Dva baleta koja su označila prekretnicu u plesnoj umjetnosti Žar-ptica i Petruška Igora Stravinskog premijerno će biti izvedena 15. studenoga u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Orkestralnu suitu iz baleta Žar-ptica koreografirat će Maša Kolar, dok će Petrušku na scenu zagrebačkoga HNK-a postaviti Edward Clug koji je zagrebačkoj publici dobro poznat i kao plesač i kao koreograf.
Žar-ptica magično je biće koje donosi i sreću i nesreću onomu tko je uhvati, a radnja baleta prati putovanje glavnog junaka, princa Ivana, koji dolazi u čarobni vrt Koščeja Besmrtnog gdje susreće Žar-pticu. Maša Kolar umjetničkom interpretacijom skladbe Igora Stravinskog, L'Oiseau de feu Suite iz 1919. g., uprizoruje događaj koji se zbio u noći kada carević Ivan u magičnom vrtu zlatnih jabuka lovi Žar-pticu. Koreografska interpretacija koncertne suite, za razliku od originala, sada stavlja u fokus Žar-pticu koja u sceni magičnog vrta biva najaktivnija Inspiracija vizualnog rješenja kostima i scenografije bila je potaknuta legendarnim plakatom Borisa Bućana, koji je 1982. godine dizajnirao povodom baletne večeri Igora Stravinskog Žar-ptica i Petruška čime se htjelo odati počast ali i nastaviti kanon ovoga vrhunskog glazbeno-scenskog djela.
Petruška je također jedno od iznimno važnih djela u kontekstu baletne povijesti. Praizvedeno 1911. godine, ovo djelo omogućilo je Mihailu Fokinu da na sceni prikaže svoje revolucionarne ideje kojima se suprotstavio dotad uspostavljenim konvencijama klasičnog baleta te potpuno reformirao baletnu umjetnost tog vremena. Balet govori o tradicionalnoj ruskoj lutki Petruški napravljenoj od slame i piljevine, no iako nije živa, ona može oživjeti i voljeti. Glazba baleta protkana je grotesknim i fantastičnim elementima dočaravajući šarenilo i vrevu sajma, narodno veselje i strast. Praizvedba ovoga baleta bila je godinu dana nakon velikog uspjeha Žar-ptice, označivši tako novi smjer u razvoju baletne umjetnosti. Edward Clug, koji se u koreografskoj karijeri dosad više puta bavio Stravinskim, donosi novu interpretaciju Petruške. Ovaj je balet prvi put koreografirao za Balet moskovskoga kazališta Boljšoj pri čemu je zadržao originalnu strukturu i narativnost djela koju je prenio u suvremenu estetiku i moderni plesni jezik. Želja mu je bila na neki način koreografski doprinijeti ostavštini koju je Stravinski ostavio baletnoj umjetnosti, a upravo je u glazbi pronašao neiscrpan izvor inspiracije, ali i izazov koji ga je tjerao da pronalazi nova rješenja i pronađe drukčiji koreografski pristup ovome kultnom baletnom djelu.
Foto: Aleksandar Novković
