Prisjetivši se u Kninu s dubokim poštovanjem, tugom i ponosom onih koji su dali svoj život za slobodu Hrvatske, predsjednik Vlade Andrej Plenković poručio je kako je njihova žrtva zavjet zahvalnosti jer je Hrvatska, nakon stoljeća podjarmljenosti i života bez prava na vlastitu sudbinu, napokon postala svoja, suverena i slobodna. Zato 5. kolovoza nije samo obljetnica - to je dan hrvatske savjesti. Zavjet domovini da ćemo je uvijek čuvati. Zavjet braniteljima da ih nikada nećemo zaboraviti. Zavjet djeci da im ostavljamo domovinu koja zna svoju vrijednost - i cijenu kojom je stečena. To je dan našeg ponosa, zajedništva i snage, poručio je.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade sudjelovali su danas u Kninu na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 30. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja.
Nakon polaganja vijenaca i svijeća ispred Spomenika hrvatske pobjede „Oluja 95“, održana je središnja svečanost na stadionu NK Dinara i na Kninskoj tvrđavi, na kojoj je uz intoniranje hrvatske himne i počasne plotune podignuta zastava Republike Hrvatske.
U 9 sati i 43 minute zazvonila su kninska crkvena zvona, točno u vrijeme kada su 5. kolovoza 1995. godine hrvatske snage ušle u Knin, a zatim su pročitana povjesnica Oluje kao i imena hrvatskih branitelja poginulih i nestalih tijekom te operacije.
Govor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na središnjoj svečanosti u nastavku donosimo u cijelosti. Izvor - PVRH.
„Poštovani hrvatski branitelji, hrvatski vojnici i policajci, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane,
Poštovane obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava Domovinskog rata,
Poštovani hrvatski ratni vojni invalidi,
Poštovani ratni zapovjednici,
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora,
Poštovani potpredsjednici Vlade i ministri hrvatskih branitelja, obrane i unutarnjih poslova, članice i članovi Vlade,
Poštovani izaslaniče predsjednika Republike,
Poštovani saborski zastupnici, župani, gradonačelnici i načelnici,
Preuzvišeni oče biskupe,
Dragi sugrađani, drage Hrvatice i Hrvati, u domovini i izvan Hrvatske,
Već je trideset godina prošlo od Oluje - i još su živa sjećanja na te dane ponosa i slave.
Trideset godina otkako se Hrvatska oslobodila i osigurala svoju budućnost.
I svake se godine u Kninu, pod ovim nebom slobode, okupljamo s istim osjećajima:
ponosom na pobjedu, zahvalnošću prema braniteljima i pijetetom prema poginulima.
Snaga koja oslobađa i koja čuva
Ali danas, na ovu obljetnicu najveće hrvatske pobjede, ne dolazimo samo da bismo se prisjetili.
Dolazimo da bismo potvrdili što nam Oluja znači, na što nas obvezuje i čemu nas uči.
Prije tri desetljeća, združena snaga hrvatskog naroda oslobodila je okupirane gradove i sela, porazila agresora, vratila život i ponos prognanicima.
Nadasve, donijela je mir u kojem skloništa više nisu bila utočišta, nego uspomena.
Danas ta hrvatska snaga više ne brani domovinu oružjem - nego odgovornošću, znanjem i odlučnošću i čuva naše temeljne vrijednosti.
Oluja - povijesni preokret
Operacija Oluja nije bila samo vojni podvig - bila je povijesni preokret.
To je bio najveći kopneni boj u Europi od Drugog svjetskog rata, kojim je slomljen projekt Velike Srbije i poražen agresor koji je godinama držao više od četvrtine hrvatskog teritorija pod okupacijom.
Oluja je stubokom promijenila vojni i geopolitički poredak jugoistočne Europe.
Odredila je sudbinu Hrvatske - i omogućila završetak rata u Bosni i Hercegovini.
Hrvatska je uspostavila svoj ustavnopravni poredak na najvećem dijelu svog područja - a Knin, dotad simbol okupacije, postao je tada simbol pobjede.
Oluja je otvorila put povratku hrvatskih prognanika njihovim domovima i mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja.
Omogućila je i povratak Vukovara te uspostavu pune hrvatske vlasti na cijelom državnom teritoriju - dovršenu mirnim putem 1998. godine.
Oluja spriječila novu tragediju u Bosni i Hercegovini
Nakon rata, Hrvatska je omogućila i povratak hrvatskim Srbima koji su to željeli.
Pružila je ruku svima koji su bili spremni živjeti u miru i prihvatiti hrvatski pravni poredak.
Time je hrvatska država pokazala političku zrelost, moralnu odgovornost - i ljudsku širinu.
Tu je poruku najjasnije izrazio predsjednik Tuđman u Vukovaru, 1997.:
„Pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi!“
Oluja nije samo oslobodila Hrvatsku - ona je i spriječila novu tragediju u Bosni i Hercegovini.
Samo nekoliko tjedana nakon genocida u Srebrenici, Oluja je spasila Bihaćki džep - u kojem se tada nalazilo više od 100.000 Bošnjaka.
Omogućila je i koordinirane hrvatske i bošnjačke operacije u Bosni i Hercegovini na temelju sporazuma Tuđman-Izetbegović u Splitu.
Otvorila je put operacijama Maestral i Južni potez, kojima su oslobođeni veliki dijelovi zapadne Bosne.
Ta promjena odnosa snaga prisilila je Miloševića na mirovne pregovore u Daytonu, čime je okončan krvavi rat u Bosni i Hercegovini.
Snaga u najtežim okolnostima
Ništa od toga ne bi bilo moguće bez Oluje.
Zato Oluja nije samo hrvatska pobjeda.
Ona je prekretnica koja je na ovim prostorima donijela trajan mir.
To je bilo vrijeme kada se potvrdila hrvatska snaga.
Snaga koja ne porobljuje, nego oslobađa.
Snaga koja ne prijeti, nego štiti.
Snaga koja ne razara, nego stvara.
Ta snaga nije se ugasila u Oluji.
Ona i danas živi u svakom domovini vjernom hrvatskom vojniku, kao i u svakom hrvatskom čovjeku, ma gdje živio - u Hrvatskoj ili diljem svijeta.
Ona se očituje u svakom hrvatskom uspjehu, u svakoj našoj pobjedi, u svakoj, pa i teškoj odluci, kojom zajedno gradimo sigurnu, slobodnu i dostojanstvenu državu.
Tu snagu smo izgradili sami, usred rata, pod embargom, ali s vjerom da ćemo uspjeti.
Dok su sjeverni obronci Velebita još bili pod okupacijom, Hrvatska je probijala tunel Sveti Rok - ne samo kao graditeljski pothvat, nego kao znak prkosa, smjelosti i vjere u vlastitu budućnost.
Bila je to poruka agresoru - i zavjet vlastitom narodu - da Hrvatska ne posustaje ni kad je ranjena.
Da ne stoji i ne čeka, nego gradi, probija i ide naprijed.
Hrabra. Prkosna. Nezaustavljiva.
Hrvatska koja ne pita hoće li uspjeti - nego kada.
Zahvalnost i odgovornost prema hrvatskim braniteljima
Danas se s dubokim poštovanjem, tugom ali i ponosom prisjećamo onih koji su dali svoj život za slobodu Hrvatske.
Tisuće hrvatskih branitelja, vojnika i policajaca utkali su svoje živote u same temelje naše države.
Njihova žrtva nije broj, nego zavjet - zavjet zahvalnosti jer je Hrvatska, nakon stoljeća podjarmljenosti i života bez prava na vlastitu sudbinu, zahvaljujući njima napokon postala svoja, suverena i slobodna.
Zato njihova imena ne zaboravljamo.
Zato im se ne klanjamo riječima - nego djelima.
Zato gradimo Hrvatsku koja će biti dostojna njihove žrtve.
Snaga koja čuva - sigurnost za budućnost
Danas, kao članica Europske unije i NATO-a, nekima se naša pobjeda može činiti samorazumljivom.
Ali mir se ne osvaja jednom - on se čuva iz dana u dan.
U svijetu koji opet gori - od Ukrajine do Bliskog istoka - postaje jasno: sigurnost traži budnost, odlučnost i stalna ulaganja.
Poučeni iskustvom Domovinskog rata, a posebno Oluje, znamo: nema slobode bez snage, ni mira bez sposobnosti da ga obranimo.
Zato Hrvatska sustavno jača svoju obranu, modernizira vojsku i policiju, podiže spremnost, ulaže u ljude, znanje i tehnologiju.
Prošlotjedni vojni mimohod u Zagrebu, najveći od stjecanja neovisnosti, pokazao je da je Hrvatska vojska danas moćna, opremljena i vrhunski uvježbana regionalna sila.
Uvodimo i temeljnu vojnu obuku - ne da bismo ratovali, nego da bismo bili spremni, odgovorni i sigurni u sebe.
Knin je danas simbol postojane, nepokorive i neustrašive hrvatske snage - one koja je jučer oslobađala domovinu i one koja danas čuva sve što je tada izboreno.
Slobodu treba čuvati, domovini treba služiti, a žrtvi se duguje vječna zahvalnost
Naši branitelji sanjali su domovinu s dušom, zajedništvom i istinom o vlastitoj borbi i žrtvi.
Sanjali su Hrvatsku koja zna tko je, zašto postoji i što vrijedi.
Domovinu u kojoj se sloboda ne podrazumijeva - nego brižno čuva.
Domovinu dostojnu svake borbe.
I tu domovinu danas imamo.
Slobodnu. Svoju. Nepokolebljivu.
Domovinu čvrstu u svojim temeljima, uspravnu u svojoj povijesti, dostojanstvenu u svojim vrijednostima.
Uz svakog vojnika na prvoj crti bila je i snaga hrvatskih žena - onih koje su rame uz rame branile domovinu, i onih koje su hrabrile sinove, muževe, braću i očeve.
One koje su tiho nosile težinu rata i nesebično skrbile o stotinama tisuća prognanika i izbjeglica.
Tu je bila i snaga hrvatske djece - djece kojoj je rat ukrao djetinjstvo.
Djece koja su strepjela pod uzbunama i granatama, živjela u izbjeglištvu ili su prerano odrasla - jer im je otac bio na bojištu, postao invalid ili se nikada nije vratio kući.
Ovu slobodu koju danas živimo, stvorili su zajedno Hrvati i Hrvatice, ali i pripadnici drugih naroda koji su dijelili isti dom i istu borbu za Hrvatsku.
Rame uz rame s njima stajali su i hrvatski branitelji srpske nacionalnosti - njih više tisuća - jer su znali da brane svoj dom, svoju domovinu, svoju slobodu.
Zato danas, uz ponos i zahvalnost, moramo pokazati i zrelost.
Zrelost naroda koji zna da slobodu treba čuvati, da domovini treba služiti i da se žrtvi duguje vječna zahvalnost.
I dok slavimo slobodu, ne zaboravljamo one koje još tražimo - 1.744 nestale osobe čije su sudbine i dalje nepoznate.
Hrvatska ostaje trajno predana potrazi za svakim od njih - sve dok i posljednji ne bude pronađen.
To nije samo dužnost prema njihovim obiteljima - to je civilizacijska obveza, mjerilo poštovanja prema žrtvi i temelj svakog istinskog pomirenja.
Očekujemo da Beograd konačno pokaže stvarnu spremnost na suradnju - jer bez pune istine o nestalima nema ni iskrenih odnosa, ni europske budućnosti.
Oluja kao zavjet
Zato 5. kolovoza nije samo obljetnica - to je dan hrvatske savjesti.
Zavjet domovini da ćemo je uvijek čuvati.
Zavjet braniteljima da ih nikada nećemo zaboraviti.
Zavjet djeci da im ostavljamo domovinu koja zna svoju vrijednost - i cijenu kojom je stečena.
To je dan našeg ponosa, zajedništva i snage.
Od nezaboravnog trenutka kada se hrvatski stijeg zavijorio nad Zvonimirovom tvrđavom, do hrvatskih Rafalea koji danas bdiju nad slobodnim Kninom.
Ove godine, kada obilježavamo 1100 godina hrvatskog kraljevstva, s još većim poštovanjem gledamo prema svojoj povijesti - i s još većom odlučnošću čuvamo ono što su generacije prije nas sanjale, stvarale i branile.
Zauvijek ponosni. Zauvijek odgovorni. Zauvijek slobodni!
Neka u našim srcima vječno živi uspomena na sve hrvatske branitelje i na Domovinski rat kao temelj moderne hrvatske države.
Zajedno gradimo domovinu snažnu u miru, ujedinjenu u dostojanstvu i demokraciji- zahvalni svima koji su za nju dali sve!
Čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Živjela nam suverena, slobodna i ponosna Hrvatska!“
Nakon središnje svečanosti, predsjednik Vlade i članovi Vlade sudjelovali su na svetoj misi za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, koju je u Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta predvodio zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša.
