- U početku, to je bila samo dječja igra. Kad smo bili mali, grijali smo plastelin svojim ručicama, da omekša i postane podatan za oblikovanje. Sada moje ruke imaju glinu. Glina me vodi u svijet mašte, pruža mi veselje koje prenosim na svoje skulpture. One su šarene i zaigrane, ponekad i šaljive, Igra me vodi do istraživanja novih materijala, tehnika paljenja i ukrašavanja keramike. Uvijek mi je cilj svojim radovima prikazati kvalitetu i maštovitost. I na kraju, to je igra, koja inspirira. - Kaže Nataša Sikora, umjetnica čija će se izložba pod naslovom To je igra, od 20. travnja do 15. svibnja moći razgledati u varaždinskoj galeriji K10.
O umjetnici
Nataša Sikora, keramičarka, rođena je 1974. godine u Zagrebu. Završila je Kemijsku i geološku tehničku školu, gdje je stekla znanje o Zemljinoj prošlosti, vrstama tla, kao i raznim vrstama stijena i minerala, što ju je zainteresirala i za keramiku. Godine 2002. upisuje tečaj keramike u Narodnom sveučilištu Dubrava kod akademske slikarice Diane Sokolić, gdje tri godine stječe osnovne, ali vrlo čvrste temelje modeliranja keramike. U Narodnom sveučilištu Dubrava istovremeno pohađa i tečaj linoreza. Godine 2004. upisuje program osposobljavanja „Kreativni slikar“ u Učilištu za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn – Studio Tanay. Kupuje vlastitu peć za keramiku i bavi se istraživanjem tehnika paljenja, glazura i podglazura. U svojoj radionici, osim uobičajenog rada s glinom, radi i eksperimentalne radove, miješa papir i glinu, radi slip i kiseli medij za staru tehniku ukrašavanja „mocha diffusion“ te kombinira fritu s oksidima. Godine 2017. u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb upisuje program osposobljavanja „Oblikovateljica predmeta od keramike“ i po završetku počinje javno djelovati, sudjelujući na međunarodnim žiriranim izložbama u Hrvatskoj i Sloveniji. Članica je Hrvatskog keramičarskog udruženja Kerameikon te Hrvatskog likovnog društva.
Riječ kustosice: Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka - Igra i umjetnost
Igra je prirodno utkana ne samo u čovjekovo odrastanje, nego i u njegovu sveopću kulturu, a posebno u umjetnost. Ona obilježava mnoga djetinjstva, kroz nju se uči, njome se istražuje i razvija (kritičko) mišljenje te dolazi do kreativnih i inovativnih ideja. Sam čin igranja razvija sposobnost spajanja i kreativne suradnje uma i tijela; mišljenja i djelovanja, što nam omogućuje da igrajući se ulazimo u nepoznate prostore, nesputano istražujemo, isprobavamo i nalazimo nova rješenja. I da se na taj način u umjetnosti, kroz igru, kreativno izražavamo. Nisu, dakako, sve igre umjetnost, ali kad jesu, tad je to njihova najkreativnija forma. Igra u umjetnosti je direktna kreacija, budući da uključuje znatiželju i estetsko istraživanje, dajući jednu novu, svježu opservaciju, što u konačnici rezultira maštovitom i drukčijom interpretacijom realnosti, punom dodatnim značenja, simbola i asocijacija. Jedan od najznačajnijih filozofa svih vremena – Aristotel, definirao je igru kao neprestano kreativno kretanje. A ono se u svijetu likovnosti događa u području između imaginacije i stvarnosti, pa je odnos imaginacije i naracije u igri uvijek zanimljiv i intrigantan. Sve rečeno vidljivo je i u radovima Nataše Sikore.
Svaka igra podrazumijeva slobodu, onu u pristupu i u djelovanju. To je ono što je bitno i za stvaralaštvo Nataše Sikore i što ga određuje. Njezino bavljenje keramikom za nju je uvijek kreativna igra, koja joj u oblikovanju i u stvaranju, u tehnikama i materijalima, daje nesputanu slobodu da eksperimentira i kombinira. Slobodu da svoje skulpture, skulpturalne kompozicije i instalacije, koje se ističu zanimljivim i maštovitim formama, na površini ekspresivno razigra žarkim, zvučnim bojama (ponekad međutim i da ih „akvarelno“ utiša), pa ih uz to još oživi i dinamičnim, bujnim crtežom. Pritom autorica govori jezikom suvremene umjetnosti, spajajući u svojim radovima keramičarska i kiparska iskustva s elementima slikarstva, crteža, ilustracije i scenografije. U svom izričaju ona koristi baštinjeno memorijsko nasljeđe različitih stilova, tehnika i postupaka, ponajprije pop-arta, kojeg voli zbog demokratičnosti pristupa i komunikativnosti motiva preuzetih iz svakodnevnog života. Međutim, isto tako u svojim radovima koristi i elemente ekspresionizma, nadrealizma i fantazije – ali i dječjeg izraza, kako bi nas na kraju uvela u jedan magični svijet u kojem njeni keramički radovi, unatoč svojoj figurativnosti i opipljivosti, ne opisuju zbilju, nego predstavljaju autorski interpretirane fragmente realnosti i vizualizacije sjećanja, što je ona sve imaginativno ukomponirala u niz svojih bajkovitih vizualnih narativa. Njihovo dublje iščitavanje autorica postavlja u tajnovite osobne međuprostore gdje se dotiču zbilja i fikcija, međutim oni već kad ih se ugleda, na prvi pogled, plijene svojim veselim koloritom, zaigranim crtežom, spontanošću, nekonvencionalnošću – i često duhovitošću. Šireći odmah oko sebe ozračje ludičkoga i životno afirmativnoga.
Otvorenje izložbe u organizaciji hrvatskog Keramičarskog udruženja Kerameikon počinje 20. travnja 18 sati u galeriji Kerameikon, a glavne koordinatorice su Željka Bračko i Smiljana Brezovec Meštrić.
