontroliraju provlačenje karata i pomažu u slučaju potrebe. Metro karta za 3 dana neograničenog korištenja po cijelom Tokiju košta 1500 yena (10 €).
- Kada je gužva postoje ulazi u vlak i vagoni rezervirani samo za žene..
- Svi djelatnici metroa, autobusa i vlakova nose bijele rukavice
KAFIĆI SA ŽIVOTINJAMA
Domišljati Japanci su se dosjetili kako pomoći ljudima koji vole životinje, ali ne žele na sebe preuzeti brigu o njima. Postoje kafići gdje posjetitelji mogu doći na svoju dnevnu dozu maženja sa mačkama i psima (za druge životinje nisam sigurna!). Nisam primijetila mačke lutalice vjerojatno zato što ih skrbni Japanci odmah preuzmu, srede i ušminkaju po ukusu mušterija i omoguće im da zarade bar za hranu i smještaj.
RIBE U BOJAMA JAPANSKE ZASTAVE
U jezerima plivaju ogromne ribe u bojama japanske zastave - koji šarani. Dekorativni su, vrlo otporni i životni vijek im je između 100 i 200 godina. Simboliziraju sreću, blagostanje i ustrajnost.
SVE BESPRIJEKORNO ČISTO, A NIGDJE KANTI ZA SMEĆE
Svi smo odmah primijetili kako je u Japanu sve čisto - aerodrom, metro, ulice, dućani....kao da nikog nema, a svuda nesnosne guzve. Čak i obližnje gradilište na kojem je u tijeku izgradnja nekoliko nebodera je čisto kao da se ništa ne dešava. Da apsurd bude veći, po gradu nema kanti za otpad, pa sam sav svoj otpad nosila sa sobom u hotel i tamo ga bacala.
NOVAC SE PRIMA I DAJE NA PLASTIČNIM PODLOŠCIMA
U dućanima, restoranima, mjenjačnicama postoje plastični podlošci na koje se stavlja i sa kojih se uzima novac. Izbjegavaju direktni kontakt sa ljudima.
NOVČANICA OD 2000 ¥ KAO RARITET
Najčešće novčanice jena su u apoenima od 1000, 5000 i 10000 yena. Jedna zanimljivost:
Novčanica od 2000 tisuće jena se smatra rijetkom i vrlo vrijednom. Neki dućani i automati ih uopće ne primaju. Ukoliko naletite na takvu, sačuvajte ju. Možda jednog dana bude vrijedila i više od 2000!
NEPRISTOJNO JE JESTI NA CESTI
Iako ima puno štandova sa hranom, u Japanu se smatra nepristojnim hodati po cesti i jesti. Čak i sladoled malo tko jede hodajući. Ako već moraju usput nešto pojesti onda se sklone negdje sa strane i to diskretno i brzo pojedu. Neki štandovi postave i par klupa u tu svrhu.
SVE JE MALO I KOMPAKTNO
Japan je mala zemlja s puno stanovnika. Nema tu prostora za razbacivanje, pa su kuće male i zbijene. I stanovi su im mali, ali funkcionalni. Nije čudo što su svi tako diskretni i šutljivi. Teško je u takvim uvjetima sačuvati privatnost. Mali ljudi, mali psi, mali auti. Sve bonsai. I naše hotelske sobe su bile minijaturne. Teško stanu dva kofera u nju, ali su uredne, lijepe, tople i funkcionalne. Hotel sa tri zvjezdice, a u njemu se osjećaš kao doma. I stropovi su niži nego na zapadu, prilagođeni visini Japanaca, pa visoki zapadnjaci moraju paziti na glavu.
garaža na kat
JAPANCI SE RAĐAJU KAO ŠINTOISTI, A UMIRU KAO BUDISTI
Zanimljivo, u Japanu kad se čovjek rodi nad njim se vrše šintoistički obredi, a kad umre budistički. Većina njih se u anketi izjašnjava kao šintoisti/budisti, ali kažu da nisu vjernici.?!U Nikku je jedan od najljepših budističko-šintoističkih hramova koji je naročito posjećen u ovo doba godine (kraj kalendarske godine).
Nikko
Prije pokopa se kremiraju, a grobovi su im mali, jednostavni i nepretenciozni.
(nemam selfie!)
PEČAT KAO UNIKATNI JAPANSKI SUVENIR
Na metro postajama, kao i u hramovima i drugim turističkim atrakcijama postoje štambilji sa slikom i podacima mjesta. Na metro postajama se sami poslužite štambiljem i otisnete ga u svoju bilježnicu. Pri posjeti hramova možete kupiti otisnuti štambilj tog mjesta za 300 - 500 yena (2-3€).
RESTORAN GDJE POSLUŽUJU ROBOTI
U Nikku smo bili u restoranu gdje konobare uglavnom zamjenjuju roboti i tehnika. Na ulazu pričekate da vam dodijele slobodan stol za određeni broj ljudi, pa potom na tabletu odaberete jelo ili meni. Ukoliko niste sigurni kako to izvesti, imate demonstraciju na tabletu. Nakon narudžbe čekate da vam robot dostavi hranu za stol. Robot je u obliku mačke (Japanci iz nekog razloga vole mačke) i dođe točno do vašeg stola. Zatim svatko uzme što je naručio, a kad su svi posluženi, robota mačku pogladite po uhu i ona se okrene i ode. Ukoliko plaćate karticom, narudžbu završite online, a ukoliko plaćate gotovinom, za to ipak treba čovjek, te nakon što završite s jelom na tabletu izaberete opciju PAY AT THE TABLE i čekate da dođe konobarica i naplati vam. Napojnice nisu prihvatljive jer Japanci smatraju da su oni već plaćeni za svoj posao.
JAPANCI BRINU ZA LJUDE
- Briga za slijepe
Na svim ulicama i u metrou izbočene žute crte na ulici prate pješačku zonu i sva skretanja kako bi omogućili kretanje slijepim osobama. Semafori imaju zvučne signale za zeleno svjetlo i svaki ima svoju melodiju.
- Posuđivanje kišobrana
U Japanu su česte kiše, naročito u lipnju, srpnju i kolovozu, a i mi smo imali jedno kišno jutro (studeni i prosinac su inače najsuši mjeseci). Ako se zateknete vani bez kišobrana mnogi dućani (npr. 7/11 ) na vidljivo mjesto izvuku velike prozirne kišobrane koje možete uzeti i vratiti ih u neki drugi takav dućan u gradu kada prestane kiša. I mi u hotelu smo mogli posuditi takve kišobrane.
- Osvježenje na ulici
Tijekom ljetnih mjeseci kada je vruće i visoka vlaga u zraku, postoje mjesta u Tokiju koja izgledaju poput nadstrešnice sa cijevima ispod kojih možete stati i rashladiti se.
- U svim javnim WCima postoje i držači za male bebe.
- Posebno su obilježeni ulazi i mjesta za invalide i žene s kolicima. Ako vozač primijeti ženu s kolicima ili čovjeka u invalidskim kolicima izići će i pomoći mu da uđe.
NOVA GODINA U JAPANU
Zanimljivo, u Japanu nema odbrojavanja, pijančevanja ni zabave za doček Nove godine. Za njih to je prvenstveno duhovno iskustvo. Nešto kao kod nas Božić. Ako večer ne provode doma sa svojom obitelji, onda odu do nekog hrama (gdje smo i mi dočekali Novu godinu) i tamo čekaju Novu godinu uz zvukove gonga i krijes koji gori ispred hrama. 108 je laganih udaraca gongom, što označava broj njihovih mana kojih bi se trebali osloboditi. Također, na lomači pale smotuljke sa željama za slijedeću godinu kako bi se dim vinuo u nebo. U ponoć puštaju zapaljene lampione i bijele balone. Uglavnom, oko hrama sve puno ljudi, ali je tiho i bez euforije.
Nova Godina u Tokiju, ispred hrama Zojo-ji
SPOMENICI NEROĐENOJ DJECI
Uz neke japanske hramove nalazi se niz kamenih skulptura djece sa crvenim kapicama i podbradcima. To su anđeli čuvari namjerno i nenamjerno pobačene djece. Kapica bi im trebala pružiti toplinu i ljubav. Za njih se povremeno i prinose žrtve u hramu. Zabranjeno diranje kipića.
SVATKO NOSI SVOJ MALI RUČNIK
Zanimljivo, u japanskim javnim WCima nigdje nema papirnatih ubrusa, pa svaka žena (išla sam u ženske zahode, pa za muške ne znam) ima sa sobom mali ručnik za ruke. Ljeti ti ručnici služe za brisanje znoja.
PREVELIKA OBUĆA
Kada uz kimono (čest prizor u Kyotu, naročito kod mladih) nose otvorene japanke debelih drvenih džonova, (ispod čarape) može se vidjeti da mnoge nose broj veći. To je posljedica traume iz prošlosti kada su mladim djevojkama vezivali noge kako bi ostale što manje, jer su se male noge smatrale otmjenima. Taj običaj je bio još radikalniji i rasprostranjeniji u Kini.
NEOBIČNI POSLOVI
U Japanu zaista može raditi svatko tko to želi. Ima tu vrlo neobičnih poslova: redar u metrou, čuvar gradilišta koji cijelu noć pazi, usmjerivači u redu za hranu, uniformirani redari na ulazu i izlazu iz lifta, odbor za doček vlaka (kad vlak stigne na odredište na izlazu stoje tri uniformirana zaposlenika koji vam svojim naklonom zahvaljuju što ste putovali s njima).
ČAK I JELENI SE NAKLONE IZ ZAHVALNOSTI ZA HRANU
U Nari, nekadašnjoj prijestolnici Japana, nalazi se čitav niz budističkih hramova I nacionalni park sa oko 1400 jelena koji okolo slobodno šeću i druže se s posjetiteljima za keksić. Smatraju se svetim životinjama i zaštićeni su. Na ulazu u nacionalni park za cca 1 € možete kupiti paketić od desetak specijalnih keksića kojima možete hraniti jelene. Jedna zanimljivost je da nakon što pojedu keksić, naklone glavu u znak zahvalnosti i slobodno ih pogladite. Ti jeleni su toliko dragi i pitomi da su meni, koja se bojim i muhe, jeli iz ruke.
POTRES OD 7.6 STUPNJEVA RICHTERA NA TOKIJSKOM TORNJU
Za vrijeme našeg boravka u Japanu zemlju je pogodio potres od 7.6 stupnjeva Richtera. Bilo je to na drugom dijelu, nekih 300 kilometara od Tokija i većina nas ga nije ni osjetila. No nekoliko ljudi iz naše grupe se u trenutku potresa u 16.10 zateklo na Tokyo Toweru (250 m visine) i oni su osjetili potres. Odmah su se angažirali redari, umirili ljude, zamolili ih da se maknu od prozora i obavijestili o zatvaranju liftova. Svima su podijelili dekice, bočice sa vodom u obliku tornja (lijep suvenir) i kekse. Rekli su im da se liftovi ne smiju koristiti dok ih inspekcija temeljito ne pregleda, što može trajati između 90 i 120 minuta. Nakon sat i pol odobreno je korištenje lifta. Pri izlasku iz lifta cijeli odbor redara je stajao na izlazu, duboko se naklonili, ispričali i svakome vratili novac od kupljene ulaznice. Dobili su i male poklone. Eto, takvi su ti Japanci!
FOLIJE ZA STAKLO PROTIV ODBLJESKA
Na nekim ostakljenim površinama na Tokyo Toweru stakla izgledaju kao da su izgrebena, što je naravno, nemoguće za Japan. To su folije koje omogućuju slikanje bez odbljeska.
SHINKANSEN - VLAK METAK
SHINKANSEN brzi vlakovi, poznati su i kao Bullet trains - vlak metak. Dostižu brzinu do 300 km/h, komforniji od business premium klase gotovo svih aviona. Karta puno skuplja od avionske za istu relaciju. Puno mjesta za noge, sklopivi stolići, besplatan WiFi. Imaju i posebne vagone sa spavaćim kolima. Izvana izgledaju kao space shuttle, a tako i voze. Praktički levitiraju. I nikada ne kasne! Jedna zanimljivost: shinkansen je najekološkije prijevozno sredstvo.
HELLO KITTY SHINKANSEN NA RELACIJI OSAKA - HIROSHIMA
GONG UMJESTO CRKVENIH ZVONA
Ujutro se iz hramova čuje gong koji tiho, blago i u vremenskim intervalima od nekoliko sekundi odzvanja. Budući da u gradu ima više hramovoa, ne oglašavaju se svi istodobno, nego prema rasporedu.
JELO PO INDIVIDUALNOM UKUSU I ODABIRU
Kada naručite neko jelo u restoranu, platite na automatu, dobijete žeton s kojim čekate mjesto i onda kad sjednete poslužitelj vam donese listu s pitanjima koje dodatke i kako spravljeno želite. Primjeri:
ICHIRAN je japanski lanac restorana koji je specijaliziran za ramen I jedini takve vrste sa Michellinovom zvjezdicom. Osim u Japanu može se naći još samo u New Yorku. (Cijena u Osaki cca 7€, u New Yorku 30) Jelo se sastoji od juhe od svinjetine, mesa, soba rezanaca, povrća.
Sami birate količinu juhe, češnjaka, luka, začinjenosti, masnoće, debljinu rezanaca i prilog uz to.
TOKIO - GRAD BANKROTA
Tokio je grad s velikim izborom svega, od hrane (supermarketi, ulični štandovi, restorani), pića ( kafići europskog tipa i japanski sa čajem), igrica, anima, zabave (Akihabara - elektronski grad), odjeće i obuće svih velikih renomiranih i niskobudžetnih svjetskih i domaćih marki, kućnih potrepština, suvenira. Na prvu sve ti se čini jeftino, pa se lako zaigraš, te u konačnici puno jeftinoga košta pravo malo bogatstvo.?
JAPANSKA HRANA - NIJE SVE ZA SVAKOGA, ALI SVATKO MOŽE NAĆI ONO ŠTO MU SE SVIĐA
Japanska kuhinja spada među najbolje I najzdravije kuhinje na svijetu. Dominiraju:
- riba (često sirova - nije za svakoga!), plodovi mora i nori alge (bilo u listićima ili kao posip dodatak za rižu) ponuđeni na stolu
- meso: piletina, govedina (poznata i posebno kvalitetna ona u Osaki), svinjetina
- jaja ( puno se konzumiraju, u nekim restoranima je zdjela sa svježim jajima uvijek na stolu kao kod nas kruh i ljudi se mogu slobodno poslužiti; mnogi sirovo jaje preliju preko jela i tako jedu, uglavnom dosta jedu sirova jaja)
- tofu, soja u raznim oblicima, adzuki grah, klice, povrće
- riža, tjestenina, batat
- prevladava slatko-kiseli okus, jela uglavnom nisu masna ni teška (pržena na vrućoj ploči, kuhana ili pirjana), uglavnom nisu ljuta
- puno malih porcija različitih vrsta hrane, od kojih je gotovo obavezno juha (miso soup), neka miješana salata (puno sastojaka u malim količinama), ugljikohidrati (riža ili rezanci), neki protein ( meso ili riba, često I jaje i to sirovo), fermentirano povrće ( u tragovima)
Gotovih obroka (bilo u supermarketima tipa 7/11, Lawson ili Family Mart, uličnim kioscima i restoranima) ima u izobilju i po vrlo povoljnim cijenama i svatko može naći nešto po svom ukusu. Ono što mi je jako nedostajalo je voće. Izbor je vrlo loš i skupo je. Ni mlijeko ni mliječni proizvodi nisu pretjerano često na njihovom jelovniku i relativno mali je izbor. Uglavnom, svatko si može iskombinirati obrok po cijeni od 3 do 10 eura, a u skupljim restoranima oko 15 ak eura (nisam bila). U vrijeme mog boravka u Japanu yen je bio dosta nisko 1000 yena = 6.32 €. Japansku djecu u školi uče da je svaki dan potrebno konzumirati 30 različitih vrsta hrane, ali u malim količinama. Mislim da je u tome i ključ njhovog zdravlja i dugovječnosti - sve može, ali u malim količinama. Inače, njihova hrana ima dosta kraći rok trajanja od naše. Pretpostavljam zbog manje konzervansa.
MALE PORCIJE I INDIVIDUALNO PAKIRANJE SLATKIŠA
Desert uglavnom nije posljednji slijed obroka, nego se veže uz čaj. Slatkiši su dosta slatki i jedu se uz nezaslađeni zeleni čaj: zalogaj kolačića, gutljaj čaja.
Najpopularniji deserti su pripravljeni od riže, adzuki graha, jagoda (obožavaju jagode u svim varijantama!), zelenog čaja i jedu se u malim količinama - gotovo svi kupljeni slatkiši su individualno pakirani, jedno pakiranje - jedna porcija, pa se teže predozirati.
Mali dućan s čajem u Kyotu gdje kupcima (besplatno) serviraju čaj s kolačićem
OSEBUJNE JAPANKE
Budući da sam zemlju posjetila zimi, prvo što sam primijetila je da dosta (mladih) žena ima kratke suknje i gole noge (6-9 stupnjeva). I učenice iz obližnje škole koje su nosile školske uniforme (tamnoplavu mini suknju, bijelu bluzu, tamnoplavi sako/jaknu, bijele sokne, plave collegice) također su imale gole noge. Kod njih su jako popularni tzv. heat patches (flasteri koji griju), pa vjerojatno to koriste za grijanje. Također, gotovo sve nose široku, slojevitu odjeću neutralnih boja, a jedino sam primijetila da mnoge nose skupe, markirane torbe i puno ih ima lijepo manikirane i neobično nalakirane nokte.
Japanci rade puno, ali sporo
Radno vrijeme Japanaca je, kao i u većini zapadnih zemalja, od 9 do 17, no uglavnom ostaju dulje od toga. Gotovo nitko ne govori engleski ili ga govori jako slabo, no svi su izrazito susretljivi i uslužni i sve će učiniti da vam pomognu. No, ono što smo gotovo svi primijetili je da su spori. Sve rade polako i studiozno. Nemaju klasični godišnji odmor kao većina nas, nego koriste slobodne dane za dva najveća nacionalna blagdana - Novu godinu (7 dana plus eventualno još koji slobodan dan) I Zlatni tjedan tj. Festival trešanja početkom svibnja.
SKUPI JAPANSKI STANOVI I PUNO SAMAČKIH DOMAĆINSTAVA
Skoro 40 posto Japanaca živi samo. Najam za prosječan samački stan od 20-30 kvadrata je 500 € plus 250€ za režije. Stanovi se iznajmljuju potpuno prazni, pa sami morate kupiti sav namještaj i sa sobom ga odvesti prilikom iseljenja. Minimalna plaća je cca 1400 €, a na to još i dolaze razni porezi i obavezna davanja. Ukoliko želite kupiti stan cijena je cca 4350€ po kvadratu. Dakle, nema tu puno prostora za luksuz i razbacivanje. Mnogi posjeduju i vlastite stanove ili kuće koji su također vrlo mali, skupocjeni i funkcionalni. Zbog opasnosti od potresa kuće su građene od drveta i izvana i iznutra plastificirane i zvučno dobro izolirane.
QUO VADIS DOJMOVI
BOGATA I NAPREDNA ZEMLJA - SKROMNI, JEDNOSTAVNI I POSLUŠNI LJUDI
Japan nema velikih prirodnih bogatstava - ni nafte, ni plina, ni drugih vrijednih energenta. Na malom prostoru živi masa ljudi i posvuda su velike gužve i redovi. Podložan je čestim i jakim potresima, kao i razornim tsunamijima i monsunima. Zbog planinskog reljefa samo 20% zemlje je obradiva površina. Pa ipak, usprkos svim tim nedaćama to je jedna od tehnološki najnaprednijih zemalja svijeta. Po mom mišljenju uzrok tomu su marljivi, skromni i poslušni ljudi koji više mare za opće nego vlastito dobro. Odgojeni su u duhu poniznosti i zahvalnosti i umjesto frustracija zbog onoga što nemaju, oni su zahvalni na onome što imaju.
