Dva baleta koja su označila prekretnicu u plesnoj umjetnosti Žar-ptica i Petruška Igora Stravinskog premijerno će biti izvedena 15. studenoga u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Orkestralnu suitu iz baleta Žar-ptica koreografirat će Maša Kolar, suvremena domaća koreografkinja, dok će Petrušku na scenu zagrebačkoga HNK-a postaviti Edward Clug koji je zagrebačkoj publici dobro poznat i kao plesač i kao koreograf.
Žar-ptica magično je biće koje donosi i sreću i nesreću onomu tko je uhvati, a radnja baleta prati putovanje glavnog junaka, princa Ivana, koji dolazi u čarobni vrt Koščeja Besmrtnog gdje susreće Žar-pticu. Maša Kolar umjetničkom interpretacijom skladbe Igora Stravinskog, L'Oiseau de feu Suite iz 1919. g., uprizoruje događaj koji se zbio u noći kada carević Ivan u magičnom vrtu zlatnih jabuka lovi Žar-pticu. Koreografska interpretacija koncertne suite, za razliku od originala, sada stavlja u fokus Žar-pticu koja u sceni magičnog vrta biva najaktivnija Inspiracija vizualnog rješenja kostima i scenografije bila je potaknuta legendarnim plakatom Borisa Bućana, koji je 1982. godine dizajnirao povodom baletne večeri Igora Stravinskog Žar-ptica i Petruška čime se htjelo odati počast ali i nastaviti kanon ovoga vrhunskog glazbeno-scenskog djela.
Petruška je također jedno od iznimno važnih djela u kontekstu baletne povijesti. Praizvedeno 1911. godine, ovo djelo omogućilo je Mihailu Fokinu da na sceni prikaže svoje revolucionarne ideje kojima se suprotstavio dotad uspostavljenim konvencijama klasičnog baleta te u potpunosti reformirao baletnu umjetnost tog vremena. Balet govori o tradicionalnoj ruskoj lutki Petruški napravljenoj od slame i piljevine, no iako nije živa, ona može oživjeti i voljeti. Glazba baleta protkana je grotesknim i fantastičnim elementima dočaravajući šarenilo i vrevu sajma, narodno veselje i strast. Praizvedba ovoga baleta bila je godinu dana nakon velikog uspjeha Žar-ptice, označivši tako novi smjer u razvoju baletne umjetnosti. Edward Clug, koji se u koreografskoj karijeri dosad više puta bavio Stravinskim, donosi novu interpretaciju Petruške. Ovaj je balet prvi put koreografirao za Balet moskovskoga kazališta Boljšoj pri čemu je zadržao originalnu strukturu i narativnost djela koju je prenio u suvremenu estetiku i moderni plesni jezik. Želja mu je bila na neki način koreografski doprinijeti ostavštini koju je Stravinski ostavio baletnoj umjetnosti, a upravo je u glazbi pronašao neiscrpan izvor inspiracije, ali i izazov koji ga je tjerao da pronalazi nova rješenja i pronađe drukčiji koreografski pristup ovome kultnom baletnom djelu.
