Nakon objavljenog singla „Vista”, britanski glazbenik Benjamin Woods nam se vraća, ali ovoga puta sa svojim trećim studijskim albumom, prvim za 4 AD, pod nazivom - “On Grace and Dignity”.
Tekstopisac i producent rođen u Cornwallu, Benjamin Woods, pod imenom the GOLDEN DREGS radi i djeluje skoro cijelo desetljeće. Njegov izražajni bariton, u stilu Leonarda Cohena, Matta Berningera i Stuarta Staplesa, ima kao potporu bogate i promišljene aranžmane.
Treći album the GOLDEN DREGS On Grace and Dignity, prvi za 4AD, započinje scenom čovjeka koji odlazi na odmor u potrazi za svojim „najboljim ja“. Na kraju krajeva, Benjamin Woods pjeva, „za mene samo mene, sunce sija”. Naš protagonist je izuzetak, a možda je malo i u zabludi. „Pjesma ‘American Airlines’ nastala je iz zapažanja kako se život često živi čekajući praznik i ne uživa se baš u ovdje i sada“, kaže Benjamin. „To je čudan šablon po kojem živimo.”
Benjamin dolazi iz Cornwalla - grofovije u koju na tisuće turista hrli na odmor. Odrastao je sa sviješću o tom jazu između idealizma i stvarnosti. Dok je njegov drugi album iz 2020. godine, ''Hope for the Hopeless'', uronio duboko u osobnu bol, ovaj treći "On Grace and Dignity" okrenut je ka okolini, razmatra rodno mjesto autora i što znači biti oblikovan od strane jednog mjesta. U ovom slučaju to je Truro- glavni grad Cornwalla, dom jedinstvene katedrale s tri tornja, mirne rijeke, praznih dućana i trošnih izvangradskih naselja.
Napisao ga je, snimio i producirao Woods u svojoj kući u južnom Londonu i spavaće sobe iz detinjstva u Truru, a miksao Ali Chant (Perfume Genius, Aldous Harding) koji je osigurao dodatnu produkciju.
''On Grace and Dignity'' nastao je u zimi 2020. godine, tokom pandemije, kada je Benjamin izgubio posao barmena u kafiću muzeja Tate Modern i bio primoran vratiti se kući svojim roditeljima. Jedini posao koji je mogao tada naći bio je na loše vođenom gradilištu u mračnoj periferiji Trura, gdje se konstantno čuju sirene hitne pomoći i gradi takozvana pristupačna novogradnja s radnicima iz unutrašnjosti zemlje ''koji bi uzimali kokain na pauzi za ručak prije nego što bi se vratili vožnji bagera'', rekao je Benjamin. ''Bila je to tako sumorna zima - do pojasa u blatu kopajući rupe i bacajući travnjake na građevinski otpad, zaista sumorne stvari, koje su postale pozadina priče koju sam pokušavao napisati“, dodaje Benjamin, citirajući Raymonda Carvera, Lydiu Davis i Richarda Huga.
Svaka pjesma na albumu ima svoju scenu u gradu. ''Postoje različita iskustva odrastanja u Cornwallu'', dodaje Benjamin. ''Nešto od toga je bilo ono što sam vidio tamo te zime, a nešto od toga povratak odrastanju. Definirano je tim osjećajem dualnosti, koegzistiranja u realnosti“, objašnjava Woods. "Geografski je mjesto daleko od svega, ali ima snažan osobni identitet, kao i drugačiji pejzaž. Grub je i mračan, ali prelijep – što mi se zaista sviđa i u glazbi.”
“Nije bilo lako napisati materijal za album - priznaje Benjamin Woods - Nije dolazio tako brzo kao kod mojih prethodnih albuma. Kad sam počeo snimati, bilo mi je ugodno pisati glazbu i kreirati teksturu kroz koju sam mogao pobjeći u dio mog života ispunjen neizvjesnošću. Ali stvarno nisam mogao daleko otići s pisanjem takvih tekstova. Tek kad sam se preselio u Cornwall i vratio se kod roditelja, jer sam zbog pandemije ostao bez posla u Londonu, riječi su počele navirati. S obzirom da nisam imao što raditi, uhvatio sam sebe kako se šetam po djelovima grada gdje sam se kao mlad družio, dosađivao ili bio frustriran. Pretpostavljam da je to bilo stanje u koje sam se tada vratio. Proveo sam dosta vremena prepričavajući svoje tinejdžerske dane, pronalazeći utjehu u nostalgiji. Također sam našao posao na gradilištu, što me je zaokupljalo, ali je također pokazivalo stranu Cornwalla koja je dosta daleko od one iz mojih mladenačkih dana. Ova dva svijeta su se počela spajati, i od toga sam uspio razviti svijet u kome bi se narativ mogao pojaviti. Tuga zbog vremena koje prolazi i akutna svijest da je prošlost u velikoj mjeri samo prošlost, smještena usred krajolika koji se drastično promjenio i mijenja, inspirirali su veći dio mog pisanja. I bez naročitog razloga, teme vatre, vode i žalosti su se ponavljale tokom pisanja. Kad sam ranije pisao o prošlosti, smatrao sam da je to katarzično, ali ovo iskustvo je bilo sasvim drugačije od toga. Nisam baš osjećao da imam kontrolu nad pravcem kojim je album krenuo, i često bih bio tužan kada bih se vratio na pisanje od prethodnih dana, mučen vlastitim riječima. Sad kad se moja situacija promjenila i više ne živim u okviru ovog albuma, smatram da je utješno da se podsjetim kako iz jedne loše situacije, ipak može proizaći nešto pozitivno.”
Album uključuje ranije objavljene singlove “American Airlines,” “Sundown Lake,” “Before We Fell From Grace,” i već navedeni singl “Vista”, a objavljen je uoči debitantskog nastupa the GOLDEN DREGS u Sjevernoj Americi u ožujku, gdje će bend nastupiti u punom sastavu sa šest članova u New Yorku, Los Angelesu na South by Southwest i Treefort Festivalu.
Tko je the Golden Dregs?
Osnovan u gradu Falmouth (Cornwall) 2013. godine, the GOLDEN DREGS je projekt Benjamina Woodsa, tekstopisca i producenta koji trenutno živi u južnom Londonu. Od pijaniste, bar-benda, bariton karaoke-pjevača do grupe sa šest ili sedam članova koji pjeva i pleše, svi oblici the GOLDEN DREGS-a služe kao platforma za Woodsove različite glazbene produkcije. Pod tim imenom, izdao je dva albuma u brzom naletu, Lafayette (2018) i Hope Is For The Hopeless (2019).
Foto: dinomoves i AJ
