Sudjelovanjem na ovom regionalnom susretu Grad Čakovec potvrdio je važnost partnerskog pristupa i otvorenog dijaloga u izgradnji zajednice u kojoj različitosti nisu prepreka, nego dio društvenog bogatstva. Cilj je stvarati okruženje u kojem svaka osoba ima jednake mogućnosti, pristup potrebnim uslugama i priliku aktivno sudjelovati u životu zajednice.
Okupljanje predstavnika županija, gradova, organizacija osoba s invaliditetom i poslodavaca bilo je prilika za razmjenu iskustava, predstavljanje postojećih praksi te raspravu o konkretnim koracima kojima se može unaprijediti međusektorska suradnja. U središtu razgovora bila je potreba za snažnijim povezivanjem javnog, civilnog i gospodarskog sektora, uz aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u oblikovanju odluka koje izravno utječu na njihov svakodnevni život.
Jedna od ključnih poruka susreta jest da uključivo društvo ne nastaje donošenjem pojedinačnih mjera, već sustavnim i dugoročnim djelovanjem. Posebno je istaknuta potreba za stabilnim financiranjem udruga osoba s invaliditetom, čiji rad ne bi smio ovisiti isključivo o projektnim ciklusima i povremenim natječajima. Naglašeno je i da same osobe s invaliditetom moraju biti ravnopravni sudionici u svim fazama kreiranja lokalnih i regionalnih politika – od utvrđivanja potreba do praćenja rezultata provedenih mjera.
Raspravljalo se i o dostupnosti rane i razvojne podrške, nedostatku stručnog kadra te potrebi osiguravanja kontinuiteta usluga nakon završetka obrazovanja. Pritom su posebno izdvojeni razvoj podrške mladima s invaliditetom, dostupnost organiziranog stanovanja i stvaranje kvalitetnijih uvjeta za njihovo samostalno življenje.
Važno mjesto zauzela su i pitanja pristupačnosti prostora i usluga, primjene načela univerzalnog dizajna te dostupnosti prilagođenog prijevoza. Zaključeno je kako pristupačnost mora biti sastavni dio planiranja i provedbe svih infrastrukturnih i razvojnih projekata, a ne naknadno rješenje nakon što su prepreke već nastale.
Sudionici su naglasili i važnost kontinuirane suradnje gradova, županija i udruga, kao i prijenosa dobrih praksi među lokalnim sredinama. Samo povezivanjem znanja, iskustava i raspoloživih resursa moguće je razvijati kvalitetnije oblike podrške i odgovarati na stvarne potrebe građana.
Pristupačan grad nije samo grad bez arhitektonskih prepreka, već grad koji svakom svom građaninu omogućuje dostojanstven, ravnopravan i ispunjen život.
