Akademski slikar i grafičar Zdravko Milić svoj recentni ciklus slika izvedenih akrilikom na platnu Japetdrom predstavit će na istoimenoj izložbi od 6. do 30. lipnja u Galeriji Josip Račić. Riječ je o ciklusu koji se nastavlja na prethodni pod nazivom Lunadrom i umjetnikovu fascinaciju temom i motivom koji povezuju znanstvene spoznaje s teorijama bliskim području znanstvene fantastike. Prema riječima kustosa izložbe Branka Franceschija ciklus Japetdrom kao niti jedan dosadašnji Milićev ciklus uvlači nas u prostor svemira kao ludičke pozornice umjetnikove mašte.
Slike sustavno predstavljaju detaljnu topografiju specifične površine i oblika Japeta, jednog od 146 Saturnovih satelita, poznatog i kao yin yang mjesec, koji s 1472 kilometra u promjeru nosi reputaciju najudaljenijeg mjeseca od matičnog planeta u Sunčevom sustavu, a zbog svojih obilježja izaziva najviše kontroverzi i nadahnjuje najviše maštu. Na njemu se odvijaju ključni trenuci antologijskog filma 2001.: Odiseja u svemiru prema scenariju Arthura C. Clarka i Stanleya Kubricka iz 1968. godine. U SF romanu Saturnova igra Poula Andersona iz 1981. istražuje ga tim znanstvenika, a jedno je i od galaktičkih okruženja u romanu 2312 Kima Stanleya.
Neobičan oblik Japeta i njegova pozicija navela je neke od popularnih teorija da je riječ o umjetnom planetu kojeg je sastavila napredna izvanzemaljska inteligencija. Ovaj bizarni svijet nadahnuo je Zdravka Milića da slike izvedene mladenačkom energijom i senzibilitetom ostvari zrelom metijerskom vještinom. Ugođaj je nadrealan čemu doprinosi hiperrealistična preciznost i jasnoća izvedbe. Neizravno, ciklus upućuje na specifičnu osobinu Milićeve generacije koja se unatoč godinama ne odvaja od mladenačkih opsesija koje nisu očite samo u temi, već i u ilustrativnosti i konciznoj naraciji bliskoj mediju stripa.
(…) U hrvatskoj umjetnosti nema niti jednog umjetnika koji je poput Zdravka Milića slikarstvo fantastike sustavno zasnovao na temi i motivima nadahnutim znanstvenom fantastikom. U njih sa slobodom koju su stekli samo umjetnici obrazovani u duhu postmoderne, Milić upliće motive koje možemo izvesti iz estetike pop-arta ili, pak, renesansnog slikarstva, otvarajući time novu dionicu domaće fantastične umjetnosti. Stječe se dojam da je misterij Japeta nadahnuo Milića na do sada najbolje slikarske partije, i to upravo u dijelovima kompozicije koji predstavljaju njegovu površinu, a pogotovo tamniju stranu mjeseca s crvenkastim odsjajem, upravo onako kako je riječima opisuju astronomi koji su ga uveli u inventar područja Saturnove gravitacije. (…) piše Branko Franceschi u tekstu dvojezičnog pratećeg kataloga izložbe.
