Razgovarali smo s Mladenom Pavkovićem predsjednikom Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91) i pripadnikom legendarne 117. brigade o povijesnom ratnom putu ove postrojbe i nepravdi što se njezino ime godinama prešućuje u javnom prostoru.
- Gospodine Pavkovižu 117. koprivničko-križevačka brigada, na čelu s pukovnikom Dragutinom Kraljem, bila je jedna od prvih koja je krenula u napadna borbena djelovanja 1991. ali o noj se u javnosti šuti, kako to komentirati?
Govorimo o postrojbi koja je temelj obrane ovog kraja, ali i čitave domovine u tim najtežim, početnim danima. Pod vodstvom pukovnika Dragutina Kralja, naši su ljudi išli tamo gdje je bilo najteže, među prvima smo sudjelovali u oslobodilačkim i napadnim operacijama. Izgubili smo 38 suboraca, 38 života je utkano u slobodu Hrvatske, a nekoliko stotina naših pripadnika je ranjeno. Da se o takvoj žrtvi šuti, da se ne spominje na obljetnicama i da mlađe generacije u Koprivnici zapravo i ne znaju što je bila 117. brigada – to boli svakog istinskog branitelja. Kada se 30. rujna obilježava Dan branitelja ovog grada, 117. brigada se jedva i spominje. Ime ove ratne postrojbe obično se izgovori tek uzgred, protokolarno, kao nevažna, usputna crtica da je eto nekad postojala. Čak i na tim službenim obilježavanjima, pred očima javnosti i lokalnih dužnosnika, njezina se uloga marginalizira. Nevjerojatno je da se na takav dan zaboravlja na doprinos i žrtvu ljudi koji su činili kralježnicu obrane ovoga kraja. To je jadno, žalosno i duboko ponižavajuće za sve nas.
Kada govorimo o zapovjednom kadru, kakve su zapravo ključne zasluge pukovnika Dragutina Kralja za samu brigadu i obranu ovog dijela Hrvatske?
Zasluge pukovnika Kralja su nemjerljive, a danas se potpuno ignoriraju. On je bio profesionalac i istinski domoljub koji je u najkritičnijem trenutku 1991. preuzeo golemu odgovornost. Njegova prva velika zasluga je uspješno ustrojavanje i vojno organiziranje brigade praktički ni iz čega, u uvjetima kroničnog nedostatka naoružanja i opreme. Pod njegovim čvrstim vodstvom, brigada je brzo postala respektabilna i disciplinirana vojna sila. Pukovnik Kralj je imao ključnu ulogu u koordinaciji oslobađanja vojnih objekata i vojarne u našem gradu, što nam je donijelo prijeko potrebno oružje. Kada je brigada krenula na ratišta diljem Hrvatske, vodio nas je s golemim vojnim znanjem i autoritetom, uvijek brinući o ljudima. Činjenica da su pod njegovim zapovjedništvom Podravci među prvima izvodili složena napadna djelovanja jasno govori o njegovoj hrabrosti i taktičkoj sposobnosti. Ostaviti takvog čovjeka i njezine zasluge izvan povijesnih knjiga u Koprivnici je strašan propust.
Gdje vidite glavni problem? Zašto je došlo do toga da jedna tako velika i važna ratna postrojba padne u zaborav u vlastitom gradu?
Problem je u političkom i društvenom nemaru, ali i u nedostatku inicijative onih koji bi morali voditi brigu o lokalnoj povijesti. Kada prođete Koprivnicom, stječe se dojam kao da se ovdje ništa nije događalo ili kao da su neki drugi odradili sav posao. Obljetnice se često odrađuju protokolarno, a povijesne činjenice se svjesno prešućuju i zanemaruju. Moja udruga godinama pokušava ispraviti te nepravde, stalno podsjećamo, pišemo, predlažemo, ali nailazimo na zid šutnje i ignoriranja. Kada vidite da se u drugim sredinama njihove ratne brigade slave, otvaraju se muzeji, tiskaju monografije, a kod nas vlada muk, onda shvaćate razmjere te sramote. No ipak ima i jedna lijepa vijest. Ispred Policijske uprave Koprivničko-križevačke uskoro bi trebalo biti postavljeno spomen obilježje, koje sam inicirao, još kad sam prije više godina objavio i knjigu o poginulim koprivničkim policajcima u vrijeme rata.
Spomenuli ste 38 poginulih i stotine ranjenih. Kako obitelji stradalih i vaši suborci, preživjeli pripadnici brigade, reagiraju na ovu situaciju?
Reagiraju s ogorčenjem i tugom. Najteže je obiteljima poginulih. Oni opravdano pitaju: "Za što su naši sinovi, očevi i braća dali živote ako ih se danas nitko ne sjeća?" Preživjeli pripadnici brigade osjećaju se marginalizirano. Mi nismo tražili nikakve privilegije, tražili smo samo poštovanje i da se zabilježi povijesna istina. Kao da nekome smeta istina o doprinosu naših ljudi na ratištima diljem Hrvatske.
Što Udruga UHBDR91 i Vi osobno planirate poduzeti kako bi se ova nepravda ispravila? Koje korake smatrate hitnima?
Mi nećemo odustati i nećemo šutjeti, to je naša dužnost prema poginulim suborcima. Hitno je potrebno pokrenuti inicijativu za izradu i tiskanje cjelovite monografije o 117. brigadi. To mora biti stručna, povijesna knjiga koja će trajno zabilježiti naš ratni put od 1991., ulogu pukovnika Kralja i svakog pojedinog branitelja, poput Blažeka -Kine, Capića, Pandurića, Mužinića, Nakića, Mijatovića, Jurića, ratnih liječnika i niz drugih. O onima koji su dali živote da i ne govorim. Također, tražit ćemo da se u Koprivnici podignu adekvatna spomen-obilježja ili imenuju ulice po ovoj brigadi. Želimo da se obljetnica osnutka brigade uvrsti u službeni kalendar važnih gradskih i županijskih događanja, i to ne kao nevažna, usputna crtica, već s počastima kakve ti heroji zaslužuju. Povijest se ne može izbrisati, koliko god se neki trudili prešutjeti je.
(Razgovarala i snimila: K. Potroško)
